Kako su to zamišljali urbanisti

ŠKURINJSKI SUSJEDI Što se dogodilo s idejama riječke ‘Tvornice stanova’?

Majda Bembić

snimio Sergej Drechsler

snimio Sergej Drechsler

Prema jednima sve je krojio nepovoljan nagnut teren što je malo čudno jer se to sve znalo i ranije, cijela Rijeka je takav teren, i bit će prije riječ o tome da je »stambena kriza« uvjetovala da se brzo gradi što više stanova, pa su objekti postali viši, stanovi manji, zgrade zgusnutije, a nešto elegantno i lijepo poput opisanih Adriastandard II objekata na Škurinjama nije našlo svoje mjesto



Zapitate li se nekada kako se grad mijenja? Svakodnevno prolazeći ulicama poznatog nam grada promjene koje se događaju često ni ne primjećujemo ili nam uskoro postanu poznate i ne pridajemo im više toliku pažnju. Ali grad je živo tkivo koje se mijenja. I planira. Inicijativa građana Škurinjski susjedi pronašla je materijale koji pokazuju kako su Škurinje trebale izgledati u trenutku kada se planirala njihova izgradnja, međutim njihov današnji izgled ne poklapa se s planovima. Navedeno bi bilo samo povijesni kuriozitet da moderno življenje ne traži nove promjene.


O »sudaru« planova i realizacije ovog naselja porazgovarali smo s Kristianom Benićem iz Škurinjskih susjeda koji odmah na početku razgovora objašnjava kakvi su im se točno materijali učinili zanimljivima.


– Mrvice koje pratimo idu iz uspjeha akcije Fotoadriamont kojom su građani u svojim privatnim kolekcijama tražili fotografije na kojima je zabilježena izgradnja Škurinja te iz vrlo dobre knjige »Riječka radnička naselja« u kojoj je Srđan Škunca, riječki pročelnik za urbanizam, pregledno prikazao nastanak tzv. Novog naselja Škurinje, počinje priču Benić.


Lučko stambeno poduzeće




– Kako se osobno bavim i poviješću marketinških i medijskih prezentacija urbanističkog razvoja i arhitektonskih projekata pregledavao sam već zaboravljeni informatorski lik poduzeća Luka Rijeka iz prve polovice sedamdesetih godina u kojima se o projektu novog škurinjskog naselja puno i na različite načine govori. Ključni procesi oko Škurinja počeli su aktivnošću nečeg što se zvalo Lučko stambeno poduzeće, a koje 17. listopada 1973. godine postaje građevinsko poduzeće Adriamont.


Lučko stambeno poduzeće iako je imalo među zadaćama fokus na stambena pitanja lučkih radnika, transformacijom u Adriamont postaje pravo građevinsko poduzeće koje nadilazi smjernice stambene politike koje dolaze iz Luke Rijeka.


U tom razdoblju stvara se projekt Adriamontove laskavo zvane »tvornice stanova« na Škurinjama koja je prema licenci trebala stvarati betonske panele od kojih se na lokaciji kao kockice brzo i efikasno slažu zgrade. Bar u teoriji. U njoj se 1974. počeo odvijati građevinski dio akcije ne bi li do 1976. godine bili napravljeni prvi škurinjski stambeni objekti.


Adriamont je inicijalno stvorio potpuno drugačiji projekt naselja Škurinje, a to otkrivaju njihovi prodajni-kataloški materijali, pa i vrlo optimistično predstavljeni projekti u Vjesniku Luke Rijeka koji je dolazio do velikog broja radnika. Što se stambenog dijela tiče postoji nešto što se zove zgrada Adriastandard II, a što je Adriamont komunicirao kao temelj budućeg naselja. Naime, to su bili terasasti objekti na principu etažnih stanova s maksimalno tri razine s 85 kvadrata stambenog prostora.



Dakle, osim što su znatno niži od naposljetku izgrađenih zgrada, stanovi su etažni, veći, s terasom za stanovnike. Drugi nivo je samo urbanističko planiranje – objekti su trebali biti raspršeni po zoni, s dosta prostora oko zgrade i s dodatnim sadržajima koji čine pravo naselje – to su društvena infrastruktura, jaslice, trgovi, šetnice i ono što je posebno naglašeno da će činiti najveći dio područja – parkovi.


