Centar za nestalu i zlostavljanu djecu iz Osijeka predstavio je kampanju »Klik vrijedan sigurnosti«, čiji je cilj povećati sigurnost djece na internetu te pružiti praktične savjete o »boravku« djece na tzv. digitalnom igralištu koje roditeljima, nažalost, često služi kao dadilja. Kako u razgovoru za naš list upozorava voditelj Centra Tomislav Ramljak, internet ne može biti dadilja, nego je vatra koja nas, ovisno o tome koliko smo oprezni, može grijati, ali i jako opeći. Oko 70 posto djece danas, kažu istraživanja, pred roditeljima skriva sadržaje na internetu, a polovica djece ne zna kome se obratiti u slučaju da situacija na tom »igralištu« krene po zlu.

– Internet postaje sve privlačniji djeci i mladima zbog niza mogućnosti koje pruža. Javnom kampanjom »Klik vrijedan sigurnosti« nastojimo podići svijest djece i odraslih o važnosti ovakvih programa, što planiramo postići izradom inovativnih, edukativnih i promotivnih alata o važnosti sigurnosti i zaštite djece na internetu, poput izrađene web stranice, slikovnice i radne bilježnice za djecu, kao i promotivnog videospota. Kroz navedene aktivnosti nastojimo omogućiti djeci, mladima, roditeljima, stručnjacima i svim zainteresiranim građanima da steknu znanja, vještine, razviju kritički stav i usvoje primjerena stajališta te ih primijene, i šire dalje u svakodnevnom životu.

Realna opasnost

Prekomjerno korištenje interneta može, isto tako, stvoriti ovisnost koja može ozbiljno narušiti fizičko i psihičko zdravlje. Zbog nepravilnog korištenja te odavanja osobnih podataka može doći i do krađe osobnih podataka i identiteta, kao i do seksualnog nasilja poput sextortiona.

Koliko su danas u Hrvatskoj česte situacije da dijete/tinejdžer pristane na susret s internetskim predatorom, postoji li podatak o takvim slučajevima, i kako oni završavaju? Prije nekoliko je godina, primjerice, policija tražila nestalu djevojčicu koju je predator namamio predstavljajući se kao njezin vršnjak

– U zadnjih nekoliko godina MUP ima oko 160 slučajeva godišnje vezanih za seksualno zlostavljanje djece, smatramo da je svakako jedan broj slučajeva vezan upravo uz susrete predatora i djeteta koji su se upoznali na internetu. Opasnost je realna i vrlo često roditelji nisu svjesni da je i njihovo dijete u opasnosti ako komunicira s nepoznatom osobom putem raznih aplikacija. Nažalost, upravo to i jest način da predatori dođu do žrtve, najčešće se lažno predstavljajući kako bi zadobili povjerenje i razvili odnos s djetetom, i onda se sreli u stvarnom životu. Kvalitetno provedeno vrijeme, otvoren razgovor o svim temama, kao i odnos povjerenja koji izgradimo s djetetom, najbolji su prevencijski alat koji možemo imati.

Prema podacima kojima raspolažete, 70 posto djece/tinejdžera skriva svoje sadržaje na internetu, a polovica roditelja vjeruje da im djeca govore istinu o tome što na internetu rade?

– U istraživanju koje je 2015. godine proveo Filozofski fakultet u Osijeku u suradnji sa Centrom za nestalu i zlostavljanu djecu sudjelovalo je 7.038 učenika iz 93 osnovne i srednje škole u Hrvatskoj, koji su naveli da radnim danima na internetu provode u prosjeku oko pet, a vikendom šest sati dnevno. Danas se djeca mahom koriste internetom i Facebookom putem pametnih telefona, što roditeljima ostavlja vrlo malo mogućnosti za nadzor. Prije tridesetak godina, kad nije bilo mobitela, naši roditelji nisu znali sve što smo radili na ulici, no ako smo naišli na problem, oni su prvi znali, ili doznali od susjeda. Adolescencija je faza odrastanja u kojoj se tinejdžeri počinju odupirati roditeljskom autoritetu, istraživati samostalan život i formirati se u odraslu osobu s vlastitim mišljenjima, stavovima i akcijama.

