Gideon Greif

Poznati izraelski povjesničar: Ugledni židovski intelektualci zabrinuti usponom neoustaštva u Hrvatskoj

Boris Pavelić

Foto: Wikipedia, Pixsell

Foto: Wikipedia, Pixsell

Pitam se kako je moguće da i danas još ima ljudi koji obožavaju najcrnje ideologije prošlosti kakva je ustaštvo, koje bi u Hrvatskoj 21. stoljeća, članici EU-a, moralo biti nadvladano



Izraelski povjesničar Holokausta Gideon Greif nedavno je izjavio kako »hrvatska vlada i neki povjesničari pokušavaju krivotvoriti činjenice i nastavljaju revidirati povijest Jasenovca«, dodajući kako se »pred hrvatskim poricanjem istine o zločinu u tom logoru više ne smije šutjeti«. Greif specijalizirao je povijest Holokausta, a posebno istražuje Auschwitz. Predaje povijest na američkim i izraelskim sveučilištima, a istraživač je i Yad Vashema, izraelskoga memorijalnog muzeja posvećenog žrtvama i istraživanju Holokausta.


Greifova knjiga »Plakali smo bez suza: svjedočanstva židovskih Sonderkommando iz Auschwitza«, na hebrejskome objavljena 1999., a 2005. prevedena na engleski, inspirirala je nastanak poznatoga filma »Saulov sin«, koji je prošle godine osvojio Oscara i Zlatni globus. U siječnju ove godine, 66-godišnji Greif je surađivao na izradi izložbe »Jasenovac 75«, koju su u Americi postavili preživjeli Jasenovca, u suradnji sa srpskom vladom.


Gideona Greifa zamolili smo da za naš list objasni i precizira svoje stavove o Jasenovcu i suočavanju s prošlošću Drugoga svjetskog rata u Hrvatskoj.




U nedavnoj izjavi agenciji SRNA, upozorili ste na pokušaje da se »izbriše i promijeni povijest, što sliči na pokušaj ukidanja Holokausta«. Možete li, molim vas, pojasniti? I vi ste, poput primjerice glavnog tajnika Svjetskog židovskog kongresa Menachema Rosensafta, u današnjoj Hrvatskoj zapazili takve pokušaje.


– Hrvatima bih rekao isto što kažem i Nijemcima: nitko rođen poslije 1945. nije kriv. Međutim, svi rođeni u Njemačkoj i Hrvatskoj poslije 1945. snose moralnu odgovornost, što znači da moraju spriječiti pojavljivanje nacističke i ustaške ideologije. Mainstream suvremene hrvatske historiografije, nažalost, uglavnom se bavi idejom opravdavanja onoga što se ne može opravdati. Umjesto toga, glavni cilj povjesničara i političara morao bi biti pronalaženje mira s prošlošću i odbacivanje duhova prošlosti suočavanjem s njom, jer je to jedini izlaz. Njemačka jest raskrstila sa svojom prošlošću. Pitam se, kako je moguće da i danas još ima ljudi koji obožavaju najcrnje ideologije prošlosti kakva je ustaštvo, koje bi u Hrvatskoj 21. stoljeća, članici EU, moralo biti nadvladano. Nadam se da će vaše društvo pronaći i pokazati snagu da ustane protiv obnove ustaške ideologije. Usporedimo, primjerice, uvjete u Njemačkoj i Hrvatskoj danas. Često sam u Njemačkoj, pa iz prve ruke mogu tvrditi da ondje nećete naći ljude koji na nogometnim stadionima ili na rock koncertima viču »Sieg Heil«.


U Hrvatskoj, izvikivanje pozdrava »Za dom spremni« događa se prečesto, i nije izolirani incident. Postavljanje spomen ploče s natpisom »Za dom spremni« u Jasenovcu, zajedno s manifestacijama koje sam upravo spomenuo, crveni je alarm i svakoga bi trebalo zabrinuti. Začuđujuće je da takva ustaška ikonografija u Hrvatskoj nije kazneno djelo. U Njemačkoj, sve nacističke manifestacije protivne su zakonu. Tako bi trebalo biti i u Hrvatskoj. Bio bi to dokaz da su hrvatski ljudi razumjeli lekcije prošlosti. I da, ima uglednih židovskih intelektualaca koji su zabrinuti razvojem događaja u Hrvatskoj i usponom neoustaštva.


