Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 23° 4
Sutra: 23° 23° 4
14. prosinca 2019.
Ispis članka: Pivska bura u Poreču: Talijani odustali od uzgoja šafrana u Istri pa se bacili na proizvodnju craft piva - Novi List

NoviList.hr

Pivska bura u Poreču: Talijani odustali od uzgoja šafrana u Istri pa se bacili na proizvodnju craft piva

Novopečeni Istrijani

18. studeni 2017 18:22

Napisao: Bojan Žižović / Glas Istre

Pivovaru u industrijskoj zoni otvorili su novopečeni Istrijani, odreda zaljubljenici u Poluotok. Nekad su ovdje dolazili na odmor, a preklani su se odlučili preseliti u Poreč

Pivska bura u Poreču: Talijani odustali od uzgoja šafrana u Istri pa se bacili na proizvodnju craft piva

Ipa, session ipa, apa, tripel, hoppy lager… Netko će nakon ovog uvoda pomisliti da se potpisnik ovih redova slučajno naslonio na tastaturu, no pivoljupci će odmah znati o čemu će biti riječi. Craft piva sve su popularnija. Mnogi koji ih probaju više ni ne pomišljaju konzumirati industrijska.

U mnogim se garažama već kuha pivo za kućne potrebe, a neki se odlučuju i na ozbiljniju proizvodnju, poput porečke pivovare Bura. Tu pivovaru u industrijskoj zoni otvorili su novopečeni Istrijani, dvojica Talijana te djevojka koja je prije 90-ih već živjela u Istri. Odreda su zaljubljenici u Poluotok. Nekad su ovdje dolazili na odmor, a preklani su se odlučili preseliti u Poreč i pokrenuti vlastiti biznis. Priča je vrlo zanimljiva.

Alessandro Zacchinati je iz Milana, gdje je završio pravni fakultet. Radio je tri godine kao odvjetnik.

– Tada sam bio druga osoba, ne želim se toga ni prisjećati.

Odlučio je otići u Irsku, u Dublin, gdje je, kako kaže, došao s dva kofera u rukama. Zaposlio se u Microsoftu kao prodajni menadžer. Isti posao je zatim radio u PayPalu. Tamo je upoznao Veroniku Beckers, buduću suprugu i partnericu u pivovari, koju je jedan poslovni put doveo do Dublina. Alessandro kaže da je oduvijek bio veliki ljubitelj piva.

U Dublinu je vikendom besplatno radio u craft pivovarama, ali ne toliko da bi se upoznao s tehnološkim procesom, koliko da bi proučio tržišne mogućnosti. Tada je u Irskoj bio bum craft piva. Male pivovare su pronašle mjesto na tržištu, koje je već nudilo odlično industrijsko pivo. Iz tog je iskustva zaključio da u tom biznisu ima mjesta za sve. Priznaje, doduše, da su on i supruga u Istri prvo htjeli uzgajati šafran, no od te su ideje odustali i otvorili pivovaru.

Arhitekt, sommelier, pivar

Veronika je, pak, rođena u Njemačkoj. Otac joj je Nijemac, a majka Istrijanka. Živjeli su u Izoli do izbijanja rata 1991., a zatim otišli u Njemačku. Ona se preselila u Rim i tamo živjela sve do odlaska u Dublin, da bi se na koncu skrasila u Poreču.

– Vidjeli smo potencijal u ovom poslu, pogotovo u Istri, gdje je još sve na početku, ali vrlo brzo napreduje. Poreč smo odabrali i zbog odlične infrastrukture za poduzetnike. Obilazili smo poslovne zone po Istri, no ovdje su najbolji uvjeti. Pozicija je odlična i za izvoz, napominje.

Njihov majstor pivar, Claudio Rossi, po struci je – arhitekt. U Monzi, odakle je rodom, radio je u arhitektonskom uredu, koji je u vrijeme gospodarske krize propao. Kaže da je strastveni ljubitelj piva, ali i vina. Završio je tečaj za sommeliera, dok je kod kuće u Monzi kuhao pivo. Iz početne igre na kraju je nastao posao.

– Razmišljali smo o otvaranju pivovare u Italiji, ali birokracija i velika konkurencija su nas obeshrabrili. Ovdje je more, sunce, bolje nisam mogao zamisliti, kaže Claudio.

