Rosanna Bubola

Ravnateljica Talijanske drame: Pokušala sam kreirati sezonu raznih žanrova i tema

Kim Cuculić

Rosanna Bubola, Foto: Roni Brmalj

Rosanna Bubola, Foto: Roni Brmalj

Sezona je koncipirana kao hommage velikim piscima koji su ušli u naše živote i ostavili neki trag, a mi nismo ni svjesni toga. To su Brešan, Fratti, Tomizza, Milani i Pirandello. Ako ga gledate površinski, repertoar izgleda ležeran, ali kad pogledate predstave razumjet ćete koliko kazalište može ući u dubinu psihe i emocija, i koliko pitanja može otvoriti u svima nama



Talijanska drama HNK-a Ivana pl. Zajca otvorila je novu kazališnu sezonu »Predstavom Hamleta u selu Mrduša Donja«, u režiji Luce Cortine – prvi put na talijanskom jeziku, odnosno na istromletačkom dijalektu. Na repertoaru TD-a su i premijerni naslovi »Šest strastvenih žena«, »I buhe kašlju«, »Gorski divovi« i »Miscellanea«. Ovim povodom razgovaramo s Rosannom Bubolom, dugogodišnjom glumicom Talijanske drame.Kako ste se snašli u novoj ulozi ravnateljice Talijanske drame?


– Na početku nije bilo lako. Nikad nije jednostavno kad mijenjate posao i dođete u poziciju da morate propitivati sebe i svoje sposobnosti. Zahvaljujući svima ušla sam u novu avanturu i našla sam pomoć u ljudima koji su imali više iskustva i uputili me u za mene novi sistem rada i organizacije posla.


Hoćete li i dalje glumiti u nekim projektima?




– Za sada ne. Smatram da je bolje napraviti dobro jedan posao i dati sve od sebe, nego napraviti loše dva posla. Iako se fokusiraš i pokušavaš da sve bude precizno i složeno na vrijeme, uvijek se nešto dogodi u posljednjem trenutku gdje je nužna prisutnost, i ako si na dva mjesta, to je nemoguće. A greške se znaju desiti, ljudi smo. Nedostaje mi pozornica, to je istina. Fale mi igra, probe, proces rada, plač i zagrljaji, ali to je normalno.


Talijanska drama sezonu je otvorila »Predstavom Hamleta u selu Mrduša Donja«. Zašto ste odabrali ovaj naslov i po čemu je on specifičan u odnosu na Brešanov original?


– Kao prvo, riječ je o hommageu nedavno preminulom Ivi Brešanu, velikanu hrvatskog kazališta. Njegov tekst, koji ranije nismo uprizorili, je vječan; on ne govori samo o jednoj ideologiji, nego o svim ideologijama, o običnim, naivnim ljudima koji će se uvijek naći u situaciji da moraju šutjeti ili pristati na odluke glavnih vođa. Tako se naša predstava odvija u sadašnjosti, nismo više u Jugoslaviji, nego u Europi, nismo više u Dalmatinskoj zagori nego se možemo naći bilo gdje, a to imaginarno područje naznačeno je istromletačkim dijalektom kojim će se naši glumci izraziti na sceni.


Režiju potpisuje mladi talijanski redatelj Luca Cortina, koji prvi put surađuje s nama i daje novo ruho stilu Talijanske drame. Originalnu glazbu i muzičku pripremu ansambla napravio je iskusni Bruno Nacinovich, koji nije samo izvrstan glumac nego i skladatelj.


Fenomen


Čime ste se vodili u osmišljavanju repertoara TD-a?


– Pokušala sam, sa Sandrom Damianijem, kreirati sezonu raznih žanrova koji obuhvaćaju razne teme, uvijek misleći na našu publiku svih uzrasta. Koncipirana je kao hommage velikim piscima koji su ušli u naše živote i ostavili neki trag, a mi nismo ni svjesni toga. To su Brešan, Fratti, Tomizza, Milani i Pirandello. Ako ga gledate površinski, repertoar izgleda ležeran, ali kad pogledate predstave razumjet ćete koliko kazalište može ući u dubinu psihe i emocija, i koliko pitanja može otvoriti u svima nama.


