Kako do posla

Hrvatska vapi za kuharima, a samo ih je na birou HZZ-a u Rijeci u srpnju – 37 nezaposlenih

Biljana Savić

snimio Marin Aničić

snimio Marin Aničić

Vjerojatno je tu više faktora koji su utjecali na to da su ti ljudi, kuhari, usred ljeta, usred sezone, ostali kod nas u evidenciji. Ima ova mlađa skupina koja nema iskustvo, često poslodavac neće uzeti osobu bez iskustva koja je došla ravno iz škole, pokušava ovu nelogičnost objasniti šef riječkog HZZ-a.



RIJEKA – Srećom pa mi urednici nisu dali zadatak napraviti anketu na riječkoj burzi rada. Došla bih im na oči praznoga papira, bez priče, a kamoli sočne priče, i zaradila nekoliko packi zbog neobavljena posla.


»Pa gdje su ljudi, znaš li ti koliko je nezaposlenih?«, pitali bi me, a to smo isto i mi pitali predstojnika riječkog regionalnog ureda Hrvatskog zavoda za zapošljavanje Željka Markovića.


»Stvarno, gdje su svi ti nezaposleni ljudi?«




Pa, mladi su najčešće zaposleni, a mnogi od njih u Irskoj, Njemačkoj…


Birokratski čin


Ne tako davno ova je zgrada pucala po šavovima, nepregledne su bile kolone radnika koji su domino efektom ostajali bez posla u Torpedu, Vulkanu, »Benčiću«, Harteri….posla nije bilo ni za lijek i dugo se u kolonama čekalo za pečat na knjižici, još jedan birokratski, hladan čin koji dokazuje nezaposlenost radno sposobnog čovjeka. Samo na stepenicama ispred HZZ-a u pet minuta napravili bismo desetak anketa, gledali u kakvim »makinama« ljudi dolaze po pečat…


Ovoga puta nismo sreli nikoga. Zato statistiku ne možemo izbjeći, nigdje tople ljudske priče.


– Ilustracije radi, 2018. godinu završili smo s oko 7 i pol tisuća nezaposlenih u evidenciji, a 2014. godinu sa skoro 19 tisuća nezaposlenih, 2013. godine bilo ih je 22 tisuće, kaže nam Marković. Ali, ne treba to, upozorava nas, promatrati kao golu brojku, ma koliko ona smršavjela, štoviše, i više se nego prepolovila, tri puta je manja u samo 5 godina.


– Velik je pad nezaposlenosti, ali struktura se dosta promijenila. Iz evidencije su otišli uglavnom zapošljivi ljudi, treba gledati što nam je ostalo. Prije je najveći problem bilo mlade staviti na tržište rada, a sad su dugotrajno nezaposlene osobe u najvećem postotku one zrele dobi, kaže Marković.A mi bismo dodali da ima nešto i u demografskoj slici i Irskoj, nažalost.

Znamo kakvu su muku mučili, i još će je dugo mučiti, hrvatski ugostitelji da nađu kuhare i konobare, ne samo za turističku sezonu, nego i tijekom cijele godine. Kuhara nije bilo ni za lijek, morali smo ih uvoziti, a za to vrijeme, u srpnju, ih je na riječkoj burzi rada, a ona pokriva cijelu Primorsko-goransku županiju, pa tako i turističke top testinacije kao što su otoci Krk, Lošinj, Cres, Opatiju, Crikvenicu…. bilo više od 30.


– Krajem srpnja ove godine imali smo 37 nezaposlenih kuhara u evidenciji, s tim da su tu i pomoćni kuhari i kuhari pečenjari, i od toga ih je polovina starija od 40 godina. Nama je, u biti, struktura nezaposlenih svih ukupno prijavljenih u evidenciji takva da imamo 40 posto nezaposlenih starijih od 50 godina. Ako tu pridodamo i generaciju između 45 i i 49 godina, njih je skoro 50 posto, a udio mlađih osoba, do 29 godina starosti, je ukupno 18 posto. Pao je udio mlađih, a raste udio starijih u evidenciji nezaposlenih u Primorsko-goranskoj županiji, kaže Marković.


I kako to da je moglo biti nezaposlenih kuhara u srcu sezone?


Možda njihova starosna dob nije prihvatljiva poslodavcima, mada, ističe Marković, to ne bi smjela biti diskriminaturna odredba, jer oni imaju radnu sposobnost, inače se ne bi smjeli voditi kao kuhari.



Problem nam je trajna nezaposlenost, kazat će nam Željko Marković i odmah nam reći definiciju – to je svaka osoba mlađa od 29 godina koja je prijavljena na zavod 6 mjeseci u kontinuitetu, a ako je starija od 29 godina, onda duže od 12 mjeseci.


