Poruka iz Albufeire

IGOR BIŠĆAN Moramo dovesti lijevoga beka, preriskantno bi bilo da ostanemo samo na Mamiću!

Denis Frančišković

Igor Bišćan/Foto Arhiva NL

Igor Bišćan/Foto Arhiva NL

Dosta sam zadovoljan. To su sve juniori, mladi igrači i to je donekle problem. Teško ih je i adekvatno procijeniti jer bojim se da ću biti prekritičan. Opet, ako stalno govorim da su dobri pa se nešto dogodi za tri mjeseca, pitat ćete me gdje su ti dobri mladi igrači - kaže trener Rijeke

ALBUFERIA Igor Bišćan jučer je bio središnja meta novinara u Albuferiji. Ništa čudno, prošlo je devet dana portugalskih priprema, odigrane su dvije utakmice, odrađeno niz, što jačih, što težih treninga… A i sam Bišćan, koliko god u dobroj formi, jučer se mrvicu zadihao tijekom revijalne utakmice s klupskim djelatnicima, operativcima i novinarima. Nakon ručka uslijedila je kava s trenerom. Pod palmama i s pogledom na beskraj Atlanskog oceana. – Zadovoljan sam dosadašnjim dijelom priprema, uvjeti su OK, a imamo i sreće s vremenom. Dečki su kao i uvijek maksimalno profesionalni. Rezultat iz prve utakmice bio je loš, cjelokupni dojam nije bio najbolji. Ali s druge strane Wolfsburg je ranije doputovao, to mu je bila generalka. Protiv Servettea odigrali smo utakmicu s puno više tempa i potrošili se više nego što smo trebali. Nedostajalo je malo mirnoće u izlasku pred gol – govori Bišćan.

Kad je riječ je ozračju može govoriti samo o superlativima.


– Atmosfera je stvarno jako dobra, dečki su pronašli optimalni odnos opuštenosti i rekao bih radosti u tom radu. To je jako bitno, a još je bitnije da oni znaju gdje je ta granica. Zasad je to idealno. To su sve mladi ljudi, a sport i nogomet je nešto što treba proizvoditi takve emocije. Dečki uživaju jer vole nogomet, ali i jako, jako naporno rade.


Ne želi se uloviti u zamku do kuda može ova Rijeka na proljeće.




– Rano je razmišljati do kuda možemo, vidjet ćemo što će se još sve događati. Po onom što sam vidio, ništa drugo mi ne preostaje nego da budem optimističan. Ne samo po pitanju Kupa, nego svega što nas čeka u drugom dijelu polusezone. Igrači su fenomenalno odgovorili na neke stvari i iskušenja. Naravno da bi bilo lijepo da nastave ovako.


Drugo je pitanje koliko ima prostora za napredak i koliko se još može izvući iz ove momčadi.


– Na meni i mojim suradnicima je da iz igrača izvučemo najbolje. Sve je otvoreno, mi smo sad treći na ljestvici, naznačili smo neku kvalitetu, ali tek smo na pola puta, sve može još otići u jednom ili drugom smjeru. Moramo biti maksimalno ozbiljni i ništa ne uzimati zdravo za gotovo. Ne smijemo se umisliti, moramo biti ozbiljni, skromni i čvrsto na na zemlji.


Dobro je probati


Zasad nije, ali goruća točka momčadi mogla bi mu postati pozicija lijevog beka.


– Mislim da ćemo nekog morati dovesti. Bilo bi preriskantno da ostanemo samo na Mamiću.


Velkovski se napokon vratio, koliko to saznanje zadovoljava Bišćana?


– Stanka je ostavila traga, vidjelo se to protiv Wolfsburga. Opet nije to možda najbolje mjerilo, prva mu je to utakmica nakon tolike stanke. A igrali smo protiv ozbiljne momčadi i možda nije pošteno suditi po tome. Bitno je da se vratio, vidi se da je to igrač zavidne razine znanja. Jednostavno, njemu trebaju utakmice. Da li će mu taj vremenski rok biti dovoljan da ozbiljno konkurira, to je teško procijeniti.


Raduje je ga iz dana u dan sve bolji Kvržić.


– Zoran je postao stožerni igrač, nekako mi se čini da je on tip igrača koji što je teži ispit bolje odgovori na njega. U zrelim je godinama koje mu omogućuju da zadrži sadašnju razinu igre. Naš jako bitan igrač.


Protiv Servettea momčad je dobrim dijelom igrala u novom usustavu 4-4-2. Bišćan će teško mijenjati varijantu 4-2-3-1. Ali želi probati…


– Napravili smo sitne promjene sustava jer Gorgon je ozlijeđen. Željeli smo isprovati neke varijante, a tu je i dosta mladih. Ne vjerujem da će neki od njih biti nositelj igre pa onda moramo krpati neke pozicije da neke igrače ne bismo preopteretili. Nisu bile to neke velike promjene, a u posljednjoj utakmici s Kinezima vidjet ćemo što još možemo isprobati. Logika nalaže ono što je dobro ne bi trebao previše dirati. Ali mislim da je dobro i isprobati neke stvari, dok ne isprobaš, ne vidiš, samo nagađaš.


Vuk najbliži


U Albuferiji je šest juniora, Pandur, Liber, Bušnja, Mitrović, Vuk i Braut.


– Dosta sam zadovoljan. To su sve juniori, mladi igrači i to je donekle problem. Teško ih je i adekvatno procijeniti jer bojim se da ću biti prekritičan. Opet, ako stalno govorim da su dobri pa se nešto dogodi za tri mjeseca, pitat ćete me gdje su ti dobri mladi igrači. Vuk je nekako najbliži poziciji u prvoj momčadi. To je naznačio, boravak u Interu mu je dobro došao. Za ostale treba procijeniti što i kako dalje, hoće li igrati i dalje za juniore, okušati se negdje na posudbi u seniorima…


Prijelazni rok visi nad glavom kluba, ali i struke. Neke stvari mogu se promijeniti u trenutku, trener može ostati bez nekog od ključnih igrača.


– Znate i sami da odlasci uvjetu dolaske i obrnuto. To je sve u zraku, nije definirano, ali to je tako i u većini klubova. Obično se najbitnije stvari događaju pred kraj prijelaznog roka. Nema neke panike, nastojat ćemo izvući maksimum iz postojeće situacije.


Ocijenio je i najnovije izdanje HNL-a.


– HNL mi se čini boljim. Bolje se radi s mlađim uzrastima, igrači su obučeniji fizički i taktički. Uvjeti su bolji, mediji sve više i bolje prate. Ide sve lagano naprijed, a naš nogomet zaslužuje bolje što se tiče komfora.


Rudeš je uveo u Prvu ligu, s Olimpijom osvojio dvostruku krunu… S Rijekom još nema poraza u natjecateljskoj utakmici.


– Nisam očekivao da će mi ići ovako kao treneru. Zasad je sve super. Zadovoljan sam, ali i svjestan da još puno moram raditi i napredovati. Treba skupljati iskustvo, neki kažu da treba i deset godina da se stvori dobar trener. Koliko će meni trebati i hoću li ikad biti na toj razini pokazat će vrijeme. Treba zadržati stabilnost, dobro funkcionirati i kad je dobro i kad je loše.


Otkrio je i kakav je u odnosu prema igračima.


– Prijateljstvo ili autoritet? Poštovanje i uvažavanje je ključna riječ. Kako prema igračima tako prema poslu, klubu, navijačima… – zaključuje Bišćan.