»Gorski divovi« su već bili na repertoaru – to je veliki projekt koji je osmislio bivši v.d. ravnatelja TD-a Giuseppe Nicodemo s Paolom Magellijem, Oliverom Frljićem i cijelim HNK-om. Zahvaljujući Damianiju, dogovorili smo koprodukciju u Pescari s Metateatro Florian, a naslov »Šest strastvenih žena« nametnuo se prirodno, jer je dramaturg Mario Fratti iz L’Aquile.


O čemu se radi u »Šest strastvenih žena«?


– To je duhovita i oštra komedija inspirirana filmom »8½« Federica Fellinija, a budući da se Fellini nije slagao s naslovom, Fratti ju je nazvao »Nine« (»Devet«). »Šest strastvenih žena« je dramski tekst iz kojeg je nastao »Nine«, jedan od najuspješnijih mjuzikala svih vremena. Riječ je o pravom fenomenu koji je imao više od 2.000 repriza na Broadwayu, a glavnu je ulogu tumačio Antonio Banderas. Kroz ženske likove prikazane su sumnje i slabosti jednog muškaraca (redatelja) i složenost odnosa, nudeći indiskretan i ironičan pogled na zavrzlamu strastvene ljubavi i antiljubavi.


U Americi su rekli da Mario Fratti »Uči Amerikance kako biti Amerikancima«, jer je točno razumio njihovu psihologiju i odnos prema životu, ljubav, problemima… Mario Fratti je jedan od najvećih živućih dramaturga. On je Talijan koji je emigrirao u Ameriku prije 50 godina i tamo gradio uspješnu karijeru. Međutim u Italiji nije dovoljno cijenjen.


Igrati Nelidu Milani


TD nastavlja i s tradicijom postavljanja predstava za djecu. Koji ste naslov odabrali za ovu sezonu?


– »I buhe kašlju« Fulvija Tomizze duhovita je predstava puna glazbe, a nastaje u koprodukciji s Teatrom Stabile La Contrada iz Trsta. Taj naslov, koji je trebao igrati prošle sezone, nakon uspjeha predstave »Attenti al lupo, ovvero Cappuccetto rosso« pomaknut je u ovu sezonu, jer je svima nama bilo u interesu da imamo novu, »frišku« predstavu za djecu. To je kazališna adaptacija Tomizzine knjige koja govori o Saltellini, ambicioznoj buhi koja voli ‘bel canto’ i sanja o tome da postane operna pjevačica. Ona oponaša poze i hirove poznatih opernih diva, a njezini prijatelji pauk, komarac i stonoga će je naučiti pameti i spustiti je malo na zemlju.


Tomizza je uvijek doživljavan kao autor ozbiljnih romana usredotočenih na temu egzodusa i ljudskih drama, a rijetki znaju da je on pisao i za djecu, da se volio šaliti, da je njegova mašta sadržavala čaroliju. Tako ćemo ovom predstavom prikazati jednog drugačijeg Tomizzu, onog koji je volio šalu i nije zaboravio dijete u sebi.



Rosanna Bubola u Trstu je pohađala Filozofski fakultet, te usavršavala glumu djelujući u kazališnoj skupini Teatro Incontro pod vodstvom redatelja Spira Dalla Porte Xydiasa. U Trstu je surađivala s kazališnom skupinom Gruppo Teatrale per il Dialetto (Kazališna skupina za dijalekt), koju su osnovali redatelji Mimmo Lo Vecchio i Gianfranco Saletta. U sezoni 1999/2000. počinje surađivati s Talijanskom dramom u Rijeci i nakon audicije pridružuje se ansamblu kao stalna članica. Godine 2003. diplomirala je modernu književnost na Filozofskom fakultetu u Trstu, jezični smjer. Bavi se i književnim radom. 



Niste zaboravili ni na autore talijanske zajednice. Što je tema »Miscellanee« Nelide Milani?


