Foto Arhiva/NL
Kao što sam i prije govorio, ne vidim to što se dogodilo kao nekakvu hipoteku, već kao veliki potencijal. HNS je prva stranka koja je uspjela izaći iz okvira u kojoj njezinu politiku definiraju međustranački odnosi i politički obrasci u kojima je najvažnije »tko s kim i protiv koga«. Za taj smo iskorak spremni i primiti neke batine.
Povratak Ivana Vrdoljaka na čelo HNS-a uzbunio je javnost: nakon što se HNS pridružio HDZ-u u Vladi, sada se u žižu vratila i osoba koju javnost percipira kao glavnog aktera tog manevra. Vrdoljaka smo pitali zašto se uopće vraća kad to može dodatno sniziti rejting HNS-a, hoće li u Vladu i kako surađuje s Andrejom Plenkovićem.
Pola godine je prošlo od kada ste napustili čelnu poziciju u HNS-u i u više navrata poručili kako više nemate ambicija u visokoj politici, da biste se sada vratili. Zašto? To je izazvalo cijeli niz negativnih reakcija.
– Htio sam pokazati da nemam nikakvog osobnog interesa pri donošenju odluke o ulasku u Vladu i da ključno stranačko tijelo koje izravno predstavlja cijelu organizaciju preuzme odgovornost i donese odluku kojim će smjerom stranka krenuti. Podsjećam da sam dao ostavku i na mjesto saborskog zastupnika i odrekao se naknade. S time smo jasno poslali poruku da je interes ljudi i Hrvatske ispred osobnog. Nakon što je stranka donijela tu odluku, razgovorao sam s cijelim nizom članova stranke, na svim razinama, i ponavljao: da smatram kako je ovo nova velika prilika za stranku, ali i za politiku u Hrvatskoj općenito, da se promijene odnosi i način funkcioniranja politike, to više što je dosadašnji model funkcioniranja pokazao zabrinjavajuću neučinkovitost. Gotovo svi ti ljudi s kojima sam razgovarao su mi na to odgovarali: »Ako već imaš jasnu sliku što bi stranka trebala, preuzmi i sam dio odgovornosti«. Na koncu sam shvatio kako postoji kritična masa članova stranke koji žele da ja pokušam provesti do kraja tu transformaciju o kojoj sam govorio, što se na izbornom saboru HNS-a i potvrdilo.
Je li to manevar koji je već tada, prije ljeta, bio smišljen?
– Nema logike za tvrdnju da je u pitanju bio bilo kakav manevar. Logično je da bi Središnji odbor glasao isto kako je glasao, a ja bih i dalje bio u Saboru i predsjednik stranke, možda i član Vlade. Kao što sam rekao, vratio sam se na nagovor stranačkih kolega i prijatelja.
Na korist Hrvatske
Osim tog vašeg povratka, vjerodostojnost HNS-a poljuljala je i sama činjenica da ste do lipnja bili oporba HDZ-u, a sad glavni partner. Kako pred biračima opravdati sve te kopernikanske obrate?
– Puno je lakše taj obrat opravdati pred biračima nego pred novinarima (smijeh). Biračima smo u predizbornoj kampanji obećavali dva konkretna rezultata, a to su provedba reforme obrazovanja i nastavak gospodarskog rasta. Dobili smo priliku da to obećanje ispunimo ulaskom u vladu. Zar smo trebali reći: »Znam da smo vam to obećali, ali nećemo sada to obećanje ispuniti, jer bi bilo s ‘krivim’ političkim partnerom, pa pričekajte još koji izborni ciklus«? Svaka godina čekanja znači da 35 ili 40 tisuća prvašića svake godine gubi šansu na bolje i modernije obrazovanje. U jednom izbornom ciklusu to je 150 tisuća djece! Tih 150 tisuća djece, njihovi roditelji i društvo u cjelini nemaju vremena čekati, a HNS ima obavezu prema svojim biračima, sada i ovdje, djelovati na korist Hrvatske i svih ljudi koji u njoj žive, bez obzira na to je li ta odluka očekivana i uobičajena, odnosno je li popularna ili nije. Da ne govorim da bismo još jednim izlaskom na izbore drastično ugrozili nastavak gospodarskog rasta zbog političke nestabilnosti i izgledne paralize političkog sustava. Kao ministar gospodarstva u vrijeme najveće krize znam koliko smo mukotrpno radili da bismo pokrenuli cjelokupno gospodarstvo iz recesije prema rastu industrijske proizvodnje i izvoza kao temelju za gospodarski rast koji traje već dvije godine, pa nisam mogao dozvoliti povratak u recesiju.
