Snijega neće faliti

BIJELI PLATAK Skijaši za Božić dobivaju jezero koje će produžiti sezonu na cijelu godinu

Edi Prodan

Čitav posao preobrazbe Platka vodi francuski Sufag, dok građevinske radove predvodi GP Krk. Stručnjaci nas uvjeravaju kako je s ovim projektom sezona skijanja sigurna do polovice ožujka, što će na ovo jedinstveno mediteransko skijalište dovesti brojne goste



Ukoliko se svi poslovi oko izgradnje ugovorenog sustava za zasnježenje izvedu u dogovorenim rokovima, te ukoliko budemo imali odgovarajuće vremenske uvjete, Platak će od početka zime, ili najkasnije od starta siječnja 2020. godine postati jedno od najzanimljivijih i snijegom najsigurnijih skijališta ovog dijela Europe. Jedno od najprivlačnijih mjesta na kojem se sportaši i rekreativci mogu baviti zimskim sportovima s pogledom na more, jedno od viđenijih »mediteranskih skijališta« kojih, istina, od Libanona, grčkog Korinta ili Sicilije ima nemali broj, ali ni jedno nije prometno toliko dostupno i zapravo svojim smještajem toliko unikatno kao što je to Platak.


Istina, tvrdnja je s obzirom na višedesetljetna iskustva s bijelim pokrivačem na Platku, koja su se slobodno mogla svrstati u red »religioznih« jer snijega je uvijek bilo »koliko Bog da«, poprilično smjela. Neupućeni bi mogli pomisliti čak da je neodgovorna ili u najmanju ruku smiješna, no da su čuli podatke koje autoritativno iznosi Alen Udovič, direktor Goranskog sportskog centra Platak što i gospodari tim sustavom, te da su vidjeli što se to na Platku gradi i radi, podijelili bi naš ushit.


Unikat


– Ne mogu reći sto posto, jer iznenađenja su uvijek moguća, no postoji mogućnost da se od ovogodišnjih zimskih školskih praznika na Platku skija i na – umjetnom snijegu. Veliko umjetno jezero u podnožju staze Radeševo se puni, a jako dobro napreduju i radovi na postavljanju snježnih topova uz čitavu dužinu te staze, istaknuo je Udovič te tako na svega koračić od oživotvorenja doveo san koji desetljećima sanjaju prije svega Riječani. Sigurni smo da će kad prorade snježni topovi na Platku prezadovoljni biti i ostali Primorci, Gorani, Istrani, baš kao i Zagrepčani kojih je na ovom jedinstvenom skijalištu zbog ekstremnih gužvi što zimi vladaju na Sljemenu sve više i više. Riječ je o velikoj i skupoj investiciji čija je ukupna vrijednost oko 23 milijuna kuna koju financira Primorsko-goranska županija, no vjerujemo kako će itekako biti isplativa, napominje Udovič.




Foto GSC Platak


Foto GSC Platak



Gabariti


Razgovor u u Malom domu – Veliki izvan ljetne i zimske sezone radi isključivo vikendom – pridružuje se i Edward Jerak iz Trzina, općine koja povezuje Domžale i Ljubljanu. Njegova tvrtka EdiTrade proslavit će iduće godine u ožujku punih 30 godina rada. I to vrlo usko stručnog, jer EdiTrade je naime izvođač specijaliziran za poslove pripreme i izgradnje skijališta. Iako, slovenska je tvrtka odabrana kao pomoć jer je krase jako dobre međunarodne reference. Naprosto, Jerak i njegov tim su se dokazali u svim državama koje dominiraju zimskim, skijaškim turizmom u Europi.


– Umjetno jezero na Platku uistinu ide u red najvećih na ovim prostorima. Površina mu je 15 tisuća četvornih metara, dok volumen doseže oko 50 tisuća »kubika«. U Sloveniji u kojoj je skijanje nacionalni sport broj jedan, u kojoj je uostalom desetak ozbiljnih skijališta, jezera ovakvih gabarita nema. Jamstvo je to da vode od koje će se raditi snijeg neće nedostajati. Ne bi trebalo ni drugih elemenata, niskih temperatura koje će pomoći održavanju snijega, tako da bi skijaška sezona na Platku morala bit slična onima poznatijih skijališta. Pa ni kad je u pitanju visina ne morate se bojati, pa Pohorje je još i mnogo niže, a uvijek odradi željeni broj skijaških dana, okuražio nas je Jerak.


Sezona skijanja



I trebalo je poticaja jednog ovakvog stručnjaka s obzirom da je u vezi s Platkom uvijek prisutna sumnja koliko je uopće pogodan da bi bio ozbiljnim skijaškim centrom.


– Cilj koji opravdava uložena sredstva je sigurna skijaška sezona. Snijega, i to ozbiljnog, na Platku zna biti i u studenom, ali događaju mu se i jako topli prosinci. Jednako tako, na Platku se, i to ne tako davno, znalo skijati i 15. travnja. Kad zanemarimo ove ekstreme, jasno je kako se sezonu može otvoriti oko Božića te kako će biti poprilično sigurna do sredine ožujka. To je ciljano razdoblje, zaključuje Udovič, a na njega se odmah nadovezuje Jerak.