U tom procesu iznimno je važno razumijevanje, davanje privatnosti i poštovanje privatnosti, no to ne treba pobrkati s nadzorom djetetovih aktivnosti. Primjeren nadzor uključuje razgovor s djetetom o njegovim aktivnostima, o prijateljima, i onome što mu se događa. Primjeren nadzor znači i da će dijete imati svoju privatnosti na koju ima pravo, ali isto tako da će imati slobodu u svakom trenutku obratiti se i povjeriti roditelju ukoliko naiđe na neku opasnost. Ukoliko postoji razumijevanje za djetetove potrebe te siguran i podržavajući odnos roditelja i djeteta, ono će samo reći roditeljima što mu se u životu događa, što ga muči.

Pravilno korištenje

U čemu roditelji griješe i kako da, osim vremena koje dijete provodi na internetu, kontroliraju i sadržaj? Možete li nam dati neke praktične savjete?

– Isto kako vatra može opeći, može dati i toplinu, svjetlost i život, ako se pravilno koristi. Tako je i s internetom. Treba ga naučiti koristiti na pravilan način – prvenstveno roditelji, koji onda trebaju podučiti vlastitu djecu. Ako se dijete obrati roditelju za pomoć, nikako ga ne treba okrivljavati ni napadati, već mu pružiti traženu pomoć i podršku. Ne treba im zabranjivati ili oduzimati ono što najviše vole – mobitele, tablete, računala – jer je to jedan od glavnih razloga zbog čega se djeca niti ne usude obratiti roditeljima za pomoć. Što se tiče sadržaja koje djeca pregledavaju na internetu, roditelji ih uvijek mogu pitati kakve aplikacije koriste, što im je tu zanimljivo, da ih djeca na neki način upute u svoj svijet. Kad roditelji pokažu iskreno zanimanje, djeca se najčešće otvore.

Kako prepoznati da je dijete ugroženo, a ne želi nam samo to reći?

– Dijete, ako je ugroženo i smatra da se nema kome obratiti za pomoć, može postati potišteno, depresivno, anksiozno, može iskazivati određene psihosomatske teškoće poput glavobolje, bolova u trbuhu i slično; samopoštovanje mu je narušeno; može ispoljavati agresiju prema samome sebi ili drugima; teško se koncentrirati na određeni zadatak; teško svladavati školsko gradivo te može početi izostajati iz škole. Čim se primijeti netipično ponašanje djeteta, treba s njim razgovarati u sigurnom i podržavajućem tonu i okružju, naglasiti mu da nije ono krivo. Ukoliko smatrate da vi kao roditelj ne možete doprijeti do vlastitog djeteta, postoje stručnjaci kojima se možete obratiti za pomoć.

Apsolutna kontrola

U kojoj dobi djetetu dati mobitel u ruke, odnosno kad mu dozvoliti pristup internetu?

– Zabrana korištenja medija je nemoguća s obzirom na to da smo u svakodnevnom životu okruženi različitim digitalnim uređajima. Prema preporukama Američke pedijatrijske organizacije, roditelji mogu početi uvoditi digitalne medije djeci već od 18 mjeseci, pažljivo odabirući sadržaj, a čak i ranije ako je riječ o aktivnostima usmjerenima na stvaranje ili održavanje odnosa s drugim ljudima, poput komunikacije putem videopoziva s članovima obitelji. Roditelji mogu sa svojim djetetom mlađim od dvije godine provesti 15 minuta ili pola sata u danu uz mobitel ili druge digitalne uređaje na način da istražuju nove riječi, ideje, zvukove ili slike, da dijete aktivno sudjeluje i imenuje što vidi, da pokazuje i imenuje članove obitelji na slikama ili da putem videopoziva razgovara s ostalim članovima obitelji.