Mišljenja poput mojega nisu jedina. Kako ste dobro zapazili, Menachem Rosensaft iz Svjetskoga židovskog kongresa iz New Yorka nedavno je napisao članak u najutjecajnijemu internetskom magazinu »Tablet« , analizirajući situaciju u Hrvatskoj i popularizaciju ustaške ideologije. Siguran sam da znate za članke i izjave Ephraima Zuroffa iz Simon Wiesenthal centra, britanskoga istraživača Roryja Yeomansa i mnogih drugih znanstvenika, koji upozoravaju na negativan trend obnove i rehabilitacije ustaške ideologije u Hrvatskoj. Vjerujte, postoje intelektualci i znanstvenici koji žele pomoći progresivnim snagama u Hrvatskoj. No prvo morate pomoći sami sebi, i mlade obrazovati za liberalne ideje.


Jedan od najbrutalnijih logora Holokausta


Ustvrdili ste da je koncentracijski logor Jasenovac, na neki način, bio »gori od Auschwitza«. Možete li to, molim vas, objasniti?


– Svi ustaški logori eksplicitno su bili logori uništenja. Nijedan od njih nije bio samo koncentracijski logor. Bili su tvornice smrti, u kojima su stotine tisuća nevinih ljudi brutalno mučeni i ubijeni. Dopustite mi, zato, da vas ispravim: Jasenovac je bio logor uništenja, jedan od najbrutalnijih i najgorih u Holokaustu i Drugome svjetskom ratu, zajedno s Auschwitzom, Chelmnom Belzecom, Treblinkom, Majdanekom, Sobiborom i Malym Trostenetsom. Po okrutnosti, užasu zločina počinjenih u Jasenovcu, načinima mučenja i ubijanja zatočenika, koje je provođeno uglavnom ručno, rekao bih, kao stručnjak za Auschwitz, da je bilo gore nego u Auschwitzu, zbog primitivnog, okrutnog i brutalnog, barbarskog načina ubijanja.



Jeste li obaviješteni o kontroverzama koje prate Spomen područje Jasenovac, i tvrdnje da tamošnja izložba ne prikazuje zločine na temeljit i istinoljubiv način?


– Dvaput sam dosad bio u Jasenovcu. Imam dojam da je broj žrtava prikazanih ondje daleko od stvarnog. Fotografije ekstremne okrutnosti i barbarskih metoda ubijanja u toj tvornici smrti nisu potpuno prikazane. Mislim da bi bilo važno ondje imati model lanca logora. U Auschwitzu, na primjer, postoji model krematorija dva i tri, a za stalni postav planira se i novi veliki model. Današnji je Jasenovac veliko polje s Kamenim cvijetom srpskog arhitekta Bogdana Bogdanovića. Uz današnju stalnu izložbu u Spomen području Jasenovac teško je zamisliti sav užas jasenovačkih mučenika. Auschwitz je obuhvaćao oko 40 četvornih kilometara. U Birkenauu, konzervirani su deseci baraka. Ali u Jasenovcu, koji je obuhvaćao područje od oko 240 četvornih kilometara, što je oko 150 nogometnih stadiona, konzervirano je samo nekoliko izvornih zgrada.



Dopustite da dam primjer: u Auschwitzu, neki su zatočenici odabirani za teški, okrutan rad, što im je, na neki način, davalo bar nadu i šansu da će preživjeti. U ustaškim logorima, najčešći način odnosa prema zatočenicima bilo je nanošenje neljudske patnje i smrti, kao glavni cilj počinitelja. K tome, svakodnevni uvjeti ustaških logora bili su gori nego u nekim dijelovima Auschwitza. Nemojte me pogrešno razumjeti: Auschwitz je, bez ikakve sumnje, bio pakao na zemlji. No Jasenovac, u nekim aspektima, bio je i gori. U ustaškome kompleksu logora smrti Jasenovac postojao je posebni logor za žene i djecu, koja su brutalno ubijana, čak su i fetusi vađeni iz utroba majki. U ustaškim logorima tisuće žena brutalno su silovane prije nego su ubijene. U Auschwitzu, silovanja su bila rijetka. U Jasenovcu, ubijalo se barbarski, ručno, žrtve su klane noževima, udarane čekićima, rezane na komade, počinitelji su im rezali vratove, i bila je to užasna uobičajena rutina.


