Izložba fotografija Morene Kvaternik

Putevima bajkerskog srca: Vrijeme je da srušimo tabue i preskočimo predrasude

Slavica Mrkić Modrić

U sredini galerije Morenina instalacija – motor, oprema, crni til, suho cvijeće i mnoštvo fotografija s porukom na poleđini, a sa zidova gledaju bajkeri i nijemo poručuju – drukčijost je vrlina, a ne mana

Četrdesetak motora, dvostruko toliko motorista i pedesetak »ostalih« nabrojili su svi oni koji su se odlučili za statistički pristup otvaranju izložbe »Putevima bajkerskog srca« Morene Kvaternik, izložbe kojom je autorica preksinoć u prestižnu riječku Galeriju »Juraj Klović« uvela, tj. uvezla i na njezine zidove parkirala djelić subkulture – svijet bajkera. Kako je to izgledalo?


Što li se ti bajkeri raspisaše! U knjizi dojmova Morena će iščitati more riječi podrške i zahvale. Primjerice ovo što potpisuje Ljiljana Ferenčić, a glasi – dotaknuti dubinu, osjetiti širinu i slobodu s objektivom fotoaparata mogu samo oni koji imaju dubinu, širinu i slobodu srca i uma. Ostani takva.Sanja je pak napisala »još samo fali selfi«, a ostatak zapisa bajkerskih srca pročitat će svi oni koje ova, po mnogočemu nesvakidašnja izložba, namami u Galeriju »Juraj Klović«.


Iskreno – super su bajkeri legli »Kloviću«, a i »Klović« njima. U sredini galerije Morenina instalacija prepuna simbolike i poruka. Motor, motoristička oprema, crni til, suho cvijeće i mnoštvo fotografija. Svaka od njih s prednje strane nosi slikovnu, a sa stražnje pisanu poruku koje, čitane u nizu, čitaču otkrivaju filozofiju onih koji žive cestu, žive »kilometre i kilometre ispod dva kotača«, žive za osjećaj vjetra u kosi. Slobode! Oko instalacije pak postav izložbe ili niz od 45 crno-bijelih fotografija dimenzija 30×40 centimetara, nastalih na bajkerskim putovanjima Hrvatskom, Bosnom i Hercegovinom, te još pokojom zemljom, u razdoblju od 2011. do 2014. godine.


Foto S. Drechsler


Foto S. Drechsler





 Sa zidova gledaju bajkeri i nijemo poručuju upravo ono što je autorica izložbom željela poručiti, a glasi – vrijeme je da srušimo tabue, preskočimo predrasude i shvatimo da je drukčijost vrlina, a ne mana, i da su bajkeri ustvari sušta suprotnost onoj stereotipnoj nepisanoj definiciji – neorganizirana, anarhistična subkulturna skupina, sklona svakakvim porocima. Tko priviri u »Klović«, pa gledajući Morenine fotografije uhvati iskricu u bajkerskom oku, smiješak u kutu usana, zadovoljstvo što ga na licu može iscrtati samo sloboda duha, uoči »veselje« poneke bajkerske marame ili pak snagu, a nadasve organiziranost bajkerske kolone, iz Galerije će zasigurno izaći sa sasvim drugačijim mišljenjem od onog spomenutog stereotipa.


Prijateljstvo


Sam događaj otvaranja bio je dokaz tvrdnji da su bajkeri slobodnjaci velikog srca i visoke razine svijesti o onome što dobrog čovjeka čini dobrim, a lošeg lošim. Mogla se tog petka, 24. srpnja, ispred i u Kloviću dokučiti i baza na kojoj bajkeri grade svoj svijet. Baza je prijateljstvo, a sve ostalo je nadogradnja. Jer, sama Morena ne bi mogla ostvariti ovakav poduhvat da nije bilo braće i sestara »po motoru« koji su, predvođeni Robertom Župarićem i FB grupom »Bikerice Bikeri« u tri mjeseca druženja u »Buksi«, igrajući se i dobro zabavljajući u »škrabicu za izložbu« uspjeli utrpati taman toliko »novčića« koliko ih je bilo potrebno za ispunjenje Morenine želje.