Kad su zapravo bili počeli vaši pregovori s HDZ-om? To se dalo naslutiti već na lokalnim izborima, kad ste primjerice i u Rijeci okrenuli leđa SDP-u?
– Kao prvo, što se Rijeke tiče, u pitanju je klasična zamjena teza. Nama je u Primorsko-goranskoj županiji SDP okrenuo leđa, izigravši koalicijski sporazum dan prije predaje kandidacijskih lista. S druge strane, stalno se u medijskoj javnosti inzistiralo na tome da je HNS prirepak SDP-a, a kad smo odlučili samostalno izaći na lokalne izbore u gradu Rijeci da pokažemo svoju snagu i da dokažemo da imamo svoje birače, onda je to »okretanje leđa SDP-u«?!
Dakle, još na proljeće se sve događalo?
– Pregovori s HDZ-om su počeli između dva kruga lokalnih izbora kad je postalo jasno da se suradnja HDZ-a i Mosta u Vladi po drugi put urušila i da nitko drugi nema hrabrosti donijeti odluku za koju se zna da će u javnosti biti dočekana na nož, ali koja može spasiti Hrvatsku od daljnje nestabilnosti, i političke i gospodarske, s izglednim katastrofalnim posljedicama za život građana.
Poziv na suradnju
Kako je zapravo nastao vaš znameniti tvit, kojim je praktički miniran uspjeh Anke Mrak Taritaš i vidjelo se da mijenjate kurs?
– Taj tvit je nastao na energiji 20 tisuća ljudi koji su tog dana prosvjedovali protiv zastoja u realizaciji kurikularne reforme. Bio sam na tim prosvjedima kao građanin i kao otac troje djece, silno zainteresiran za njihovu budućnost i za budućnost njihovog obrazovanja.
Po čemu je zapravo HDZ sada za vas bolji partner od SDP-a?
– HDZ je naš partner s kojim pokušavamo realizirati ciljeve oko kojih se slažemo, a to su na prvom mjestu politička i gospodarska stabilnost te nastavak reformskih procesa, s posebnim naglaskom na reformu obrazovanja. I to je ta promjena političke paradigme koju smo donijeli i koju pokušavamo razviti do kraja. Suradnja, a ne podjele. Radimo prvo ono oko čega se slažemo, a vezano je za stvaran život konkretnih ljudi, a ideološke podjele ostavimo po strani.
Ali u SDP-u vas sada otvoreno nazivaju izdajicama.
– Ja stvarno želim ostaviti iza sebe stare politike i komunikacije. Dosta je vraćanja u prošlost. Mogu se vratiti u prošlost i podsjetiti da je SDP potpisao strateško partnerstvo s HSS-om i tako reći tko je koga izdao. Ali neću. Ono na čemu danas želimo graditi odnose sa svim političkim strankama u Hrvatskoj je politika suradnje oko onih pitanja oko kojih se svi slažemo, i političke stranke i ogromna većina građana, kao što je sprječavanje iseljavanja mladih, nastavak gospodarskog rasta, izgradnja digitalne infrastrukture koja će nam svima donijeti brži i jeftiniji internet, reindustrijalizacija zemlje na temeljima novog, modernog strukovnog obrazovanja. U tom smislu, umjesto svađa o prošlosti pozivam sve, pa i SDP, na suradnju oko tih pitanja.
Zazivate veliku koaliciju, to je novi koncept koji se sve češće spominje?