Pratite li suvremenu hrvatsku historiografiju o Holokaustu u takozvanoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj?


– Stručnjak sam za Auschwitz. 42 godine života posvetio sam istraživanju Holokausta, i intervjuirao posljednje žive pripadnike Sonderkommando jedinica, židovske zatočenike koji su preživjeli Auschwitz kao pripadnici radnih jedinica. Kad kažem da sam odlučno protiv neonacizma i neoustaštva, to ne znači da govorim da sam protiv današnjih Nijemaca i Hrvata. I jedni i drugi snose odgovornost da se nacizam i ustaštvo nikada više ne ponove. Ja sam protiv onih koji podupiru obnovu diskriminatornih ideologija tame koje su čovječanstvo dovele do ruba egzistencije.


Moramo biti svjesni potrebe da njegujemo civilizacijske dosege čovječanstva, oličene u Univerzalnoj deklaraciji o ljudskim pravima, prihvaćenoj u Parizu 10. prosinca 1948. Prva predsjednica UN-ova Komiteta za ljudska prava bila je gospođa Eleanor Roosevelt. Deklaracija je usvojena da spriječi obnovu destruktivnih nacističkih ideologija, zbog zločina i tvornica smrti što ih je svijet iskusio.


Zato je odlučeno da se obilježava 9. Svibnja, Dan pobjede nad fašizmom, kao i 27. siječnja, dan oslobođenja Auschwitza, kao Dan sjećanja na žrtve Holokausta. Kultura sjećanja je kultura mira. Jasenovac je bio jedan od najbrutalnijih i najgorih logora u Drugome svjetskom ratu. Simon Wiesenthal je rekao: ‘Zločini fašističkih ustaša počinjeni u Jasenovcu među najgorima su počinjenim u vremenu Holokausta u Drugome svjetskom ratu’.


Jeste li čuli za nezadovoljstvo židovske zajednice u Hrvatskoj, koja je zabrinuta zbog rehabilitacije ekstremne desnice i ustaških simbola, ali i zbog protumanjinskih stavova u društvu?


– Da, znam za bojkot židovskih, srpskih i antifašističkih organizacija ceremonija u Jasenovcu. Nadam se da će sve progresivne snage u Hrvatskoj dići glas da obrane vrijednosti civilizacije i da će zahtijevati bolju budućnost za svoju djecu. Rehabilitacija ustaških simbola i obnova ustaške ideologije, prije svega, negativno utječe na današnje i buduće generacije mladih. Ona vraća retoriku mržnje i animoziteta prema svakome i svemu što je drukčije.


Progresivne snage u Hrvatskoj, hrvatska intelektualna elita, zajedno sa židovskom i srpskom zajednicom te antifašističkim organizacijama, trebali bi se ujediniti i blisko surađivati s međunarodnim organizacijama. Takav bi napor zavrijedio bi moralnu podršku diljem svijeta. Ako kažem da su ustaše u Jasenovcu brutalno ubijali Srbe, Židove, Rome i antifašiste, to ne znači da treba kriviti cijeli hrvatski narod; to znači da neoustaštvo kao ideologija treba biti zabranjeno, jer je ono uvreda kulturi sjećanja na stotine tisuća žrtava, i desakralizira sjećanje na njih. Dopustite, još jednom, da ponovim kako je kultura sjećanja kultura mira.


Što biste, kao ugledni povjesničar, preporučili društvima s kolaboracionističkom poviješću u Drugome svjetskom ratu, u pogledu suočavanja s prošlošću?


– Progresivni ljudi diljem svijeta odbacuju nehumane ideologije isključivanja, mržnje i diskriminacije svake vrste. Čovječanstvo je 1948. usvojilo Univerzalnu deklaraciju o ljudskim pravima. Žele li ljudi u Hrvatskoj natrag u 1941, pod ustaška pravila i zakone? Siguran sam da ne žele. Preporučio bih hrvatskim ljudima da odbace nehumanu nacističku ideologiju, kakva ustaštvo jest, i okrenu se humanijoj budućnosti i raznolikim liberalnim idejama. Hrvatski ljudi zaslužuju izgraditi bolju budućnost za svoju djecu i unuke, oslobođenu teškog tereta prošlosti. Europa, svijet i Ujedinjeni narodi u svojim deklaracijama proglašavaju jedinstvo u različitosti. Pozivam da svi poštujemo i štitimo to civilizacijsko postignuće.