– Ne možemo i ne smijemo zaboraviti naše autore – oni su naš glas, naše misli i naša povijest. Apsurdno je da u svakoj sredini važi stara činjenica »nemo profeta in patria«, tako da Nelidu Milani cijene možda više u Italiji nego kod nas. Kad po školama prezentiram sezonu, učenici rijetko znaju tko je Nelida Milani. Ne čitaju naše autore, a kad postavim pitanje: »Jesu li autori manjine bolji ili gori od stranih autora?« često mi odgovaraju »gori«. Taj odgovor dolazi iz nepoznavanja autora, a ja učenicima kažem da su izvrsni kao i drugi slavni pisci, samo što iza sebe nemaju marketinšku i izdavačku mašinu koja ih može gurnuti u svijet knjiga.


Zato mislim da je bitno da prikazujemo Nelidu Milani na kazališnim daskama, da se učenici, studenti i ostali upoznaju i približe njezinom svijetu. Dramaturgiju i režiju predstave potpisuje Mario Brandolin, koji u ovoj fazi radi adaptaciju raznih Nelidinih priča za kazalište, tako da nećemo prezentirati samo kolaž njezinih djela, nego likove koji će se naći i ispreplitati priče u jednoj imaginarnoj krčmi na Parenzani, simbolu putovanja, razmjena, susreta i odlazaka.


Talentirani glumci


Središnji projekt bit će Pirandellovi »Gorski divovi« u režiji Paola Magellija. Možete li nešto reći o ovom velikom i značajnom projektu?


– To je najveći projekt ove sezone. Uspostavili smo suradnju s još četiri manjinska kazališta u Europi, koja prvi put skupljaju snagu kako bi izveli univerzalno poznatu predstavu kao što su Pirandellovi »Gorski divovi«. Kao što sam rekla, predstava je već bila u planu; to je složeni projekt koji je pokrenut prošle godine i za koji smo dobili konkretnu potporu Europske unije javljajući se na natječaj. Njegova realizacija neće biti laka, to je i za nas novo iskustvo i zahvaljujem svima koji rade na tome da ovaj projekt uspije.


Ovaj tjedan prvi put ćemo se sresti sa svim partnerima i paralelno krenuti u audicije u raznim zemljama. Magelli će osobno birati glumce kod nas, u Italiji, Rumunjskoj, Makedoniji i Srbiji i tako složiti internacionalni ansambl. Predstava će početkom ožujka imati premijeru u riječkom HNK-u, a zatim krenuti na međunarodnu turneju u svim navedenim zemljama koja će trajati do kraja svibnja.


Kakva je situacija u TD-u u pogledu broja glumaca?


– Ansambl Talijanske drame nije velik; imamo osam glumaca, ali naša snaga je u tome što su naši glumci izvrsni i talentirani, tako da s »malom skupinom« možemo igrati cijelu lepezu kazališnih žanrova – od glazbenih komedija do tragedija. Neke predstave zahtijevaju veći broj glumaca, tako da ih zbog jezika predstava moramo tražiti u Italiji, ili kao što se događa s koprodukcijama, gdje ih sami partneri dovedu po dogovoru. Neki kažu da je šteta što cijeli ansambl ne igra u svim predstavama. Svjesna sam toga i žao mi je, ali svako toliko moramo uzeti nekoga izvana ili posuditi iz drugih umjetničkih grana kazališta zbog karakteristike likova. Ja, recimo, nikad ne bih mogla igrati Juliju, previsoka sam (smijeh).


Koja gostovanja su u planu tijekom ove sezone?


– S »Gorskim divovima« osim kod nas ići ćemo u Italiju, Rumunjsku, Makedoniju i Srbiju. Ostale predstave imat će naše klasične turneje u Istri i Sloveniji i predložit ćemo, kao svake godine, predstavljanje predstava na raznim festivalima s nadom da proširimo horizonte. Sa »Šest strastvenih žena« ići ćemo u Italiju, ali sljedećeg rujna, jer moramo uvijek planirati unaprijed, pogotovo s Italijiom, jer se kalendar sezone slaže puno ranije. Repriza naslova »La locandiera« bit će u veljači u INK-u Pula.