Zavod za intelektualno vlasništvo

Za zaštitu izuma u Hrvatskoj čeka se i do sedam godina

Ljerka Bratonja Martinović

Postupak odobravanja patenta je zahtjevan, naglašavaju u Državnom zavodu, te procjenjuju da će se to vrijeme još produžiti, jer im je srezan proračun



ZAGREB Broj prijava za registraciju međunarodnih patenata zabilježio je prošle godine najsnažniji rast od 2005. godine, izvijestila je ovog tjedna Svjetska organizacija za intelektualno vlasništvo (WIPO). Broj prijava patenata podnesenih u skladu s Poveljom o suradnji na području patenata (PCT) koja olakšava proces traženja patentne zaštite, u više zemalja porastao je prošle godine za 10,7 posto u odnosu na 2010., a ukupno je podneseno 181.900 patentnih prijava. Istodobno, broj prijava u Hrvatskoj smanjio se u odnosu na prethodnu godinu – podneseno je 48 prijava, u odnosu na 50 prijava u 2010. godini, dok se broj međunarodnih prijava povećao s 39 na 45. 


   Brojna odličja


Osim što u pogledu patentiranja ne prati svjetske trendove, Hrvatska ne prati ni vlastite inovacijske kapacitete. Na posljednjoj izložbi inovacija MTE 2012. u Kuala Lumpuru, devet je hrvatskih izložaka nagrađeno s ukupno 15 odličja, a većina njih, kao što to redovito biva s hrvatskim inovacijama, naći će svoj prostor na međunarodnom tržištu. Kad je o patentima riječ, stvari stoje nešto drukčije. Od 2006. do 2011. godine broj prijava domaćih patenata u Hrvatskoj pao je sa 317 na 251 godišnje, na dosad najnižu razinu. 



 Na kraju 2011. godine u Hrvatskoj je važilo ukupno 3.219 patenata, ili oko 25 posto više nego u 2010. U registar je upisano više od tisuću patenata, no dobrim su dijelom zasluga proširenja prava europskih patenata na Hrvatsku. Udio stranih pravnih osoba među nositeljima patenata kreće se oko 95 posto. Dok u svijetu vode patenti na području digitalnih komunikacija i elektroničkih strojeva, kod nas vodi građevinarstvo i pripravci za medicinske i stomatološke potrebe. Oko 50 posto svih prijava pokaže se neodrživima, jer se patentirati žele izumi koji već postoje u drugoj državi, ili se patent traži za trivijalne produkte poput kruha s češnjakom i sličnih »pronalazaka«.





    – To je dokaz da istraživanje i razvoj potpuno ignoriraju Državni zavod za intelektualno vlasništvo. Taj sustav u Hrvatskoj kao da ne postoji. To ne znači da Hrvati ne stvaraju izvrsne stvari, oni su itekako kreativni, ali to ne prijavljuju – smatra Neven Marković, tajnik Hrvatskog saveza inovatora. Da imamo potencijala koji bi se mogao patentirati, potvrđuje podatkom da je u nas komercijalizirano 80 posto inovacija izloženih na međunarodnim izložbama, a visokih 53 posto u inozemstvu, a glavni problem vidi u zatvorenosti ureda za patente. 


    U Državnom zavodu za intelektualno vlasništvo smatraju pozitivnim primjer Slovenije, koja je svojedobno, nakon raspada Jugoslavije, imala posebnu ekipu koja je išla od tvrtke do tvrtke i podučavala o sustavu intelektualnog vlasništva. Iako su u posljednjih godinu dana održali više seminara, značajnih pomaka nema. Problem je, kažu, u tome što za to nemaju kapaciteta, a obzirom da im je proračun ove godine srezan, kažu da će se najvjerojatnije produljiti prosječno vrijeme odobravanja patenata na što se danas čeka između tri i sedam godina. 


   Izostaje potpora


– Postupak odobravanja patenta zahtjevan je, ali takav je svugdje u svijetu. Činjenica je da se u Hrvatskoj intelektualno vlasništvo nedovoljno štiti, u najvećoj ga mjeri štite strani korisnici, a razlog je tome nizak stupanj javne svijesti o vrijednosti intelektualnog vlasništva – ističe Jasminka Adamović, pomoćnica ravnatelja Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo, gdje se od stotinjak zaposlenih njih 20-tak bavi patentima. U Hrvatskoj se dovoljno ne ističe važnost inovacija u gospodarskom razvoju i stvaranju novih radnih mjesta, smatra Adamović, te dodaje kako izumitelji u Hrvatskoj nemaju pravu financijsku potporu ni sugovornika koji bi im pomogao u realizaciji izuma.