Propadanje

DERUTNI RIJEČKI SIMBOL Mali neboder nagrizen zubom vremena i – neodržavanjem

Marija Duvnjak

Foto Silvano Ježina

Foto Silvano Ježina

Nedavno su sanirani prijeteći odroni i derutne točke na fasadi,  uklonjeni su elementi rukohvata balkona koji su bili u derutnom stanju. Upravitelj zgrade smatra da se Grad treba više angažirati oko održavanja, dok iz Grada  na održavanje upućuju suvlasnike



RIJEKA  Riječanima itekako poznata i prepoznatljiva zgrada Malog nebodera u Ciottinoj ulici, iako se ne nalazi na Listi zaštićenih kulturnih dobara u Registru kulturnih dobara Republike Hrvatske, zasigurno se može označiti kao jedan od riječkih simbola. Međudim, stanje i izgled građevine nije ni blizu zadovoljavajućeg, s nebodera prijete odroni fasade, dijelovi balkona i ograda na njima se raspadaju što je čini opasnom za prolaznike.   Na zabrinjavajuće stanje  Malog nebodera, čak i nakon nedavne intervencije i djelomične sanacije, uputio nas je zabrinuti čitatelj, čiji su podaci poznati redakciji.


Samo krpanje


Zgrada  svoju povijesti  započinje  još davne 1939. te ona danas ima i  određenu kulturnu vrijednost za Riječane i Riječanke. Iako ona svoje godine nosi vrlo hrabro, nažalost ne može ih više  vješto skrivati. Tako  je gradski Odjel za komunalni sustav bio primoran na intervenciju, točnije nakon uopozorenja vlasnika objekta, sanirani su prijeteći odroni i derutne točke na fasadi,  otučeni su dijelovi koji su prijetili padom na cestu te su, prema ovom nalogu, uklonjeni elementi rukohvata balkona koji su bili u derutnom stanju.


Foto Silvano Ježina


Foto Silvano Ježina





Krpanje dijelova je sigurno potrebno i možda jedino što se može napraviti s obzirom na ograničene resurse i vlasnička ograničenja. Kako su nam odgovorili iz gradskog Odjela  za komunalni sustav,  njihova reakcija je ograničena Zakonom o građevinskoj inspekciji koji nalaže da u » provedbi nadzora komunalni redar rješenjem naređuje vlasniku otklanjanje oštećenja pročelja i/ili pokrova postojeće zgrade koja nisu nosiva konstrukcija, a zbog kojih postoji opasnost za zdravlje ili život ljudi.«.


U ovom je slučaju komunalni redar u dva navrata naložio otklanjanje oštećenja zgrade, što su suvlasnici  i učinili. Gradski odjel za komunalni sustav ističe, međutim, da Grad Rijeka nije vlasnik objekta, već je u njihovom vlasništvu samo 7,2 posto zgrade, te upućuju na upravitelja zgrade –  riječku tvrtku Megakop koja je ovlaštena i odgovorna za upravljanje i saniranje ovog objekta. Također, ova je zgrada navedena kao opasna, kako bi se prolaznike upozorilo na moguće prijetnje.


Iz tvrtke Megakop nas pak obavještavaju kako su upravo oni bili ti koji su upozorili komunalno redarstvo na  derutno stanje zgrade u Ciottinoj, za koje su htjeli stvoriti plan sanacije. Navodno je u planu izrada projekta putem kojeg će se izvoditi sanacija Malog nebodera, no to još  nije riješeno  zbog raznih neslaganja na mnogim razinama,  od stanara i dogovora oko odabira izvođača radova i projektanata do nesuglasja samog projekta i ostalih službi s kojima bi se trebao projekt izvršiti.



Iz Grada Rijeke ponavljaju kako je većina zgrada u Rijeci  u privatnom vlasništvu, naime, vlasnici zgrade su vlasnici stanova koji su ih otkupili te oni odgovaraju za stanje zgrade i tekuće i investicijsko održavanje putem izabranog upravitelja. U slučaju Malog nebodera, kažu, to je tvrtka Megakop te dodaju kako  ni komunalno redarstvo ni ostale gradske službe ne mogu poduzimati više od onoga što su učinili ali mogu vlasnici zgrade. Svake godine Grad Rijeka raspisuje natječaj za sufinanciranje obnove fasada i krovišta na koje se mogu javiti sve zgrade iz urbanističko zaštićenih područja, a to je u Rijeci cijeli centar grada. Do sada je tako obnovljeno više od 40 fasada u što je utrošeno  više od 50 milijuna kuna.Tako i stanari Malog nebodera mogu osigurati novce za sanaciju zgrade koristeće dostupna sredstva ili iz gradskog proračuna ili iz europskih fondova.



 


Proaktivno djelovanje


Odjel gradske uprave je vjerojatno učinio što je mogao prema zakonima i načinima na koje se ovakvi slučajevi rješavaju, ali ostaje pitanje jesu li to najbolji načini. Pogotovo ako se uzme u obzir titula koju Rijeka nosi kao Prijestolnica kulture 2020., zbog čega zgrade kao što je ova sigurno trebaju biti bolje zbrinute. Naravno tu stoji i aspekt opasnosti za građane koji od slučajnih prolaznika lako mogu postati žrtve odrona nekog od dijelova zgrade. Nažalost, često je slučaj da se na ovakve probleme reagira nakon što se dogode, pa bi zato trebalo reagirati proaktivno.