– Pa tako vam je više-manje svugdje. I velika se skijališta otvaraju sredinom prosinca, da bi krajem ožujka zatvorila vučnice. Uostalom, blagdani, školski praznici i godišnji odmori nisu beskonačni, ne mogu ljudi skijati izvan nekog uobičajenog zimskog razdoblja, primjećuje Jerak.


Siva podloga


A u priči oko skijanja – jer zima se koliko god da je tog maglovitog i vlažnog dana kad smo posjetili Platak temperatura »vrtjela« iznad 10 stupnjeva – zaboravili smo na nešto mnogo važnije, činjenicu da razvoj Platka, pa i zahvaljujući umjetnom jezeru, sigurno ide prema cjelogodišnjem poslovanju.


– Naravno, Platak iz godine u godinu postaje sve ozbiljnijim sportsko-rekreacijskom te izletničkim centrom. Jezero je nova komponenta njegove privlačnosti, a zahvaljujući pomoći i inventivnosti stranih konzultanata uspjeli smo pronaći gumiranu podlogu jezera koja nije crna, nego siva te je na taj način izgledom bliža materijalima, poput kamena što se nalaze ovdje, na Platku oko nas, i ujedno privlači manje topline, zadovoljan je Udovič.


Da, neslućene se mogućnosti razvoja turizma zahvaljujući sveukupnim, ali posebno investicijama u umjetno jezero, otvaraju pred Platkom. Jedna od njih je i intencija da se u školske programe, poput plivanja, uvrsti i obaveza škole skijanja, da se djeci proračunskim sredstvima omogući stjecanje još jedne sportske vještine koja ima golemi blagotvorni utjecaj na zdravlje. Poznato je naime koliko je značajna zimska aktivnost na visinama po obnovu crvenih krvnih zrnaca. Na taj način Platak bi postao referentnim centrom za najmanje dvije županije, uz Primorsko-goransku tu je i Istarska, što bi potaknulo i čitav niz privatnih investicija u obogaćivanje sadržaja.


Početnici


Platku se nadalje zna prigovarati kako je »neozbiljno skijalište za ozbiljne skijaše«. Tvrdnja koliko god da je točna, toliko je i proizvoljna, pa u velikoj mjeri i – bahata. I to zbog toga što je ističu ljudi koji su zaboravili svoje početke na skijama. Pa svi smo mi u tim trenucima i najblaže padine doživljavali kao sulude spustove, provalije. Platak je naprosto savršeno skijalište za sve one koji trebaju tek steći prvu sigurnost na skijama. Jako je dobro i za nekoliko rekretivnih sati nadomak kuće za dobre skijaše, ma Platak je centar na kojem svatko, bez obzira na kojem se stupnju skijaškog znanja nalazi, može provesti lijep, sadržajan i ugodan dan a da ne potroši sate i sate na putovanje.


Ljeti je pak Platak oaza u koju se odlazi i zbog ugodnih temperatura, nižih i svježijih od »pakla« koji zna vladati u nizinama, pa i uz more. Da skratimo – na Platak se naprosto zbog prirodnih ljepota odlazi svih 12 mjeseci u godini, a nas je, primjerice, iznenadio njegov jesenski kolorit i mir koji iz njega dolazi.


Zamašnjak


Nakon završetka projekta umjetnog zasnježenja, Platak bi mogao doživjeti veliki investicijski ciklus te postati jednim od prvih značajnih hrvatskih centara cjelogodišnjem turizma. I koliko god dežurni nihilisti pod sumnju dovodili višemilijunsku investiciju u projekt Platak, Primorsko-goranska županija je na taj način inicirala i provela sve ono – nemojmo zaboraviti da je vrlo blizu cjelokupne modernizacije i prometnica što povezuje Platak sa županijskom, »starom« cestom Rijeka – Delnice, što je prethodilo nastanku i većine talijanskih, slovenskih i austrijskih skijališta. Jer u sve njih je najprije investirala država, da bi se kasnije uključila »privatna inicijativa« te je sve zajedno postalo zamašnjakom novog razvoja, otvaranja novih radnih mjesta i novih zarada. Uzmemo li kao primjer furlanski Ravascletto, neveliko skijalište smješteno blizu Udina, i ono je »od države« dobilo gondolu te ostalu infrastrukturu koja turiste s 900 metara nadmorske visine gdje se nalazi mjesto diže do planine Zoncolan i podnožja skijališta na 1.300 metara nadmorske visine. I ono je na udaru vjetrova i temperatura s mora, ni ono prema »stručnjacima« nije nikad trebalo postati skijalištem. Ali jest. I to jako dobro posjećeno. Pa tako i u ljetnim mjesecima kad ga opsjedaju biciklisti – cestovni, ali i on skloni adrenalinskim spotovima, brdski.


A Platak je zahvaljujući investiciji u umjetno jezero, kao i u sustav zasnježenja Radeševa, zauvijek otišao iz zone »što Bog da« i postao – ozbiljnim sportsko-rekreacijskim sustavom, mjestom koje će tek doživjeti snažni razvojni ciklus.