Znači vrlo arkadijski i kvalitetno je izgledalo sve još 1974. godine od kada dokumenti datiraju te su tako predstavljani njihovim budućim stanarima, radnicima Luke Rijeka, ali i drugih poduzeća jer je Adriamont taj lučki fokus izgubio, objašnjava Benić.


Prije planirane izgradnje naselja, to je područje pretežno bilo prazno i neurbanizirano, a situaciju je počelo mijenjati naselje Gradašpeda koje je uložilo u individualnu, danas bi rekli i privatnu stanogradnju, na jednom dijelu terena, a potom je Adriamont počeo svoju aktivnost na planiranju i izgradnji cijelog naselja i izgradnji svoje tvornice. 


Brže i što više


Treba se sjetiti i Riječke tvornice konopa koja je obilježila identitet prostora. Naime, u procesu deindustrijalizacije centra grada ona se na prijelazu u osamdesete godine seli upravo u nove pogone izgrađene u Novom naselju.


Zanimljivo, u buri nestanka kupio ju je upravo Ivica Todorić te je postala prvim riječkim Konzumom. »Tvornica stanova« Adriamont postala je pak Autotransova garaža i mjesto autosalona. Malo je takvih primjera brze transformacije industrije u konzumerističku zonu što će kasnije potpuno obilježiti Škurinje.



Prema prvotnoj zamisli, Škurinje su trebale biti naselje u kojem bi stanovali radnici Luke Rijeka, međutim kasnije su u suradnju s Adriamontom kao investitori ušli i primjerice Brodomaterijal, INA, RIO i Riječka tvornica konopa.


– Rijeka je ranih sedamdesetih bila prepuna barakaških naselja od Trsata do Krnjeva, u kojima su živjele cijele obitelji radnika koji su došli raditi u riječka poduzeća iz cijele Jugoslavije. Naime, kroz žestok i brz ritam industrijalizacije, a paralelnu oslonjenost riječkih industrija na manualnu snagu, glavna potreba poduzeća bili su radnici te su oni ubrzano stizali do početka osamdesetih godina.


Mnogima od njih čak pri dobivanju novih radnih mjesta glavno obećanje i način privlačenja bilo je upravo – »dobivanje« stana. Na Škurinjama su stanovnici puni sjećanja na te situacije dolaska u naselje, a neki su do stana u kojem žive doslovno došli izvlačenjem u poduzeću, objašnjava Benić.


Iz dokumenata koji su pronađeni, vidljivo je kako su se mijenjali planovi Adriamonta i zainteresiranih poduzeća, tako se mijenjala i vizija Novog naselja Škurinje.


– Izvori govore različito što se događalo i zašto baš tako – prema jednima sve je krojio nepovoljan nagnut teren što je malo čudno jer se to sve znalo i ranije, cijela Rijeka je takav teren, a uostalom i uz nepovoljan teren ne znači da se gasi logika kvalitetnog urbanizma, pa je i tada škola mogla nastati na logičnijem mjestu, društveni dom, jaslice, trg i slično.


Prije je riječ o tome da je navedena »stambena kriza« uvjetovala da se brzo gradi što više stanova, zato su objekti postali viši, stanovi manji, zgrade zgusnutije, a nešto elegantno i lijepo poput opisanih Adriastandard II objekata na Škurinjama nije našlo svoje mjesto, ističe Benić i dodaje kako je prema originalnom urbanističkom planu većinu naselja trebala zauzeti zelena površina.


Problematičan identitet


– U informatoru Luke Rijeka jasno stoji kako će parkovi zauzimati najveću površinu naselja. To je posebno zanimljivo iz današnje perspektive potpuno drugog standarda kvalitete života kojeg traže građani, ali i činjenice da iznad jedne od dvije šetnice kroz naselje već pet godina visi padajući zid oko kojeg postoji natezanje tko je odgovoran adekvatno ga sanirati, nastavlja Benić. A upravo ozelenjavanje naselja jedna je od istaknutih aktivnosti ove Inicijative građana.


