Što čeka pacijente u bolnicama

Hrvati ne znaju kakvom su postoperativnom riziku izloženi

Ljerka Bratonja Martinović

Prema podacima Europske komisije, ako se postojeći trend ne promijeni, u europskim će bolnicama godišnje biti 10 milijuna neželjenih događaja prilikom liječenja, od čega se gotovo polovina ili 4,4 milijuna može spriječiti



ZAGREB » Pacijenti koji se liječe u Sloveniji, Francuskoj i Velikoj Britaniji imaju najveće šanse da nakon operacije dobiju duboku vensku trombozu ili plućnu emboliju, a Španjolska, Irska i Portugal najrizičnije su kad je riječ o postoperativnoj sepsi. Pacijenti u švicarskim bolnicama trebali bi strahovati od zaostalih kirurških hvataljki i sterilnih gaza jer je stopa takvih događaja u toj državi najviša, a odmah za Švicarskom slijede Portugal i Francuska. Učestalost komplikacija i neželjenih događaja kod operativnih zahvata u pojedinim europskim državama objavljena je u izvješću Europske komisije »Health at a glance 2014.«, no podataka koji pokazuju kakvo je stanje u Hrvatskoj – nema. 


  Izvješća Agencije za kvalitetu i akreditaciju u zdravstvu koja su zbrojila slične medicinske incidente u Hrvatskoj neusporediva su s europskim analizama, priznaju u Agenciji, što znači da hrvatski pacijenti i dalje ne znaju što ih čeka u hrvatskim bolnicama i kolikom su riziku izloženi. 


 Jednostavne metode


Prema podacima Europske komisije, ako se postojeći trend ne promijeni, u europskim će bolnicama godišnje biti 10 milijuna neželjenih događaja prilikom liječenja, od čega se gotovo polovina ili 4,4 milijuna može spriječiti. Europska mreža za sigurnost pacijenata radi na stvaranju platforme za suradnju država članica na jačanju sigurnosti pacijenata. Spomenute komplikacije nakon operacija koje mogu rezultirati zatajenjem organa i smrću mogu se, poručuju stručnjaci, izbjeći jednostavnim metodama brojenja kirurških instrumenata, metodičkom obradom rane i boljom komunikacijom u kirurškom timu. 


  Najniža je stopa plućne embolije koju izaziva krvni ugrušak zabilježena u Belgiji, Portugalu i Španjolskoj, dok je u Sloveniji dvostruko veća od europskog prosjeka od 557 slučajeva na 100.000 operacija. Belgija, Danska i Poljska prijavljuju i najnižu stopu zaostalih predmeta u operiranom pacijentu, od 0,5 do 1,9 na 100,000 hospitalizacija, dok je europski prosjek 3,8, a Švicarska godišnje zabilježi više od 11 takvih slučajeva na 100.000 operacija. Takav nesrazmjer moguć je, upozoravaju autori izvješća, zbog razlika u evidentiranju medicinskih komplikacija. Time se po svemu sudeći može objasniti i iznimno nizak broj sličnih slučajeva u hrvatskim bolnicama.   Prema izvješću Agencije za kvalitetu i akreditaciju u zdravstvu, u Hrvatskoj je stopa plućnih embolija nakon operacije svega 39,4 na 100.000 kirurških pacijenata, a europski je prosjek 557. Imamo i puno manje bolničkih infekcija i sepse – u nas se to događa kod 2,5 posto pacijenata, a europski je prosjek 864 na 100.000 operiranih. 

 Nema prijava




– Problem je u tome što pacijenti ne prijavljuju neželjeni događaj. Podaci Europske komisije kažu da 43 posto pacijenata doživi neželjeni događaj prilikom liječenja, a prijavi ga svaki drugi. U Hrvatskoj tako nešto prijavi samo 13 posto pacijenata – navodi Drago Paušek, predsjednik Hrvatskog društva za sigurnost pacijenata. Pacijenti bi, kaže, u većoj mjeri trebali prijavljivati svoje loše iskustvo kod liječenja, jer inače zdravstveni sustav ne može doći do takve informacije. »To je opasna tišina«, ocjenjuje Paušek, jer bolnice nemaju iskustva u prikupljanju podataka o neželjenim događajima, pa realne slike o rizicima u našem sustavu zdravstva danas i nemamo. Prema raspoloživim izvješćima koja sadrže samo dio istine o posljedicama liječenja, u našim bolnicama u 2013. godini bilo je 186 slučajeva infekcije rane nakon operacije, 28 slučajeva postoperativne plućne embolije, jedan slučaj zaboravljenog kirurškog instrumenta u tijelu pacijenta i dva kirurška zahvata na pogrešnom organu.