Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 10° 1
Sutra: 10° 10° 1
15. studenoga 2018.
Ispis članka: Bruxelles kao novi BBB - Novi List

NoviList.hr

Bruxelles kao novi BBB

Opća praksa Tihomira Ponoša

15. lipanj 2018 23:26

Napisao: Tihomir Ponoš

Uz malo mašte nije teško prikazati Bruxelles kao još jednog parazita koji živi na hrvatskoj grbači, nešto kao veleuhljeba. Stvaranje takve antibriselske platforme na fonu »oni profitiraju na nama, mi ne na njima« može lako razbuktati ionako postojeći protueuropski sentiment, posebno kada se taj stav dodatno ne pojasni

Nl arhiva

Bruxelles je novi imperijalni eksploatator Hrvatske. Takvih je eksploatatora kroz hrvatsku povijest bilo pregršt, tek da podsjetimo na ne tako davni trio BBB odnosno Beč, Budimpešta, Beograd. To da je Bruxelles, ne kao grad već kao sjedište Europske unije, novi eksploatator od kojega taj netko ima mnogo koristi, a Hrvatska je ta koja gubi, naznačila je predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović i to baš  u samome Bruxellesu, u Centru za europsku politiku.

Predsjednica je kazala »možemo reći da je EU u cjelini profitirao od članstva Hrvatske, a Hrvatska još uvijek nije«. Sve one silne godine pregovaračkih patnji (većini ljudi uglavnom nerazumljivih), sve one suradnje s Haškim sudom, sva ona hvatanja Ante Gotovine, sva ona borba protiv korupcije, sva davanja prava raznoraznim manjinama, pa i sva ona dizanja standarda u brojnim područjima za sada se nisu isplatila, svakako ne nama u Hrvatskoj, jer, eto, još uvijek Hrvatska nije ta koja je profitirala.  Dalo bi se iz te izjave predsjednice Republike zaključiti da je u slučaju ulaska Hrvatske u EU profit ono što se (kako to obično i biva) može kvantificirati. Ono što se ne može profitno kvantificirati, ne može se ni uzeti u tu računicu dobiti i gubitka, a baš su to nekakvi standardi koji su danas ipak, valjda, nešto viši nego što su bili prije deset ili 15 godina.

Predsjednica je uoči pete obljetnice članstva Hrvatske lapidarno sažela račun dobiti i gubitka u jednu rečenicu i iz te je rečenice jasno tko je od svega toga imao koristi, a tko, eto, tu korist još uvijek iščekuje. I nije u toj formulaciji predsjednica originalna jer relativno mali postotak stanovništva smatra da je članstvo u EU-u za Hrvatsku dobro, tek nešto više od jedne trećine. Postave li se stvari tako samo je pitanje vremena kada će Bruxelles postati novi kolonijalni gospodar Hrvatske (za neke, primjerice Živi zid, on nikada ništa drugo nije ni bio).

Stvaranje takvog dojma, pa još bude li dominantan, ne mora nužno niti biti toliko loš za mentalitet nacije, ima li se na umu nedavna i ne tako davna hrvatska povijest. Naime, Hrvatima je proteklih dvadesetak godina, od raspada Jugoslavije i pobjede u ratu nedostajao neprijatelj, a u posljednjih stotinu godina smrtnih neprijatelja nije nedostajalo (da, bila je to i Austro-Ugarska o kojoj nije jednostavno danas čitati kritičke rečenice u Hrvatskoj, baš kao da to nije bila država iz koje se bježalo u punom sprintu), a dojam je (moguće sasvim pogrešan) da Hrvati teško funkcioniraju ako nemaju jasno definiranog, nadmoćnijeg neprijatelja. Jednostavno na to nisu navikli, bude im čudno, tvrde da vole podrivati te države u kojima su živjeli (jer tako treba raditi i tako treba postupati s kolonijalnim eksploatatorom), a u nedostatku jasnog i nadmoćnog neprijatelja u posljednja dva desetljeća okrenuli su se sami sebi i svojoj državi.

Uz malo mašte nije teško prikazati Bruxelles kao još jednog parazita koji živi na hrvatskoj grbači, nešto kao veleuhljeba. Stvaranje takve antibriselske platforme na fonu »oni profitiraju na nama, mi ne na njima« može lako razbuktati ionako postojeći protueuropski sentiment, posebno kada se taj stav dodatno ne pojasni.  Recimo, u danima u kojima predsjednica iznosi svoju saldakontističku varijaciju hrvatskog članstva u Europskoj uniji objavljuje se kako će u sljedećih pet godina (živi bili pa vidjeli) u željeznice u Hrvatskoj biti investirano 2,3 milijarde eura, mahom iz fondova te iste Unije.

Kolikogod izjava predsjednice bila nespretna, kolikogod joj nedostaje pojašnjenje, ona nije besmislena. Odražava, posebno na jugu Europe, rašireni osjećaj o centru i periferiji pri čemu je periferija uvijek ona koja trpi štetu, ne nužno samo zbog svojih političkih elita nego i zbog političkih elita centra. U tom kontekstu je promašena predsjedničina rečenica u kojoj tvrdi »dobro je da sjedimo za istim stolom i nismo na margini« jer zapravo jesmo na margini.