Važno je prilagoditi se današnjem svijetu i tehnologiji, i pomoći djeci da nauče koristiti tehnologiju na koristan način, dajući im strukturu i postavljajući jasna pravila i granice u njihovom korištenju. U školskoj dobi i adolescenciji od iznimne je važnosti da roditelji daju djetetu na znanje da ih zanima što ono radi na internetu, da donesu aktivnosti na internetu za obiteljski stol te da razgovaraju o mogućim opasnostima – od kontaktiranja s nepoznatim ljudima, do tehničkih zaštita i spremanja podataka.

Nije li iluzorno vjerovati da u svakom trenutku roditelji mogu kontolirati sadržaj onoga što dijete promatra, ili u čemu sudjeluje na internetu?

– Iluzorno je vjerovati u apsolutnu kontrolu sadržaja, zbog čega je važno da roditelji rade na odnosu sa svojim djetetom, u kojem će dijete u slučaju bilo kakve opasnosti znati da su roditelji ti kojima se može obratiti ukoliko se osjeća ugroženim. Nemoguće je kontrolirati sav sadržaj i napredak tehnologije, može se dogoditi da će u jednom trenutku dijete znati o korištenju i više nego roditelj, ali to je onda prilika da se roditelj interesira, razgovara o sadržajima, društvenim mrežama te kako se zaštititi od neželjenog sadržaja.

Treba naučiti djecu da ne dijele na internetu ono što ne bi podijelili s potpunim strancima te da dobro razmisle tko bi sve to mogao vidjeti prije nego li nešto pošalju preko interneta. Važno je razgovarati o prijateljstvu i što ono znači, je li svatko koga dodamo na društvenoj mreži prijatelj i kako znati razliku, pitati dijete kako ono prepoznaje s kim će komunicirati.

Važni iskoraci

Koji su dosadašnji rezultati rada Centra, mislite li da se zahvaljujući vašim projektima nešto promijenilo nabolje, ili barem usporilo pogoršanje situacije?

– Centar za nestalu i zlostavljanu djecu od početka svoga postojanja radi na području sigurnosti djece i mladih na internetu. U siječnju 2015. godine Centar je uspostavio Centar za sigurniji internet kroz EU projekt »Making Internet a good and safe place« koji uključuje tri glavna područja – putem Hotline online prijavnog obrasca svaki građanin može anonimno prijaviti štetan ili nezakonit sadržaj na internetu koji potom djelatnik Centra i prosljeđuje nadležnim institucijama na nacionalnoj i međunarodnoj razini.

Centar je pokrenuo besplatnu i anonimnu telefonsku liniju 0800 606 606 koja je dostupna djeci, mladima i roditeljima kako bi se informirali, potražili savjet ili podršku vezano uz korištenje interneta ili sadržaja na internetu, a Centar za podršku i informiranje ima primarnu ulogu u senzibiliziranju javnosti i informiranju javnosti o mogućnostima zlouporabe suvremenih tehnologija, kao i o načinima zaštite na internetu.

Rezultati provođenja aktivnosti u sklopu rada Centra za sigurniji internet su mnogobrojni, a očituju se u većem zanimanju roditelja za informacije o tome kako na najbolji mogući način zaštititi svoje dijete. Obilježavanjem Dana sigurnijeg interneta postigli smo to da se u posljednje tri godine broj škola koji sudjeluje u različitim aktivnostima u cijeloj Hrvatskoj povećavao te su učenici barem jednom godišnje imali priliku slušati različita predavanja o sigurnosti na internetu.

Čime se Centar sve bavi i koji su njegovi rezultati?

– Od svog osnivanja 2006. godine, Centar za nestalu i zlostavljanu djecu uspio je napraviti mnoštvo velikih iskoraka u svojoj lokalnoj zajednici, na nacionalnoj razini, te isto tako na razini EU-a. Okupio je i razvio mrežu stručnjaka za provođenje projekata pružanja socijalnih usluga. Glavna područja rada Centra su poludnevni boravak za djecu i mlade s problemima u ponašanju, Centar za sigurniji internet, nestala djeca i trgovanje djecom, djeca bez pratnje i djeca azilanti te Savjetovalište za djecu, mlade i obitelj.