Take your clothes off, I won’t hurt you > Skin-ee seh, neh-choo tea neesh-tah; Crazy bitch > Loo-dah koo-ya; Don’t hit on my girl > Neh – barr -ee mee tsoo – roo… – ovakve i slične konstrukcije mogle su se pročitati na turističkim letcima koje je kao jedinstvenu kartu – vodič po najpoznatijim zagrebačkim restoranima, klubovima, kafićima, casino klubovima i slastičarnicama osmislila jedna tvrtka kako bi olakšala boravak u Zagrebu stranim i domaćim turistima. Portal Libela.org, koji se bavi rodom, spolom i demokracijom, na spomenutom je letku prepoznao seksizam, odnosno najnoviji primjerak »humora« na hrvatski način.

Informacija se proširila po društvenim mrežama, na kojima se povela rasprava o tome je li letak koji s jedne strane ima plan grada Zagreba, a s druge upute za turiste i turistkinje o čarima seksizma na hrvatski način, fotomontaža ili stvarnost. Uspostavilo se da su upute kako na hrvatskom jeziku izgovoriti »Skini se, neću ti ništa« ili »Luda kuja« ipak istinite, a nakon reakcije Libele sporni letci povučeni su iz distribucije. Od neukusnih turističkih letaka ogradila se i Turistička zajednica Grada Zagreba nazivajući ih neprimjerenima. Ispriku je uputila i tvrtka koja je letke pustila u distribuciju, objašnjavajući da je svrha fonetskog rječnika bila nasmijati mlade turiste »lošim« izrazima za upucavanje, te da namjera nije bila pružiti seksističke izraze koje će itko shvatiti ozbiljno i primijeniti. Dodali su i da je rječnik izrađen po uzoru na druge europske vodiče i njihove rječnike za mlade.

Zagrebačka »šala«

Libela.org i inače na svojim stranicama redovito upozorava na primjere seksizma. Autorica Ana Brakus tako je skrenula pažnju na nedavni seksizam u samom centru Zagreba, gdje je jedan bar i hostel istaknuo natpis na engleskom jeziku da se u njihovim prostorima može pronaći osvježenje u obliku vode i hrane za pse, a i za djevojke, ukoliko su »toliko ružne«. Nakon reagiranja Libele, iz bara i hostela poručili su redakciji portala da ne razumije šale, da je »iskompleksirana« te da je cijelom nizu ljudi njihova poruka izmamila osmijeh na lice. Autor komentara ovome je dodao i da »njegova žena veselo maše repom svaki put kad dobije vode« u tom baru… Ni to nije bilo dovoljno, pa su »u znak podrške ideji o ravnopravnosti spolova« u baru na tabeli istaknuli natpis: »Debele žene s brkovima i gospoda s malim penisima imaju popust na pivo«, uz dodatak kako su »human friendly bar«. O svemu tome svjedoče i fotografije objavljene na Libeli.org.

Borbi protiv seksizma pridružio se i Centar za građanske inicijative iz Poreča, pri kojemu se provodi projekt »Bilo kuda, seksizam svuda« s ciljem povećanja senzibiliteta mladih odraslih osoba i građana/ki za rodnu ravnopravnost. U Centru ističu da je seksizam toliko prisutan u našem društvu da ga više i ne prepoznajemo. U prvoj fazi projekta postavljeni su jumbo plakati s primjerima seksizma, dok su putem informativnih letaka građani dobili informacije o seksizmu te kako on doprinosi rodnoj neravnopravnosti.

Libela je objavila i prijevod teksta Clementine Ford s www.dailylife.com.au koji pokušava odgovoriti na pitanje kako bi izgledao školski kurikulum lišen seksizma? Seksizam je, naime, duboko inkorporiran u današnju kulturu. U Hrvatskoj je, primjerice, preko 29 posto žena doživjelo zlostavljanje od strane partnera, što nije konačna brojka budući da je većina nasilja neregistrirana.

Rješenje ovog problema autorica vidi u obrazovnom sustavu. Peggy Orenstein je u knjizi »Schoolgirls« iz 1991. godine ispričala anegdotu u kojoj učiteljica otkrije kako njezin razred ipak nije feministička utopija kojoj se nadala. Umjesto toga je otkrila kako dječaci konstantno prekidaju djevojčice prilikom izlaganja mišljenja i preuzimaju rasprave.

Pravila u razredima

– Sve dok se ne dokaže da smo kao društvo ili, na nižoj razini, grupa sposobni primjenjivati prakse rodne jednakosti, potrebne su nam upute i usmjeravanje. U razredima bi stoga trebalo uspostaviti pravila koja bi omogućila da svi učenici i učenice u jednakoj mjeri pridonose diskusijama te izbjegavati situacije u kojima bilo tko preuzima ključnu riječ u raspravama – jedan je od prijedloga, a Ford predlaže i zabranu seksističkog načina izražavanja usmjerenog protiv djevojčica ili dječaka:

– Mikrorazina seksizma jednako je bitna kao i makrorazina. Jezik je ključni dio društva i kao takav oblikuje način na koji percipiramo i perpetuiramo društveno prihvatljiva ponašanja. Seksistički način izražavanja, odnosno govor mržnje ima razne nijanse, od kojih niti jedna nije manje štetna od druge. Vrijeđanje nečijeg izgleda, korištenje izraza kao što su »drolja« ili »kuja«, kao i oslikavanje nečije slabosti izrazom »ponašaš se kao curica«, različita su utjelovljenja iste ideje o tome da je nečija društvena uloga vrjednija ili povlaštenija. U školama su takvi nadimci i epiteti posebno prisutni. Učitelji/ce, kao i profesori/ce mogu problemu pristupiti tako da zamole osobu koja se na taj način izrazila da ponovi uvredu naglas – ima nešto u glasnom izgovaranju što ljude tjera da se posrame. Naravno, nakon toga bi trebalo uslijediti objašnjenje zašto takav jezični izraz nije i ne bi trebao biti prihvatljiv.

Zašto je jezik toliko važan? Stvar je jednostavna – ne možemo uporno opraštati upotrebu seksističkog načina izražavanja u školama, a onda se kasnije čuditi zato što je to raširena pojava. Problem je nužno adresirati i nazvati pravim imenom. Školsko osoblje jasno treba dati do znanja kako se seksističko izražavanje neće tolerirati u učionicama, čak niti u formi šale – ističe Clementine Ford.

Autorica također smatra da bi gradivo koje se uči u školama trebalo odražavati rodnu jednakost. No, situacija je takva da iz književnosti učimo o djelima poglavito bijelih autora, a iz povijesti o ratnim trijumfima bijelaca. Nema sumnje da se situacija poboljšala u posljednjih desetak godina, ali i dalje je školsko gradivo rodno i rasno pristrano u korist bijelih muškaraca.

– Ako u školama podučavamo djecu društvenim i kulturnim postignućima bijelih muškaraca, kako možemo očekivati da će svijet postati mjesto u kojem će oni i one koji izlaze iz tih usko postavljenih okvira dobiti zasluženo priznanje? Nasilje nad ženama moguće je spriječiti, ali ne možemo očekivati da će prestati samo od sebe. Drugim riječima, neće prestati ako sustavno nastavimo zatvarati oči pred problemom. Odgovornost je na svima nama – zaključuje Ford.