Borba za 40 milijuna dolara

Hrvati voze rover na Mjesec

Andrej Petrak

Veliki broj timova u svijetu pokušava udovoljiti propozicijama – nakon slijetanja treba prijeći robotskim roverom 500 metara i poslati na Zemlju fotografije i nekoliko vrsti videa, a jednu od ekipa čije je sjedište u SAD-u vodi Stjepan Bedić



Curiosity rover već više od godinu dana vozi se po Marsu, vrši istraživanja i šalje slike, pa i tvita s površine Crvenog planeta, a Stjepan Bedić, šef hrvatskog Teama Stellar, uvjeren je da će prvi u konkurenciji timova iz cijelog svijeta uspjeti poslati svoj rover na površinu Mjeseca. Team Stellar natječe se na Google Lunar X Prize, a prema riječima glavnog operativca Team Stellara Thea Valicha, priča ovog natjecanja zapravo je poprilično jednostavna.



Slanje rovera na Mjesec zvuči kao sjajan istraživački pothvat, ali Theo Valich otkriva da u cijeloj priči postoje i konkretni financijski interesi, a privatne timove drži jedinom logičnom budućnošću svemirskih istraživanja.   – Dok je sam Google Lunar X Prize natjecanje teško 40 milijuna dolara, postoji vrlo velik broj interesenata koji žele poslati svoj teret na Mjesec. NASA svim timovima koji su u stanju otići na Mjesec nudi financije čak teže od Google Lunar X Prizea za snimke s nekih njihovih točaka. Samo tržište svemirskih istraživanja ima brojke koje su zadivljujuće ili zastrašujuće, ovisno o tome kako se postavi. Space X ima ugovor s NASA-om za 1,6 milijardi dolara za 12 lansiranja četiri tone tereta na Međunarodnu svemirsku postaju. Čovjek će reći da je to ogroman novac za 48 tona tereta, ali NASA je za jednu misiju space shuttlea prije Space X-a plaćala 1,7 milijardi dolara, a shuttle je mogao tegliti četiri tone tereta na ISS. Doslovno, u godini i pol otkad je Space X došao na scenu do prve misije, cijena nošenja tereta na ISS je pala 12 puta. Stoga privatne timove vidim kao budućnost svemirskih istraživanja. Količina interesenata kad vi pokažete da ste ozbiljna kompanija je velika. Doslovno morate odbijati ljude koji bi poslali teret koji nije težak, ali je jako velik i ne možete ga uklopiti u sustav. Tim koji prvi uspije otići na Mjesec, neće samo dobiti Googleovu nagradu, ili financije NASA-e i drugih svemirskih agencija, tu automatski dolaze misije nakon toga, pojašnjava Valich.


  – Sve što je potrebno jest poslati svemirsku letjelicu, sletjeti na površinu Mjeseca, prijeći robotskim roverom pet stotina metara i poslati natrag na Zemlju fotografije, nekoliko vrsti videa i podatkovni paket, objašnjava Valich Googleove uvjete za osvajanje nagrade u iznosu od 40 milijuna dolara, na prezentaciji Team Stellar organiziranoj u Astronomskom centru Rijeka. Valich je u ovom projektu angažiran godinu i pol dana, a šef Stjepan Bjedić objašnjava da je Team Stellar nastao tako što su preuzeli jedan tim koji se već gasio. – Problem je bio što drugi timovi nisu prepoznali to da se tim treba postaviti kao komercijalni biznis. Dakle, maksimalno deset posto sredstava mora biti od vladinih organizacija, ili od države, a 90 posto je privatni kapital. No, nitko neće dati novac, ako ne vidi profit na kraju cijele priče. Drugi timovi koji također imaju dobre inžinjere i ideje nisu to postavili kao biznis i jednostavno nemaju šanse dobiti novac. Mi smo, nažalost, malo zakasnili na početak utrke, koja traje od 2007. godine. Počeli smo prije godinu i pol dana, ali smo jako brzo uhvatili ritam pa već i prestigli većinu drugih timova. Kod osnivanja tima krenuli smo kao da otvaramo bilo koju firmu: odredili smo procese, postavili menadžment, budžete, rokove… To je jezik koji investitori prepoznaju. Kad im govoriš o istraživanju svemira riječima Arthura C. Clarkea, nije to nešto što njih zanima. Investitorima objašnjavamo sve o povratu investicije, potencijalu tržišta u budućnosti za razvoj tog biznisa u drugim smjerovima, onda je samo stvar u tome da ih uvjeriš da si ti zaista sposoban ostvariti to o čemu im pričaš, objašnjava Bedić.  

