»Dobio sam osjećaj da još nešto vrijedim i kao beskućnik, čega se ne sramim. Oni nam pomažu da razbijamo predrasude da su beskućnici ljudi nižeg ranga. Mi smo ostali bez ičega, ali ne i bez ikoga«
RIJEKA Studenti iz RE: EASA, Europske konferencije studenata arhitekture, uključili su beskućnike iz prihvatilišta Udruge Oaza u kreativni dio svojih radionica kako bi zajedno gradili jednu novu životnu priču. Kroz kreativne radionice, performanse, skečeve i slikanje učinili su da se ovi često zaboravljeni ljudi osjećaju važnima. Svoj dosadašnji rad oni su predstavili jučer u Udruzi Oaza, koju smatraju svojim trenutnim domom. Radionice su trajale dva tjedna.
»Otpadnici« društva
– Došli smo pet dana prije svih naći marginalizirane ljude, one koje društvo odbacuje kako bi ih uključili u projekt. Ideja radionica nije samo druženje s beskućnicima, već izgradnja društva koje ih aktivno uključuje u svakodnevicu. Mi smo to ostvarili kroz kreativan izričaj, radili smo skečeve, performanse, crteže, slike i sve to ćemo prikazati na završnoj izložbi u subotu 4. kolovoza. Također, u planu nam je da izađemo na ulice grada s performansima koje smo pripremali i da napravimo spektakl, objasnio je student Andrei Krokhin, jedan od začetnika ovog djela programa.
– Kako je projekt RE: EASA fokusiran na reciklažu, svi pričaju o smeću, ostacima, ali nitko ne priča o ljudima koji su postali »otpadnici« društva. Mi smo tražili načine na koje možemo »upisati« te ljude natrag u društvo – nastavila je studentica Viktoria Ananyan koja je također jedna od voditeljica ovog dijela programa.
– Htjeli smo raskrstiti s predrasudama, stigmatizacijom i pokazati da postoje talentirani ljudi koje smatramo kolegama i koji mogu i žele stvarati s nama ovu priču – dodala je studentica Tamara Nešić, također jedna od voditeljica.
Jučerašnji je dan obilježio domjenak u prihvatilištu za beskućnike Udruge Oaza iz koje poručuju kako su sretni i zahvalni ovim mladim ljudima što daju osjećaj svrhe njihovim korisnicima.
– S velikim zadovoljstvom prihvatili smo njihovu inicijativu i naši korisnici su odmah prihvatili ovu priliku da sudjeluju u njihovim aktivnostima. Gotovo svi korisnici su se na neki način uključili u ovu priču. Bilo kroz vođenje studenata pokazujući im zanimljivosti grada, bilo kroz razgovore i druženja, bilo kroz iskazivanje svoje kreativnosti u raznim oblicima. To je našim korisnima omogućilo da pokažu sposobnosti koje i znaju i ne znaju da imaju, a najvažnije je da su dobili odmak od velikih problema s kojima se svakodnevno suočavaju – ispričala nam je dr. Jasenka Duvnjak iz Udruge Oaza.
Vrhunski odrađeno
Zahvaljući ovim mladim ljudima vratilo mi se samopouzdanje. Dobio sam osjećaj da još uvijek nešto vrijedim i kao beskućnik, čega se ne sramim. Oni nam pomažu da razbijamo predrasude da su beskućnici ljudi nižeg ranga. Mi smo ostali bez ičega, ali ne i bez ikoga. Mi smo jedna obitelj, i od kako sam s njima, ne osjećam se kao manje vrijedan, čak suprotno, malo su me i uzdigli, i ovo je pohvala svima nama. Velika je stvar kada se osjećate koristan, i kada dođete doma i osjećate se ispunjeno – ispričao je Dragan.