Povijesni zaron

TAJNE CRVENOG JEZERA Frederic Swierczynski prvi dodirnuo dno gigantske potopljene jame

Vedrana Simičević

Foto Florian Launette

Foto Florian Launette

Ideju za povijesni poduhvat ovaj je ljubitelj dubina dobio od Petre Kovač Konrad, hrvatske specijalistice za opasne »speleo« urone, koja je svojedobno, između ostalog, zaronila i u potopljeni kanal na dnu 1431 metar duboke Lukine jame



Poznati francuski ronioc Frederic Swierczynski čija su specijalnost opasni zaroni na velikim dubinama, posebice u potopljene speleo-objekte, prvi je čovjek koji je je imao prilike dodirnuti dno neobične hrvatske prirodne atrakcije – Crvenog jezera. Velika krška jama ispunjena vodom u blizini Imotskog, treća po veličini takve vrste u svijetu, istraživala se u nekoliko navrata od kraja devedesetih, no nikome dosad nije uspjelo spustiti se do samog dna.


Swierczynskom je to pošlo za rukom prije desetak dana: nakon opsežnih priprema koje su uključivale postavljanje žičare i ferate niz strme litice koje okružuju jezero, pontona na površini vode i malog habitata za dekompresiju pod vodom, Francuz je prošle subote zaronio do nevjerojatnih 245 metara dubine.


Zaron do dna


Ideju za povijesni poduhvat ovaj je ljubitelj dubina dobio od Petre Kovač Konrad, hrvatske specijalistice za opasne »speleo« urone, koja je svojedobno, između ostalog, zaronila i u potopljeni kanal na dnu 1431 metar duboke Lukine jame. Kako je Hrvatska poznata kao jedno od najuzbudljivijih svjetskih područja za istraživanje krških fenomena – jama i špilja, međunarodne suradnje nisu rijetke, pa se Frederic unatrag godinu dana pridružio hrvatsko-slovenskoj ekipi na projektu monitoringa čovječje ribice.




Foto Florian Launette


Foto Florian Launette



Njegova je želja, priča nam Petra, bila vidjeti znamenito Crveno jezero, a potom je s lokalnim poznavateljima – Antom Fedorom Kukavicom i direktorom TZ-a Imotski Lukom Kolovratom dogovoren i projekt »zarona« do dna. Ovakvi poduhvati iznimno su zahtjevni – na tristotinjak metara dubine pritisak na ljudsko tijelo iznosi više od 30 kilograma po četvornom centimetru, a ronjenje podrazumijeva kompliciranu i tešku opremu sa specijalnom mješavinom plinova. No, podvodna logistika nije bila jedini zahtjevni dio ovog projekta.


– Trebao se najprije riješiti pristup do same površine. Ante i njegovi kolege postavili su žičaru za opremu s vrha litica i feratu da se može pješke pristupiti površini jezera, pojasnila nam je Petra Kovač Konrad. Hrvatska ekipa postavljala je i ponton na površini jezera, što također nije bio jednostavan zadatak zbog kojeg su Petra i HGSS-ovka Jenny Barnjak provele osam sati u vodi.


Fredericov šestočlani francuski tim postavio je pak uže koje je vodilo s površine prema dnu, na kojem je bilo osigurano i šesnaest boca različitih mješavina plinova, za slučaj da zataji neki dio Fredericove opreme. Na dvanaest metara dubine Frederic je potom postavio i mali podvodni habitat – prostor koji je većinom ispunjen zrakom, kako bi pri izronu mogao napraviti dekompresiju.


Foto Florian Launette


Foto Florian Launette



Pravac spuštanja bio je osvijetljen i s jakim podvodnim rasvjetnim sustavom za potrebe snimanja filma, a osiguravajući tim na 130 metara dubine činili su Petra i Slovenac Petar Slokan, čiji je zadatak bio da priskoče u pomoć ukoliko nešto krene po zlu.


Vidljivost ispod površine naoko mutnog jezera, prisjeća se Petra, bila je fantastična, a sunčevo svjetlo dopiralo je do 90 metara dubine. Crveno jezero ispod površine otkrilo je svijet pun raznolikog života – od raznih algi do više vrsta životinja i velikog broja riba.



Projekt zarona do dna Crvenog jezera iskoristili su i hrvatski znanstvenici kako bi obavili cijeli niz prikupljanja uzoraka, odnosno dosad najopsežnije prirodnoslovno istraživanje Crvenog jezera. Pod organizacijom ADIPA-e, Društva za istraživanje i očuvanje prirodoslovne raznolikosti Hrvatske, istražuje se kemija vode, analizira se talog na dnu jezera, a poduzeta su i razna floristička, mikološka, briološka, algološka i faunistička istraživanja, otkrio nam je biolog Roman Ozimec.


– Iz Crvenog jezera i s »kopnenog« dijela vrtače uzet je veliki broj uzoraka vode, gljiva, algi, beskralježnjaka i kralježnjaka, a na dnu jezera, što se zbog kompleksnosti uistinu rijetko radi, postavljene su zamke. Našli smo vrste riba koje još nisu bile zabilježene u Crvenom jezeru, no još je prerano reći da li je među njima neka znanosti dosad nepoznata vrsta. Ono što mogu reći je da smo jako sretni da je populacija ribe imotske gaovice (Delminichthys adspersus), čija je prisutnost u jezeru već opisana još polovinom 18. stoljeća, uistinu velika.


Važno je i da smo potvrdili našu tezu da na dnu jezera, odnosno na takvoj dubini, mogu živjeti špiljski organizmi. Pronašli smo primjerice račića iz roda Niphargus za kojeg je moguće da će ispasti neka posve nova vrsta, kazao nam je Ozimec. U istraživanju sudjeluje dvadesetak stručnjaka s raznih institucija poput IRB-a, Hrvatskog prirodoslovnog muzeja i PMF-a, a planirano je i izdavanje knjige o prirodoslovnim vrijednostima Crvenog jezera.



Ljubav na prvi pogled


Sam zaron do dna, jedan od najdubljih ikad izvedenih, trajao je oko tri pol sata i kako nam je priznao Frederic, niti jedan aspekt ovog poduhvata nije bilo lagan.


– Bio je to veliki izazov. Da bi napravili sve logističke pripreme cijeli tim je deset dana radio od »7 do 19«. I ono što je meni osobno najvažniji rezultat cijelog projekta je odlična suradnja između hrvatske i francuske ekipe. Mislim da je to jako vrijedno, kazao nam je Francuz, inače jedan od ponajboljih svjetskih stručnjaka kad su u pitanju duboki zaroni u potopljene jame. U Hrvatsku se, kaže, zaljubio na prvi pogled i Crveno jezero nije posljednja njegova suradnja s lokalnim speleolozima i roniocima.


– Za razliku od većine drugih potopljenih speleo-objekata na svijetu, hrvatske jame i krški fenomeni poput Crvenog jezera bogati su podzemnim životom. Cijelo ovo područje ima veliki potencijal za istraživanja, potvrdio nam je Frederic već poznatu priču o svjetski poznatoj hrvatskoj podzemnoj bioraznolikosti.