 Međunarodna ekipa


U Teamu Stellar okupljeni su brojni stručnjaci iz cijelog svijeta, iz Australije, SAD-a, Hrvatske, Slovenije, Singapura i drugih zemalja, a svi oni imaju veliko iskustvo u svom polju svemirskih istraživanja, bilo u struji, komunikacijama, raketnim motorima ili drugim stvarima potrebnim kako bi rover uspješno poslao na Mjesec.


  – Dobar biznis plan i vrhunski stručnjaci u timu osnova su na kojoj tražimo investitore. NASA-in Mars Curiosity rover je sad na Marsu, a mi imamo inžinjere koji su radili na Curiosityju, Apollo i Viking programima, Spaceshipu One i Two i drugim svemirskim projektima, kaže Bedić.


Stjepan Bedić objašnjava kako je Google Lunar X Prize povezan i s rudarenjem u Svemiru, jer natjecanje su pokrenule tvrtke koje se time žele baviti u budućnosti.   – Kod proizvodnje računalnih čipova koriste se rijetki metali, a neki od njih rudare se samo u Kini ili na samo par mjesta u svijetu. Shvatilo se da je dio te rude pronađen na mjestima na koja su u prošlosti pali meteoriti i krenulo se istraživati je li ta ruda došla s meteoritima iz svemira. Neke studije su pokazale da su te rude već ranije bile tamo, ali druge pokazuju da bi se isplatilo ići u svemir i rudariti asteroide. Prema studijama, jedan asteroid dimenzija 15x15x15 metara vrijedio milijarde dolara, a pritom bi na globalnoj razini rudarenjem skinuo cijenu rijetkih metala, ali i onih plemenitih poput platine, jer bi zadovoljio potrebe cijelog svijeta za nekoliko godina. Sad se pratio jedan asteroid koji je par kilometara velik, a u njemu je više željeza nego što ga je potrošila cijela ljudska civilizacija u našoj cjelokupnoj povijesti. Firme koje se pokušavaju baviti rudarenjem u Svemiru, koje su i započele Google Lunar X Prize, sad istražuju koje se asteroide isplati rudariti, ali i kojom strategijom: sletjeti na njih pa ih rudariti ili dovesti ih u orbitu Zemlje i zatim započeti s eksploatacijom. Ako želite započeti biznis kojim se nitko nije dosad bavio, možete pozvati firme, odabrati jednu, dati im 200 milijuna dolara za prvi milestone da bi zatim nakon deset godina i još sto milijuna potrošenih dolara bili na ničemu, jer ta firma u tome nije uspjela. Ovako se napravilo natjecanje u kojem se nudi 40 milijuna dolara, i svi iz svijeta su se na to javili. Ona firma koja uspije, spusti rover i pošalje slike, to je firma koju moraš pozvati da s tobom radi na rudarenju u Svemiru, biznis koji će vrijediti desetke, ako ne i stotine milijardi dolara, kaže Bedić.


U riječkom astronomskom centru predstavljen je “mock up” rovera u omjeru 1:2. Uslijedit će funkcionalni prototip rovera u istom omjeru, pa rovera u pravoj veličini i metodom pokušaja i pogreške uz puno rada doći ćemo do rovera kojeg ćemo poslati na Mjesec, kaže Valich. Napominje da nije uopće problem poslati nešto na Mjesec, već je problem da to nešto mora preživjeti vibracije pri lansiranju. – Na Mjesecu biste mogli imati perolaku stvar i ona bi funkcionirala savršeno, ali ako vam se ta stvar raspe kao staklo, jer raketa ima vibracije od 120 do 140 decibela, niste ništa napravili. Najprije morate odsimulirati sve situacije, zatim se uputiti na testiranja u pustinji ili u ultrahladnim elementima. Na Mjesecu nije prijateljska atmosfera, temperature se kreću od -190 do +150 stupnjeva celzijevih kad je dan, kaže Valich.  Prisjeća se situacije s jednog od summita koje Google organizira za timove koji se natječu na Lunar X Prizeu, kad su imali prilike vidjeti gotov rover jednog od timova, koji čak ima iPad aplikaciju kojim se može kontrolirati.  