– Zašto ne? Oko strateških stvari u državi, zašto se ne bismo usuglasili? Pa dva dana nakon poziva HDZ-a nama, simbolički rečeno, i Most i Glas su u Saboru glasali za promjenu Zakon o strukturnom obrazovanju, znači sve je moguće ako se radi o kvalitetnim projektima. Trebali bismo prestati biti robovi tih formi o koalicijama. Ispričat ću vam nešto: koji god izbori dođu, prvo pitanje je »idemo li u koaliciju«, sa svake strane, od svake politike. Pa hajmo prvo vidjeti sadržaj, što možemo odraditi na korist građana, pa onda idemo naći formu kroz koju se to može odraditi, neka to bude forma koja već bude, nije toliko bitno. Pa pogledajte, iako smo u Vladi s HDZ-om, HNS i u Osijeku i u Rijeci ponovo odnedavno odlično surađuje sa SDP-om. Zašto ne, ako je to za građane tih sredina dobro. Prestanimo s tim rovovima, to je naš rezon.
Bolji život
Ipak, ključno je pitanje koje vjerojatno muči birače HNS-a glasi jeste li mogli postići više u vladi lijevog centra koja bi možda osvojila vlast nakon prijevremenih izbora, a zadržali biste svoju vjerodostojnost? Ovako ste na 1 posto rejtinga.
– Bi li vlada lijevog centra dobila izbore je hipotetsko pitanje na koje nitko nema odgovor, nego samo nagađanja, ali istraživanja javnog mnijenja nisu išla u tom smjeru. Tko zna kako bi građani glasali, kakvu bi podršku dobila radikalna desnica, kakvu Živi zid i tko bi na kraju i kada, odmah ili nakon šest mjeseci, formirao Vladu? U takvoj situaciji trećih izbora u godinu dana vjerujem da bi populisti i ekstremisti svakako narasli, a osnovni je zadatak građanskog centra da to pokuša spriječiti. Vjerujem da smo u tome uspjeli jer ekstremizam se vraća na marginu, što treba napraviti i s populizmom. Bit je rezultat politike koji se može mjeriti na boljem životu naših građana, to je ispred političkih saveza i rejtinga. Mi nismo tu da popunimo broj, mi smo tu da ostavimo trag.
S obzirom na negativnu javnu percepciju svega što se dogodilo, bojite li se da bi vaš povratak na čelo HNS-a rejtingu stranke mogao još škoditi?
– Kao što sam i prije govorio, ne vidim to što se dogodilo kao nekakvu hipoteku, već kao veliki potencijal. HNS je prva stranka koja je uspjela izaći iz okvira u kojoj njezinu politiku definiraju međustranački odnosi i politički obrasci u kojima je najvažnije »tko s kim i protiv koga«. Za taj smo iskorak spremni i primiti neke batine, no ako je to cijena da bismo izbjegli treće parlamentarne izbore u godinu i pol dana, zaustavljanje projekata, propast europskog novca, Agrokora i tko zna što još, ja sam je spreman snositi. Ljudi koji ne mogu prihvatiti promjenu ustaljenih političkih obrazaca temeljenih na podjelama, na naše i vaše, na lijeve i desne, možda su nam okrenuli leđa, ali ljudi koji su tu promjenu iščekivali nam prilaze. Smatram da je to ulazak u novu, zreliju fazu hrvatske politike i demokracije općenito.
Dobrodošlica Sauchi
Koja je uopće ideološka pozicija HNS-a danas? Bez Vesne Pusić više niste građansko-liberalna stranka. Ali – što ste?
– HNS je stranka građansko-liberalnog centra i taj njezin sadržaj ne ovisi ni o jednoj osobi ili pojedincu. Vesna Pusić je dugi niz godina bila čelnik HNS-a i naravno ugradila veliki dio sebe u stranku, ali identitet HNS-a u smislu vrijednosti se nije promijenio njezinim odlaskom. Ono što se promijenilo je način vođenja politike.
Po čemu vam je ulazak »tog i takvog« Tomislava Sauche u HNS pozitivan potez? Mislim da taj rezon nitko živ u Hrvatskoj ne razumije.