– U klasičnom ozelenjavanju stanovnici Škurinja su pozitivan vrh bez nekih velikih projekata, a to možete i sami vidjeti ako pogledate okućnice i balkone u naselju. Da to ljudi ne sade i ne održavaju bila bi to betonska golet. Stoga ogromne pohvale svima koji sade oko svojih zgrada i onda kada ih drugi susjedi čudno gledaju. S još nekoliko profesionalno oblikovanih zelenih zona znatno bismo podigli zonu.


No mislim da pitanje nadilazi klasičnu temu ozeljenjavanja već govorimo o cijelom spletu tema vezanih uz paradigme održivog razvoja i da trebamo ići u tom smjeru – riječ je o naselju okrenutom prema jugu, jako osunčanom. Bilo bi zanimljivo vidjeti kolika je izvedivost solarnih elektrana na krovovima i može li naselje postati energetski samoodrživije.


Potom kolektivno urbano vrtlarstvo u zajedničkim urbanim vrtovima na okolnim brdskim područjima ili na džepovima terena u samom naselju je isto sjajno područje koje osim što je odlična antistres zanimacija može biti i izvor hrane, bar pokojeg domaćeg pomidora, govori sugovornik.



Pišući o ovoj temi urbanizacije naselja na svojoj web stranici, Škurinjski susjedi ističu kako je to »brdo koje se gura na marginu«, a kako Rijeka nema prostora za bacanje.


Kristian Benić ističe kako smatra da je naselje od početka razvilo identitet problematičnog i ružnog te kako čak postoje i gradski mikrorasizmi tipa pogled na stanovnike kao na neke radnike koji tobože manje vrijede ili su problematični u smislu ranijeg problema s raširenom ovisnošću o drogama i slično.


– Činjenica je da na Škurinju nisu realizirani ili imaju probleme upravo projekti, bili infrastrukturni ili kakvi drugi, a koji oplemenjuju sredine, čine nadstandard, povećavaju razinu kulture i poboljšavaju opću estetiku naselja, podižu razinu motivacije i samopouzdanja stanovnika, a to je ključ jakih i progresivnih sredina danas. To se može promijeniti i nije kasno već zanimljivo i izazovno, tvrdi Benić.


Proaktivni duh


A izazovno je definitivno i djelovanje Škurinjskih susjeda koji su nastali kao projekt Udruge za urbanu regeneraciju Kuraž, a startna iskra krenula je iz programa 27 susjedstava Rijeke 2020.


– Ovo je i neki oblik poduzetništva u kulturi. Potpuno sami se borimo za sredstva osmišljavanjem, prijavljivanjem i realizacijom pojedinih projekata, a naravno oni su za sada u mjeri naših kapaciteta koji su skromni. Prilično smo konstruktivnog i proaktivnog duha, pa od tuda i nekoliko ključnih projekata. Za sada je najambiciozniji bio Kultura na balkonu koji je ušao u europski program Actors of Urban Change koji nas je spojio sa sličnomišljenicima i profesionalcima iz cijele Europe te dao ogromnu količinu znanja i energije za rad na ovakvim temama.


Bilo je tu svega – zelenih edukacija o urbanom vrtlarenju, »uradi sam« kulturi izrade klupica, uređivanja balkona, pripreme malih knjižnica odnosno razmjene knjiga za portune, izrade klupica za javne prostore…. Nedavno smo radili i umjetničku instalaciju posvećenu izgradnji naselja što je prva takve vrste u zoni.


A slijedi dosta toga – izrada kvartovskog fanzina, prototipa senzorne mikrokompostane, rad na AR aplikaciji za mobitele kvARt… Ipak, svojevrsni prvi vrhunac slijedi u lipnju 2020. godine kada ćemo kroz kvartovski festival nadamo se zajedno sa svim građanima stvarati puno kulture, umjetnosti i dobre hrabre energije. Tu je budućnost naselja i njegov ključni projekt, ako me pitate. No ovo je posao na duge staze, zaključio je Benić.