Mr. sc. Jasna Rodin, govoreći o trećoj samostalnoj izložbi fotografija Morene Kvaternik, i o njoj samoj, kazala je:– U središtu fotografije Morene Kvaternik je čovjek, odnosno njegovo lice. Iako mu ona pristupa spontano, bez unaprijed određene zadane forme i namještenih poza, portret je zahtjevan i traži mnogo od autorice. Prateći bajkere na njihovim putovanjima ona je dio njih, stoga svoj angažman doživljava u potpunosti. Upravo ta angažiranost i uronjenost u ono što radi i ono o čemu nam govori svojom umjetnošću, doprinosi kvaliteti i žestini njezinih uradaka. Fotografije nastaju u procesu istraživanja i kreacije, bilježenjem impulsa sredine, energije osjetilnosti. Nastojeći uloviti sjenu koja izmiče, određenu gestu, pokret, osmijeh, izraz očiju, zapisuje svjetlom trenutak koji strpljivo čeka promatranjem u vremenu odmora i vožnje, druženja i razmišljanja, u dijeljenju svojih misli i stavova s ljudima koje prati. Nastala djela ne sadrže samo vizualni oblik, već otkrivaju i ono dublje, sakriveno i osobno koje se nalazi u pogledu, u položaju usana, u pokretu ruke. Uklopljena u motive koje snima, angažirana ali nijema, prenosi i objašnjava nazore stapajući se s cjelinom. Njezin senzibilitet čitljiv je i nepatvoren, smion, ponekad prepun simbolike, a ponekad nošen laganom notom humora, no uvijek pun poštovanja prema ljudima koji su joj dopustili da bude dio njihove stvarnosti.Njezine fotografije privlače jer pobuđuju jake osjećaje simpatije i energiju, dinamičnu i strastvenu. Noseći mračan i svijetao puls ove posebne subkulture, Morena Kvaternik razumije i osjeća, pronalazi posebnosti i neobičnosti koje postaju poligon vizualnosti u oslobađanju jedne autentične i silne stvaralačke energije.Sama autorica bila je kratka i jasna. Morena Kvaternik reče:– Hvala što ste došli, što ste me podržali. Izložba je otvorena.Auditorij odgovori dugim pljeskom i uzvicima odobravanja, a mi s – Moreno, sjedni – pet!


– Zahvalni smo Moreni za ovu izložbu iza koje stoji puno truda i puno volje. Ako njoj nije bilo teško tri-četiri godine fotografirati nas, što bi nama bilo teško uzvratiti jednakom pažnjom i omogućiti joj da ovjesivši naš svijet ceste na zidove galerije pošalje poruku da bajkeri nisu samo »jest’, pit’ i vozit’« već da smo prvenstveno prijatelji svima, i onima koji nama nisu, te da je naše srce otvoreno za sve. Da smo uvijek spremni pomoći, pa eto, otvorenjem ove izložbe završili smo jednu humanitarnu akciju, a naša »humanitarna škrabica« već ima drugi zadatak – prikupiti sredstva za pomoć Mateu, sinu naše kolegice koji mora na operaciju – kazao je Roberto Župarić, te dodao kako je izuzetno ponosan na Morenu, ali i na sve kolege, kao i sve one koji ne žive bajkerski svijet ali ne gaje ni predrasude prema njemu. One koji cijene i poštuju različitost.


Zaslužen pljesak


Da Župarić ima pravo kad spominje humanitarnu crtu bajkera, potvrdit će svi oni koji se sjete da su ti isti bajkeri samo ove godine već dva puta napunili socijalnu samoposlugu, a i poklonili četiri vrlo, vrlo skupa S-cut noža koja bi svaka kola Hitne pomoći trebala imati.


Ono što su u petak uvečer poklonili ne samo Moreni, već i Rijeci, je počasni krug kojim su zaokružili uže središte grada, a onda se, izvevši pravi bajkerski happening, parkirali duž Verdijeve. Toliko impresivno, da se slobodno može reći kako je preksinoć riječka tržnica nudila dva kulturna zbivanja – izložbu u Kloviću i predstavu ispred njega.


Sve u svemu, i za »Klovića«, kao i ostale hrvatske oficijalne izložbene prostore neviđeno događanje, stoga nikakvo čudo što su na njega stigli i bajkeri iz Omiša, Splita, Zagreba… A organizirane skupine bajkera iz cijele Hrvatske najavile su dolaske tijekom sljedećeg tjedna. Klović je Moreninom izložbom »Putevima bajkerskog srca« potukao rekorde posjećenosti već pri otvaranju, a do 31. srpnja, do kad je izložba otvorena sa stopostotnom sigurnošću »zabetonirat« će ga. Stoga onaj gromki i dugi, dugi pljesak kojim je popraćeno »porinuće« subkulture u kulturu, i više je nego zaslužen.