Džamonjini radovi iz obiteljske kolekcije izloženi u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu

Bojana Mrvoš Pavić

04. travanj 2019 20:22

Snimio Davor KOVAČEVIĆ

Džamonja (Strumica, Makedonija, 1928 – Zagreb, 2009) diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1951. (A. Augustinčić). Bio je suradnik Majstorske radionice F. Kršinića 1951–53. U početku je figurativne elemente svodio na dinamičke, napete oblike simboličnih značenja. Sklon tehničkim i oblikovnim eksperimentima, primjenjivao je novu kiparsku građu (željezo, staklo, žica, crni beton) i rabio neklasične postupke obradbe; skulpture je kovao, zavarivao ili gradio povezivanjem različitih materijala. U djelima nastalima nakon 1957. potpuno je napustio realan motiv i gradio slobodne prostorne konstrukcije izvanredne geometrijske čistoće i organske vitalnosti, skulpture kompaktnih ili rasječenih kugla. U spomeničkoj plastici gradio je slobodna plastička tijela jasnih simboličnih poruka, u kojima se psihološki kontrasti postižu uporabom različitih materijala (željezo – staklo, beton – metal). Izveo je spomenike u Slavonskom Brodu (1951), Malom Lošinju (1955), Zagrebu (1960), Podgariću (1967), na Kozari, BiH (1973) i spomen-kosturnicu u Barletti, Italija (s arhitekticom H. Auf-Franić, 1970). »Park skulptura Dušana Džamonje« otvoren je za javnost u Vrsaru 1981. godine. Bio je redoviti član HAZU od 2004., od 1988. dopisni član SANU u Beogradu. Dobitnik je Nagrade »Vladimir Nazor« za životno djelo (2007).