Život je čudo

HRABRI RIJEČANIN JAN BOLIĆ ‘I da mogu samo kapak pomaknuti, pisao bih’

Barbara Čalušić

Jan može pomicati samo dva prsta, no ljubav prema pisanju je jača / Foto Roni BRMALJ

Jan može pomicati samo dva prsta, no ljubav prema pisanju je jača / Foto Roni BRMALJ

Rekao bih ovako: mene pisanje jednostavno liječi. Kada pišem, ono me vuče u taj svijet u kojem volim biti. Ispunjava mi i dušu, i srce, i svakako život. Znači da sam sretan, kaže Jan



Jana Bolića hrvatska je javnost prije nekoliko mjeseci upoznala kao hrabrog mladića koji se bori s teškom bolešću, spinalnom mišićnom atrofijom tipa 2. Kroz njegov apel za što bržu registraciju lijeka generičkog naziva nusinersen, koji donekle olakšava život oboljelih od ove teške bolesti, koji je putem društvenih mreža uputio hrvatskoj Vladi i Ministarstvu zdravstva, upoznali smo mladića koji u svojim ranim dvadesetima ozbiljno shvaća građansku hrabrost, otvoreno govori o svojoj bolesti i bori se za svoja prava.


Paralelno s pričom o njegovoj borbi za dostajanstven život s bolešću, upoznali smo i mladića punog optimizma koji se raduje svakom trenutku u životu, a pored želje da Hrvatska poput ostalih zemalja Europske unije na listu svojih lijekova stavi i lijek za spinalnu mišićinu atrofiju, želja mu je bila objaviti novu knjigu. Iako nikad nije prohodao, a danas je zbog uznapredovale bolesti potpuno nepokretan i otežano govori, Jan marljivo piše. Ovaj mjesec izlazi iz tiska njegova druga knjiga pod naslovom »Može biti lijepo« u kojoj se prvi put okušava i u prozi, kratkim pričama koje donose njegova razmišljanja o životu.


Ipak, prije samog razgovora o novoj knjizi upitali smo Jana ima li kakvih novosti vezanih za registraciju lijeka za oboljele od spinalne mišićne distrofije.




– Zadnje informacije vezane za lijek sam doznao 30. kolovoza da će Ministarstvo zdravstva na čelu s ministrom Kujundžićem imati kroz tjedan dana od tada, sastanak s Biogenom za EU, a vezano za pregovaranje o cijeni lijeka. Postavljeno je i pitanje koje je stajalište Povjerenstva o lijeku i znaju li se kriteriji oko toga tko će imati pristup lijeku odnosno hoće li biti ograničenja po pitanju dobi. Rečeno je da će Povjerenstvo za svakog pacijenta donijeti rješenje na temelju medicinske dokumentacije i hoće li lijek imati učinak s obzirom na progresiju. I još nešto, mislim da i ako budemo ikada dobili taj lijek u Hrvatskoj, da ga ovdje u Rijeci neće primjenjivati, jedino u Zagrebu i Splitu – izvještava nas Jan.


Lakše s lijekom


Kako izgleda njegov život sa spinalnom mišićnom distrofijom vrlo dobro ilustrira i način na koji piše. Jan može pomicati samo dva prsta. Piše na prijenosnom računalu, tabletu i pametnom telefonu. Kako sam kaže, na laptopu mu pisanje ide sporije jer nema snage brzo i jako pritisnuti tipku na tipkovnici.


– Bolest je tu mala prepreka, možda bi se s lijekom to barem malo popravilo. Tablet i smartphone imaju ekrane osjetljive na dodir, pa mi je puno lakše. Ma da mogu i samo kapak na oku pomaknuti, vjerujem da bih našao nekakvo rješenje za pisanje. Neće mi to uzeti, ne, ne – odlučan je Jan.


Pisati je počeo u prvom razredu srednje škole. Najprije su to bile kratke pjesme, kako ih opisuje, misli o ljubavi i sreći. Prvi je put objavio pjesmu u školskim novinama, i kako se prisjeća, bilo ga je pomalo strah objaviti čak dvije pjesme u školskim novinama. No, povratni komentari su bili jako dobri i tako je počeo jačati Janov žar prema pisanju.


– Rekao bih ovako: mene pisanje jednostavno liječi. Kada pišem, ono me vuče u taj svijet u kojem volim biti. Ne razmišljam ni o čemu, o stvarnosti i tamo nekim glupim političkim stvarima koje su mi nevažne, samo o onome što trebam zapisati i kako trebam zapisati, a to su mi slatke brige. Ne bih mogao zamisliti život bez pisanja, a inače pravi odgovor zašto pišem ne mogu dati jer ga ni ja sam, iskreno, ne znam. Kaže se ako voliš ono što radiš, onda si sretan čovjek, a pisanje je moj posao i volim to raditi. Ispunjava mi i dušu, i srce, i svakako život. Znači da sam sretan. Pišem uglavnom svaki dan. Dobro, zna se dogoditi da ponekad ne pišem, no to nije pauza veća od dva-tri dana. Moram tako pisati i taj mi ritam najviše odgovara. Nekoliko puta sam prestao na duže vrijeme, onda sam primijetio da izađem iz rutine i puno se teže ponovo vratim u tu rutinu. Ovo govorim samo za svojevoljni prestanak pisanja jer se znaju dogoditi i blokade na koje ne mogu previše utjecati. Uz pisanje, čitam i knjige, volim puno čitati, ali tako lakše baratam s riječima. I uglavnom noću najviše napišem, kad sam u miru i kada me nitko ne ometa – opisuje Jan.