– Dobrodošlica Tomislavu Sauchi u naš klub zastupnika u Hrvatskom saboru je pitanje političkog stava. Presumpcija nevinosti dok se ne dokaže krivnja je jedna od temeljnih tekovina demokracije, za razliku od totalitarnih režima u kojima si kriv čim si optužen, sve dok ne dokažeš nevinost. Isti stav smo imali i kod slučaja Andre Vlahušića koji nas je napustio zajedno s članstvom Glasa.
Koje je rješenje koje će HNS zastupati oko Ine? Je li angažiranje konzultanata dobro rješenje? Je li to još jedna točka prijepora s HDZ-om?
– HNS je vrlo jasan po pitanju Ine. Jasno je da je angažiranje konzultanata je nužno, kao i to da dalje s MOL-om ne ide. Najbolje rješenje je da se nađe novi partner koji je spreman otkupiti udjele MOL-a i koji s Hrvatskom usuglasi plan razvoja Ine u svim segmentima poslovanja.
Hajmo biti iskreni: ulazite li u Vladu kao potpredsjednik bez portfelja? Zašto to ne želite, pa nije to sramota biti u Plenkovićevoj vladi!
– Nema potrebe da ulazim u Vladu, ona je formirana. Pored toga, Predrag Štromar i Blaženka Divjak izvrsno rade svoj posao, a ja kao predsjednik stranke imam puno zahtjevnog posla na stvaranju novog stranačkog programa i pripremi politika stranke za buduće razdoblje, od razvoja kreativnih industrija, industrijalizacije, digitalne infrastrukture do daljnje transformacije hrvatskog društva u političkom smislu.
Nema ministarstva kreativnih industrija?
– Ma, ne, to je zapravo bio lapsus. Govorio sam o programu razvoja kreativnih industrija.
Reformi ima
Kako komentirate tumačenja kako je ključni interes HNS-a za ulazak u Vladu bio zadržavanje funkcija u javnim službama i državnim poduzećima? A na kraju, uprava HEP-a se mijenja mimo vaše volje?
– Volio bih da mi netko kaže koje su to funkcije. HNS je preuzeo odgovornost za rad i rezultate Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta i Ministarstva graditeljstva. Koje su fotelje zaposjeli naši dužnosnici? U resoru obrazovanja je cijeli tim, uključujući ministricu, sastavljen isključivo od nestranačkih ljudi, stručnjaka. Da su nam cilj bile fotelje, ne bismo pola fotelja prepustili struci, nego bismo sve zadržali za sebe. To jasno pokazuje da nam je cilj bio i ostaje konkretan rezultat, a na njemu radi onaj tko zna, može i hoće, ili iz stranke, ili izvan nje.
Kako općenito ocjenjujete odnos s HDZ-om sada u Vladi? Općepoznato je da premijer Plenković teško donosi odluke, da reformi nema, osim nešto u sustavu Zdravka Marića.
– Nije istina da reformi nema. Po pitanju reformi obrazovanja u samo šest mjeseci je napravljen fantastičan posao. Uvodi se informatika kao obvezni predmet u 5. i 6. razredima, novi kurikulum je praktički gotov i na međunarodnoj je recenziji, a one recenzije koje stižu su pune hvale, pilot-faza kurikularne reforme kreće već iduće školske godine, a puna primjena u svim školama u jesen 2019.
Pritisak na novinara Hrvatskog radija Milorada Šikanjića zgrozio je javnost. Poslije ste promijenili stav. Jeste li doista tražili otkaz za njega?!
– Ne, nismo tražili nikakav otkaz, samo smo upozorili na nivo komunikacije na javnom servisu. Ne pada nam na pamet nikakav otkaz nikome, ali da smatramo da komunikacija na javnom servisu mora biti primjerena, to je točno. Pa nije BBC isto što je neka privatna televizija, to isto vrijedi i za Hrvatsku. Javni servis ima svoju društvenu ulogu, privatna televizija može raditi što hoće. To smo jasno rekli i u svom priopćenju.