On i Alessandro proveli su nas proizvodnom halom. Imaju pet fermentatora, tri od tisuću litara i dva od 500. Krenuli smo od kraja, jer prije fermentatora valja skuhati pivo, a prije kuhanja dobiti pivarski slad. Pokušat ćemo ukratko pojasniti proizvodnju piva u Buri. Dakle, slad, odnosno ječam, koji kupuju u Hrvatskoj (porijeklom je iz Austrije i Belgije), melju te stavljaju u tank, gdje se miješa s toplom vodom, na otprilike 51 stupnja Celzijeva (stupnjevi mogu varirati u zavisnosti od piva koje rade).

Nakon sat i pol, kada se škrob pretvori u šećer, sve se prebacuje u tank za filtriranje. Filtrirana sladovina (kominu daju lokalnim uzgajivačima svinja za hranu) potom se kuha na 100 stupnjeva. Tek tu u priču ulazi hmelj. Tekućina se, zatim, vrlo brzo mora ohladiti na 20 stupnjeva da se ne bi razvile bakterije i time uništilo buduće pivo. U proizvodnji piva sve mora biti izuzetno čisto, bakterije su pivarima najgori neprijatelji. Ohlađena tekućina se prebacuje u fermentatore u koje se ubacuju kvasci. Tu će tekućina, koju još uvijek ne možemo nazvati pivom, odležati 20 dana.

Izvoz u Švicarsku

U pivovari Bura ovo je tek prva faza proizvodnje. Druga fermentacija događa se u bocama. Naime, tekućinom iz fermentatora pune boce te dodaju šećer, koji će u daljnjem odležavanju »pojesti« kvasci te će pivo dobiti onu svoju karakterističnu pjenušavost, to jest stvorit će se CO2, slično kao u proizvodnji pjenušaca. U bocama će pivo odležati još 20 dana prije nego bude spremno za prodaju.

Ovaj postupak, odnosno njegovo trajanje, ovisi o vrsti piva. Neka trebaju i dužu fermentaciju, kao na primjer njihov Istrian Belgian Ale koji mora odstajati šest mjeseci. Trenutno ga nemaju u ponudi, upravo »zrije«, a bit će spreman u travnju ili svibnju iduće godine. U stalnoj ponudi im je Optimist Golding Ale, svijetlo pivo, čiji je okus specifičan i zbog mješavine više vrsta slovenskog hmelja. Claudio preporuča da ga se pije uz jednostavna jela, poput pizze, focaccie te uz svježe sireve.

Tu je i crveno pivo Redsand Amber Ale, koje je spravljeno s četiri vrste slada te američkih i slovenskih vrsta hmelja i kvasaca. Njega, pak, preporučaju uz dimljene nareske, poput pancete i kobasica. Istrian Pale Ale samo imenom podsjeća na Indian Pale Ale, manje je gorak od standardnih ipa, a majstor pivar kaže da ide uz jela od svinjetine, istarski pršut, ribu i povrće, odnosno slatkasta jela koja će odlično pasati uz njegovu ne pretjeranu gorčinu.

U Buri su lani proizveli 30 tisuća litara piva, a ove će godine već biti na 50 tisuća. Ne misle na tome stati.

– Želimo se iz godine u godinu širiti, povećavati kapacitete. Ove smo godine već uložili u dva nova fermentatora, jedan smo kupili uz 50-postotnu potporu Istarske županije. Jako smo zadovoljni prodajom u Hrvatskoj, a izvozimo u Sloveniju i Italiju te odnedavno u Švicarsku, kaže Veronika. Alessandro dodaje da će za Božić »izbaciti« i jedan tripel, pivo karakteristično za Belgiju.

U stalnom su kontaktu s ostalim proizvođačima piva u Hrvatskoj. Smatraju da se ta scena vrlo brzo i kvalitetno razvija. Odlično surađuju i s drugim istarskim i hrvatskim poduzetnicima. Boce kupuju od proizvođača iz Huma na Sutli, čepove u Umagu, kartone u Buzetu, drvene dekoracije u Bujama, etikete se štampaju u Svetom Petru u Šumi, a promotivni materijal u Poreču. Cjelokupan dizajn je osmislio Veronikin brat Maj Mlakar.