Jan Bolić napisao je još jednu knjigu koja čeka objavu. Ovaj put je to roman, konkretno krimić koji počinje stravičnim ubojstvom u jednoj inače mirnoj i idiličnoj ulici. To je otprilike sve što Jan zasad želi otkriti o svojim novim književnim pothvatima u kojima mu osim obitelji pomažu i brojni prijatelji.


– Ovom prilikom prvenstveno bih se želio zahvaliti svojoj mami, ona mi je uvijek podrška u svemu i uvijek sve ono što napišem prva čita. Kad je prije nekoliko mjeseci u Novom listu izašla moja priča, jedna jako draga osoba je vidjela članak i odlučila mi pomoći tako da je izradila prekrasnu naslovnicu za ovu knjigu. Uz to smo se i sprijateljili, pa joj ovom prilikom još jednom kažem: hvala, Tanja. Zahvalio bih se iskreno svima koji su sudjelovali u izradi knjige i mojoj osobnoj asistentici Ines, koja je inače profesorica hrvatskog, što me cijelo vrijeme savjetuje i pomaže mi u stručnim stvarima. Jako puno hrabrosti i podrške dali su mi Milan Zagorac i njegova supruga Tamara. Milan je inače i urednik knjige, ali oni su me nekako uvukli i pomogli mi da uđem u »riječki književni svijet«, koji je stvarno prekrasan. A oni kao izdavačka kuća Studio TiM jako pomažu autorima, pogotovo mladim, da se »okuraže« i istaknu u tom svijetu. To nije lako, jaka je konkurencija, što je dobro jer znači da izdajemo kvalitetna izdanja – smatra Jan Bolić.



Njegova nova knjiga »Može biti lijepo« zbirka je pjesama i kratkih priča. Poezija je Janova prva književna ljubav jer, kako kaže, takva mu se forma najviše svidjela kad se počeo zanimati za pisanje. Kad smo ga zamolili da nam predstavi svoju knjigu, Jan je, poput mnogih velikih pisaca, reagirao pomalo samozatajno.


Mama, obitelj i pas


– Inače baš ne volim pričati o svojim pjesmama i tekstovima, mislim, niti ne znam što bih rekao, ali pokušat ću. Pjesme iz ove knjige predstavljaju sve ono što me usrećuje i ispunjuje u životu, bili to lijepi trenutci, šetnje, ili neke stvari koje volim raditi sa svojima, recimo popiti kavu, ili ići u Trst, i naravno, mama, obitelj, prijatelji, svi oni su u mojem životu, zato su i u pjesmama. Prozni tekstovi su također sve ono što moj život čini. Neki tekstovi su i o tome kako gledam na život, što mi je važno, što me čini sretnim, neki lijepo provedeni događaji, isto kao i pjesme, ali i neki malo ružniji događaji, recimo kad sam završio u bolnici. Pisao sam koji me datum najviše živcira, i na koju stvar sam slab, a istovremeno i »ovisan«, što volim posebno jesti za rođendan… I u tekstovima je svugdje mama, moja obitelj i moj pas. Sve to najbolje opisuje mene i moj život – kaže Jan.


Osim njegove obitelji, inspiraciju mu, kako kaže, daju i njegovi čitatelji čija mu je podrška izuzetno važna. Kako kaže i sam naslov zbirke, njegove pjesme i priče odišu ljubavlju prema životu i prema malim svakodnevnim stvarima koje ga čine.


– Naslov knjige »Može biti lijepo« najviše mi se svidio. Dugo sam razmišljao koji naslov dati, gotovo do samog kraja nisam znao što bih, onda sam razmišljao, razmišljao i odjednom sam samo rekao, pa može biti lijepo. Želim poručiti svojim čitateljima, oni su mi najvažniji u svemu ovomu, da sreća nije daleko i ona je uvijek tu oko svih nas, na nama samima je da otkrijemo tu sreću, a kada je otkrijemo, onda nam može biti lijepo. Život je lijep, cijenite ga i čuvajte! Uživajte svaki dan, s voljenima, obitelji, prijateljima, sa svima koji vaš život čine. Budite zahvalni životu i onom što imate. Smijte se, gledajte more, nebo, primjećujte svijet oko sebe, nemojte prolaziti kroz život kao putnik na autobusnom kolodvoru. Radite ono što vas ispunjava i usrećuje, nikad ne odustajte od svojih ciljeva. Bit ćete sretni, a onda vam može biti samo lijepo – poručuje Jan.