– Kako bi ih se vratilo na tržište rada, HZZ je prošle godine osmislio program aktivacije dugotrajno nezaposlenih, naši savjetnici rade s tim osobama i na njihovoj aktivaciji, i potiču ih na aktivnije traženje posla i rezultati su dobri. Radimo na tome da osobe koje imamo u evidenciji osnažimo i vratimo ih na tržište rada. Mjera samozapošljavanja je narasla s obzirom na to da potpora sada iznosi 55 tisuća kuna, a može narasti i na 70 tisuća ako su u pitanju proizvodne djelatnosti. Sve potencijalne samozapošljavače, odlučili se oni za potporu ili ne, u suradnji s regionalnim razvojnim agencijama i ustanovama koje imaju programe za jačanje poduzetništva, a prolaze i kroz naše obrazovne programe, dodatno osposobljavamo da bi potpuno spremni i educirani kročili u svijet poduzetništva, kaže Marković.



– Vjerojatno je tu više faktora koji su utjecali na to da su ti ljudi, kuhari, usred ljeta, usred sezone, ostali kod nas u evidenciji. Ima ova mlađa skupina koja nema iskustvo, često poslodavac neće uzeti osobu bez iskustva koja je došla ravno iz škole. Postoje različiti čimbenici za to da osoba traženog zanimanja ne ode iz evidencije Zavoda za zapošljavanje, to može biti manjak radnog iskustva i starosna dob koja ne odgovara poslodavcu, ocjenjuje Marković i govori da je HZZ prepoznao vapaj poslodavaca za radnicima u turizmu i ugostiteljstvu.


Signali s tržišta


– Već nekoliko godina provodimo obrazovanja u više djelatnosti – i u građevini, metalnoj industriji, brodogradnji, tako da i za ovu godinu planiramo edukacije za zanimanja wellness terapeuta, masera, pomoćne slastičare, picajole, kuhare, pomoćne kuhare. Ima puno kuća za odmor pa smo išli u smjeru osposobljavanja za recepcionare, za menadžere malih hotela, hotelske domaćice, somelijere. Idemo prema signalima tržišta na programe usavršavanja, prekvalifikacija… Interesa ima, prethodnih godina imali smo velik interes osposobljavanja za wellness terapeute, masere, pomoćne slastičare, picajole, jer za ta zanimanja postoji interes nezaposlenih osoba s obzirom na to da su traženi na tržištu rada, pripovijeda nam predstojnik Marković i kaže da su od siječnja do srpnja ove godine poslodavci najviše tražili prodavače, čistačice, konobare, sobarice, kuhare, medicinske sestre, pomoćne kuhare, kuhinjske radnike, odgajatelje predškolske djece, zavarivače i pomoćne konobare. To su bila najtraženija zanimanja, a potom ekonomisti. S tim da se u ovom se razdoblju tražilo 1.127 prodavača, a 186 ekonomista.


– To je slika regionalnog gospodarstva, da je sve povezano uz trgovinu i turizam. Rijeka više nema industriju, sve se vrti oko uslužnih djelatnosti, ostali su samo mali i srednji poduzetnici.


Isto tako kod nas u evidenciji su najzastupljenija sezonska zanimanja. Neki prezime na zavodu iako ne bi trebali, ali nažalost je to tako. To su zanimanja vezana uz turizam i trgovinu, koja su i najtraženija. Ali to fluktuira, brzo se mijenja.


Procjenjuje se da će krajem godine u riječkom regionalnom HZZ-u biti maksimalno 6 i pol tisuća nezaposlenih, a u srpnju i kolovozu ih je bilo nešto manje od 6 tisuća te da će od tih 6 i pol tisuća nezaposlenih polovina biti starija od 45 godina.


– Upravo zato fokus stavljamo na prekvalifikacije. Svatko tko je nezaposlen ima pravo prijaviti se na zavod, ali prijava na zavod podrazumijeva i obaveze. Ako prijavljeni ne uspiju pronaći posao u svom zvanju za koje su se školovali ili koje su dugi niz godina radili, moraju početi razmišljati o alternativama koje im zavod može omogućiti. Ako se žele prekvalificirati za zanimanja koja tržište traži, zavod je tu da im pomogne i uputi ih. Imamo i programe za osposobljavanje osoba za voditelje EU projekata, za programere mobilnih aplikacija, dosta širok je spektar prekvalifikacija i svatko se tu može naći, a na tržištu su ta zanimanja tražena, zaključuje Marković.