 Velika radijacija


– Krenu tehnološke rasprave i ispadne da to čudo ne stane u raketu koju možete komercijalno kupiti. Jedan od naših prvih zadataka bio je raspitati se o tome koje su dimenzije koje je moguće poslati »gore«. Da bi se poslalo 40 kilograma na Mjesec, potrebno je dignuti tonu sa Zemlje. Dakle, ako vam je nosivost četiri tone, cijela stvar ne može biti teška 200 do 300 kilograma. Prednost Teama Stellar je u tome što nastojimo izbjeći zamke u koje drugi timovi padaju. Tako da kad mi predstavimo naše rješenje to je spremno za korištenje. Ne izlazimo s velikim izjavama, imamo filozofiju »Just do it«, objašnjava Valich.  



Team Stellar pokreće natjecanje hrvatskih srednjih škola, kojima će omogućiti da izvode eksperimente u balonu Stellar, što će biti lansiran u stratosferu. Prema riječima Kristine Ožvald Čačić iz Teama Stellar, na ovaj projekt namijenjen popularizaciji znanosti među mladima, mogu se javiti sve srednje škole u Hrvatskoj. Projekt uključuje podizanje balona u stratosferu, na visinu od trideset kilometara, kako bi se prikupili podaci putem raznih eksperimenata. U balon će stati od 20 do 50 eksperimenata. Škole samostalno financiraju svoje eksperimente, dok Team Stellar financira projekt dizanja balona u stratosferu, a tri najbolja eksperimenta bit će nagrađena.   Uspjeh podizanja balona u stratosferu praktički je zagarantiran, jer dizanje balona izvršit će Robert Brand iz Australije, član tima odgovoran za komunikaciju i navigaciju, koji zajedno sa sinom Jasonom, drži svjetski rekord u dizanju balona u stratosferu. Balon će imati maksimalnu nosivost od 2,5 kilograma, promjer od 1,85 metara te će sadržavati šest kubičnih metara plina. Vilko Klein i Tomislav Muić iz Team Stellar osigurat će direktan prijenos HD video signala i podataka o poziciji Balona Stellar u prostoru.


Što se tiče problema koje će Team Stellar morati riješiti kako bi uspješno izvršili svoj naum Stjepan Bedić napominje da dok su kod lansiranja rovera problem vibracije i velika opterećenja, a poslije toga nulta gravitacija, kod samog slijetanja potrebno je dobro paziti vozilo, »landera«, iz kojeg će izaći rover. – Zbog velikih udaljenosti, »lander« će služiti za komunikaciju sa Zemljom. Na Mjesecu je problem i prašina, čiji su zrnci sitniji od pudera. Normalni ležajevi i zglobovi koji bi zapeli u prašini, vrlo bi brzo zaglavili. Radijacija na Mjesecu je strašno velika pa sva elektronika mora biti otporna na radijaciju. Grijanje nije toliki problem, ako postoji dovoljan izvor energije, već je problem hlađenje, jer na Mjesecu nema zraka. No, grijanje je problem kad nema Sunca pa je dodatnih milijun dolara nagrade ponuđeno ako rover preživi noć, koja na Mjesecu traje dva tjedna, priča Bedić.


  Među javno dostupnim partnerima Teama Stellar, koji ima sjedište u Kaliforniji su KGo Aerospace i 7 Engineering, koji pomažu u razvoju svemirske letjelice, u strateškom partnerstvu s drugim tvrtkama iz zrakoplovne i tehnološke branše u SAD-u. Partneri tima su i George Washington University, koje pomaže pri razvoju pogonskog sustava, te Fightline Films, pri razvoju 3D stereoskopske HD kamere koja se može koristiti u svemiru. Bjedić otkriva da ih sponzoriraju i tvrtke koje žele ostati anonimne, a svoje sponzorstvo otkrit će kad Team Stellar dokaže da će uspjeti u ovom pothvatu.     Do 31. prosinca 2015.     U natječaju sudjeluju 22 tima iz cijelog svijeta, a natječaj je otvoren do kraja 2015. dokad treba poslati svemirsku letjelicu i sletjeti na Mjesec. Rover ostaje na Mjesecu.