Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 9° 1
Sutra: 9° 9° 1
17. studenoga 2018.
Ispis članka: Oprosti mi, papa - Novi List

NoviList.hr

Oprosti mi, papa

Nedjeljom na 1 stupac Maje Hrgović

26. veljača 2017 10:35

Napisao: Maja Hrgović

Opet su se razbuktale stare rasprave o pitanjima granica provokacije, koje smo nakon napada na Charlie Hebdo ostavili bez konačnog odgovora

Oliver Frljić / Snimio Sergej DRECHSLER / NL arhiva

Ironija je frcala iz plasmana dviju vijesti koje su obilježile ovaj tjedan u kulturi: medijski prostor su bratski, bok uz bok, dijelili naslovi »Film o Laibachu u Sjevernoj Koreji« i »Poljska traži Frljićev izgon iz zemlje«. Bizarno, dakle: Laibach može u Sjevernu Koreju, a Oliver Frljić (više) ne može u Poljsku!?

Frljić je prijetnju izgonom »zaradio« kazališnom predstavom »Izopćenje«, prikazanom u Teatru povšehnom u Varšavi, a koja je labavo utemeljena na tekstovima poljskog slikara i pjesnika iz druge polovice 19. stoljeća Stanisława Wyspia skog.

Predstava je imala biti nešto kao lakmus papir za rigidnost konzervativizma u Poljskoj, koji je ojačao dolaskom stranke Pravo i pravda na vlast prije dvije godine. Ono što je htjela dokazati, predstava je dokazala, i to gurajući do puknuća ionako slabašnu toleranciju široke publike na blasfemiju.

Točka prijeloma bila je scena oralnog seksa glumice i lutke pokojnog pape Ivana Pavla II. s tablicom »zaštitnik pedofila«, a nisu pomogle ni satirične replike o akciji prikupljanja novca za ubojstvo vođe poljskih vladajućih konzervativaca Jaroslawa Kaczynskog.

Opet su se razbuktale stare rasprave o pitanjima granica provokacije, koje smo nakon napada na Charlie Hebdo ostavili bez konačnog odgovora. Dokle smije sezati provokacija, što si sve može dopustiti umjetnost i gdje počinje zona poštede od izrugivanja? Aktivisti katoličke organizacije Svepoljska mladež uopće ne dvoje o granicama.

Za njih je stvar jasna: Crkva je izvan dosega provokacije i spremni su je štititi, kao onaj Vučićev izaslanik na proslavi pravoslavnog Božića – svim raspoloživim sredstvima. To podrazumijeva žučne prosvjede pred zgradom Teatra povšehnog, transparente s porukama poput »To nije kazalište, to je javna kuća«, »To nije umjetnost, to je kloaka« i javni apel za doživotno protjerivanje Frljića iz Poljske.

Protiv Frljićevog svetogrđa i ruganja vjerskim i nacionalnim simbolima glasno je ustao i zastupnik poljskog parlamenta, predsjednik Svepoljske mladeži Robert Winnicki, dok je katolički Institut Ordo iuris prijavio predstavu Vijeću Europe i pozvao Poljake da masovno podnose kaznene prijave protiv ansambla predstave i kazališta u kojemu je izvedena. Za vrijeđanje vjerskih osjećaja zakonom se predviđa i kazna zatvorom. U ovom će slučaju biti besplatno osigurani odvjetnici i plaćeni sudski troškovi.

Službena reakcija Crkve  također je zanimljiva: iako prosvjeduje zbog skrnavljenja križa i raspela kao glavnih kršćanskih simbola, umjesto kaznenih prijava poziva Poljake na molitvu za spas duše redatelja i glumaca. »Na zlo dobrim uzvratite«, zaključna je poruka, nitko joj ne može poreći snagu.

Puno o današnjoj Europi govori ovaj slučaj. Prije svega, da je umjetnost moćna i opasna i vremenu kad joj se to stalno niječe. Zatim, da je cenzura u demokratskoj Europi žilava koliko je bila i u Partiji i da religijski nasrtaji na sekularnost jačaju. Također i to da su tabui vezani za Crkvu vazda najsnažniji tabui. Ovdje pada na pamet Milko Valent i njegova priča »Isus u kampu«, prvotno objavljena u Poletu, a koju je Komunistička partija promtno zabranila zbog povrede osjećaja vjernika.

Koga zanima umjetnost, a ne kontekst, naći će kod Mirka Kovača, u njegovoj kultnoj »Europskoj truleži« važnu pouku o tabuima i kako im pristupati. Ipak ne tako da na njih nasrćete »svim raspoloživim sredstvima«, misli Kovač. On je u (komunističkoj) cenzuri vidio tek poticaj da se, kao pisac, utekne metaforama umjesto da temu obradi izravno i jasno – to nije uopće loše za književnost, dapače. Nije li metafora karijatida umjetnosti? »Pravi pisac je tu da posumnja prije svih, da razmišlja o uzrocima i posljedicama, da sve preispita, opravda ili sruši. On se ne obračunava s tabuima da bi ih ukinuo, već da bi ih ispitao. Pravi pisac pronalazi finija sredstva od napastovanja«.