SLATKE NOVOSTI

Vinarija Schifflin iz Tinjana predstvalja prvi istarski prošek

P. N.

foto: arhiva NL

foto: arhiva NL

Schifflin svoj istarski prošek od malvazije preporučuje uz karamelizirane deserte, palačinke s preljevima, semifreddo s bademima, lješnjacima ili orasima, uz krostate s voćem, te uz starinsku istarsku pandešpanju



Posljednjih se godina najzanimljivije pojave u vinskom svijetu Istre događaju u središnjoj Istri, u još nedovoljno otkrivenom a ni dovoljno valoriziranom mozaiku osebujnih terroirea, mikrolokacija, zemlje različitih boja, mikroklimatskih posebnosti, sortnih šarolikosti i tehnologija koje se izvlače iz mraka zaboravljenih tradicija. Jedna od tih zanimljivih srednjoistarskih vinskih pojava je vinarija Schifflin, smještena u selu Brečevići, nedaleko Muntrilja, na području općine Tinjan.


Njen utemeljitelj Andrej Schifflin prije desetak se godina doselio u zavičaj svoje supruge, i 2009. godine tu otvorio modernu malu vinariju. Grožđe dobiva s jednog hektara vinograda u okolici sela, u kojima rastu malvazija, borgonja, teran i merlot. S ovim potonjim mu je najbolje krenulo: na prvom svom vinskom ocjenjivanju, 2010. godine na Smotri vina središnje Istre, njegov je merlot osvojio šampionski naslov za najbolje crno vino.


Prvi eksperiment


S vremenom se u paleti Schifflinovih vina isprofiliralo nekoliko standardnih etiketa: svježa malvazija Kaja, odležana malvazija Petit Blanc, odležani teran Tinto i odležani merlot Petit Noir. Osnove su savladane vrlo uspješno, i sada slijedi korak dalje, a dok se većina istarskih vinara u posljednje odlučuje da njihov prvi odmak od odličnih monosortnih vina budu rosei ili pjenušci, Andrej Schifflin je odlučio da će njegov »korak dalje« biti – slatka vina. I to čak dva.





»Uvijek ti zatreba neko slatko vino, bilo kad imaš goste, bilo kad dođu turisti, koji su za slatka vina čak i više zainteresirani nego domaći. A s druge strane, meni je uvijek zanimljivo eksperimentirati s vinima, poigrati se pa vidjeti što ću time dobiti«, pripovijeda Andrej Schifflin. Za svoj prvi eksperiment sa slatkim vinima izabrao je vrlo kvalitetnu i uspješnu berbu iz 2015. godine, za koju je pouzdano znao da će mu pružiti odličnu sirovinu.


Rezultat prvog eksperimenta na etiketi nosi neobičan naziv: N45°13′ E13°50′ – a riječ je zapravo o točnim koordinatama položaja njegove vinarije u selu Brečevići. Pod tim se koordinatnim nazivom u boci od pola litre krije aromatizirano likersko vino od terana. Neki bi ga nazvali već pomalo generičkim nazivom teranino, ali nije to to, Schifflinov je aromatizirani slatki teran prilično drugačiji od teranina kakvog rade ostali vinari.



A on ga radi ovako: grožđe je pobrano u normalnom terminu početkom listopada i zatim je sušeno u kašetama na slami, uz povremeno okretanje, dobra dva mjeseca. Tada je grožđe prešano, i uslijedilo je mjesec dana fermentacije u maloj inox bačvici. Veća nije bila potrebna jer se od 500 kilograma grožđa dobilo oko 150 litara mošta. Nakon fermentacije uslijedilo je aromatiziranje voćnim začinima: korom naranče, klinčićem, cimetom i drugima, vinu je dodan bagremov med i malo rakije, i sve je to skupa maceriralo, prožimalo se i sljubljivalo naredna dva mjeseca. Potom je slatki teran procijeđen i spremljen na šest mjeseci u inox na odležavanje i stabilizaciju, i zatim je njime napunjeno prvih 300 boca slatkog terana ikada napravljenog u ovom dijelu Istre.


»La lacrima di Matej«


Slatki Schifflinov teran N45°13′ E13°50′ obiluje slatkim začinskim notama i aromama pekmeza od bobičastog voća. Njegov tvorac preporučuje da ga se poslužuje što više ohlađenog, a najbolje ga se sljubljuje s čokoladnim slasticama, crnom čokoladom, čokoladom s narančom, čokoladnim mousseom, desertima od kestena, te kolačima s makom.


Druga je slatka inovacija iz vinarije Schifflin nastala također od berbe 2015., ali od grožđa malvazije. Budući da još uvijek odležava, još nema etiketu, a radni mu je naziv »La lacrima di Matej«, a Matej je naravno Andrejev sin. Malvazija je za ovo slatko desertno vino pobrana također u redovnom terminu u rujnu. Nakon muljanja, od sirovine za normalnu malvaziju izdvojen je dio čistog mošta, bez kožice, te je spremljen u veliku inox posudu u kojoj je 12 sati trpio zagrijavanje do 80 stupnjeva.



Obujam tekućine se pritom smanjio za 40 posto, šećer se koncentrirao, i takav se ugušćeni mošt zatim spremio u normalnu inox bačvu u kojoj je fermentirao mjesec dana uz normalan pristup zraka. Slijedilo je taloženje, bistrenje, filtriranje, zatim je takvo pročišćena slatka malvazija spremljena u inox bačvu na godinu dana odležavanja, nakon čega slijedi punjenje u boce, također od pola litre. Od 250 kila grožđa dobiveno je stotinjak litara, dakle dvjestotinjak boca, tog prvog istarskog prošeka ikad napravljenog od malvazije, iako se u Dalmaciji prošek radi malo drugačije.


Vina od lokalnog grožđa


Prvi gutljaj ove slatke malvazije ostavlja dojam usta punih zrelog, slatkog grožđa, što je, tvrde proizvođači slatkih muškata iz sjevernijih dijelova Istre, vrhunac aromatske kvalitete koji se može postići slatkim vinom. Schifflin ovaj svoj istarski prošek od malvazije preporučuje uz karamelizirane deserte, palačinke s preljevima, semifreddo s bademima, lješnjacima ili orasima, uz krostate s voćem, te uz starinsku istarsku pandešpanju, ili, da se opet približimo Dalmaciji, uz rožatu.


Važno je reći da su oba ova slatka vina napravljena od lokalnog grožđa, čijoj su kvaliteti pomogli i sjajni uvjeti berbe 2015. godine, no kako su i naredne dvije berbe vile vrlo solidne, Andreju će Schifflinu obje ove slatke inovacije postati dijelom standardne vinske palete. Sve odvažniji i kreativniji vinari središnje Istre ovakvim su potezima već vrlo blizu stilskoj raznorodnosti i kompletnosti svojih kolega iz zapadne i sjeverozapadne Istre.