Osigurano je 3.400 STEM stipendija, ili jednostavnijim rječnikom znanstveno-tehnoloških stipendija koje nikad ranije nisu postojale, osigurano je ukupno osam tisuća stipendija više nego lani. Hrvatska je postala članica i u CERN-u i Europskoj svemirskoj agenciji, što će imati značajnog učinka i na znanost i na gospodarstvo u Hrvatskoj. Rezultata i reformi ima, ali da ih treba i više i brže, toga smo svjesni svi u Vladi i oko toga razgovaramo. Čuli smo i najavu premijera da se u 2018. očekuju reformski potezi u resorima pravosuđa, zdravstva, upravi i poslovnom okruženju. I to i očekujemo od partnera u Vladi.
Stav, a ne oponiranje
Evo, nedavno ste itekako oponirali premijeru kad ste rekli da je Ramljakova nagodba za Agrokor neprihvatljiva. Ako vam je neprihvatljiv Plenkovićev koncept za najvažnije od svih pitanja, što vam je onda uopće prihvatljivo? Koje je po HNS-u rješenje za Agrokor?
– Ako je svrha tog zakona bila zaštita hrvatskog gospodarstva, industrijske proizvodnje i radnih mjesta, onda bi to isto trebala biti i svrha nagodbe. Interes radnih mjesta ne samo u sustavu Agrokora, već i u ovisnim tvrtkama je interes svih nas. To očekujemo i uvjeren sam da će se u konačnici upravo to i dogoditi. To je stav, a ne oponiranje premijeru.
HDZ je protiv Istanbulske konvencije, kako ih mislite natjerati da je prihvate?
– Kao prvo, žao mi je što to nismo napravili dok smo zajedno sa SDP-om bili u Vladi, jer smo imali sve preduvjete za to. Tko je za, a tko protiv Istanbulske konvencije pokazat će glasovanje u Hrvatskom saboru. S obzirom na to da i hrvatski Ustav nedvosmisleno i vrlo jasno štiti ljudska prava i temeljne slobode, kao i da je Hrvatska potpisnica Konvencije, očekujem da postoji politička volja da se ovaj dokument ratificira i u Hrvatskom saboru te postane obvezujući pravni dokument koji će poboljšati kvalitetu života građanki i građana koji, nažalost, trpe nasilje.
Sve nade polažete u ministricu Divjak. Što ako joj HDZ onemogući da provede kurikularnu reformu, hoće li onda HNS napustiti Vladu? Uporno joj guraju desničarske kadrove, uz to sama priznaje da osjeća velike pritiske da novac ne ulaže u informatiku…
– Puno nade polažemo u reformu obrazovanja jer vjerujemo da je to točka preokreta za hrvatsko društvo i zato što vjerujemo da je to temeljni preduvjet da kao društvo odgojimo nove generacije koje će zahvaljujući novim znanjima i vještinama imati bolje šanse za uspjeh u životu i bolje upravljati ovom zemljom nešto što sadašnje generacije danas to čine. Učenje radi znanja, a ne radi ocjena, učenje i stjecanje vještina za stvaran život, a ne ‘bubanje’ gomile podataka napamet – to su suštine reforme obrazovanja i zato puno nade polažemo u nju, kao i u ministricu Divjak koja je u samo šest mjeseci pokazala da zna, može i hoće provesti tu reformu. Ne mislim da je uspjeh reforme obrazovanja interes samo HNS-a, nego cijelog hrvatskog društva, pa tako i svih političkih stranaka, tako da ne bi smjelo biti političkih opstrukcija. Ako ih slučajno bude, ministrica Divjak je pokazala da uz podršku HNS-a s tim može izaći na kraj i nastaviti svoj zacrtani put prema cjelovitoj provedbi reforme obrazovanja. Što se pritisaka tiče, najvažnije je da ministrica Divjak nije osoba koje podliježe pritiscima koji ne donose bolje obrazovanje. Njena energija i odlučnost je usmjerena na moderno obrazovanje, a ministrica i cijeli njen tim ima punu podršku HNS-a za svoj rad.
