Povoljne cijene

Gastro preporuke za kvalitetan obrok u Rijeci: Najtraženije marende od 25 do 30 kuna

Biljana Savić

Vrijedni djelatnici restorana Mornar / Snimio Marko GRACIN

Vrijedni djelatnici restorana Mornar / Snimio Marko GRACIN

U samom središtu Rijeke cijeli je niz konoba, buffeta i bistroa uređenih u tipičnom mediteranskom štihu, a radnim danima i subotom, između 11 i 13 sati, rijetko ima slobodnih mjesta, jer se nude marende od svježih namirnica po pristupačnim cijenama 



Nisu to mjesta gdje se tek usput svrati. Zna se što nude, pa konobe i konobice, buffeti i bistroi u užem ili širem krugu oko riječke tržnice imaju uglavnom stalne goste koji svakodnevno ručaju ili marendaju zdrav obrok pripremljen od svježe ribe. Vrve životom, baš kao i riječka tržnica, a najviše između 11 i 13 sati, kad je radnom narodu vrijeme za marendu. No, nisu zaposleni jedini koji dolaze. Dolaze i umirovljenici, najčešće samci koji su svojevrsnu obitelj našli svakodnevno objedujući u određenoj konobi, uvijek u isto vrijeme. Jer, oni najčešće imaju svoju rutinu.



Žamarić i Baćo


Iako su »izvan ruke«, poznati riječki marendariji su »Žamarić« na Zametu i Krčma »Baćo«, poznatija po bivšem imenu »Pul Belega« na Krimeji. Bilo je već 13.30 kad smo stigli do »Baće« i konobar je već čistio stolove. Marenda je bila gotova, pojedena, a na meniju je bilo sve i svašta – od roštilja na drveni ugljen do jela »na žlicu«, po cijeni od 30 kuna na više. Zakasnili smo i u »Žamarić«, a za marendu su nudili srdele, jotu, kobasice i kapuz, a već za 16 kuna može se naručiti nešto s menija.


Na Facebook stranicama ovih konoba vidjeli smo da su se »tagirali« i inozemni turisti koji su svi redom hvalili ribu i preporučili je svojim prijateljima s »Facea«. No, zasad su ove konobe domaće i nekako riječke. I nitko se ne buni. Tek bude počašćen dolaskom nekog stranog gosta.





No, prvo smo naletjeli na muškarca srednjih godina, nije se dao fotografirati da ne ispadne nekorektan prema svojoj supruzi, ali kaže da ribu, naprosto, obožava, a nitko osim njega u obitelji je ne voli, pa mu je ovo jedini način da se hrani kako želi. Puno je poslovnih ljudi, i žena i muškaraca koji na pauzi za marendu sami dođu na svoju porciju ribe. Ima tu i dosta bračnih parova, koji su si odabrali svakodnevni ručak u konobi kako bi se vidjeli tijekom radnoga dana i zajedno marendali, kad već kod kuće ne stignu…


 Gužve u Fiume


 – I nije samo zato. Organizirali smo se tako da tijekom tjedna jedemo ribu, to je zdravo, Ovdje je uvijek svježe sve što jedemo, atmosfera je i više nego ugodna, osjećamo se jako lijepo i zato dolazimo u ovaj lokal svaki dan već pune tri godine, kažu nam supružnici Novella i Damir Baćinović koje smo zatekli u Buffetu Fiume. Došli smo u najveću gužvu, vlasnica Neva Valenčić nam s pladnjem u ruci punim živih škampa i razne ribe s nogu govori da je od 11 do 13 sati gužva svaki dan. – Petkom je nekako najveća, ali nije pravilo. Imamo puno stalnih gostiju i od stalnih gostiju živimo, kaže, a oko nas su bila prazna samo dva stola, a na njima je pisalo »rezervirano«. U Fiume su marende od 25 kuna pa na više, a izuzev frigane i pečene rib, imaju i tjesteninu i rižota. Za 50 kuna stane i pun pijat hrane i piće, dva. A može i za 30 do  35 kuna. 


Od Nebuloze do Nostalgije


Dakako, i na riječkoj rivi ima restorana u kojima Riječani često marendaju, poput Gardensa i Porto Grilla, a u širem prstenu riječke tržnice donedavno je bila i Kuća istarskog pršuta koja je nudila kvalitetne i prilično jeftine marende, ali je, nažalost, zatvorena. 


Tu su još i »Nebuloza« i konoba »Na kantunu« – u svakome od njih Riječani su našli svoju drugu obitelj i hranu koja im najviše odgovara. 


Nešto dalje, na dnu Ciottine ulice je konoba Cocco. Konačno je taj objekt dobio ponudu koju su Riječani objeručke prihvatili – kolači su domaći, riba svježa i već se za 25 kuna može dobro najesti.  Malo iznad, također u Ciottinoj je buffet »Nostalgija«. Tu nema ribe, izuzev katkad friganih mekušaca, ali dobro rade s maneštrama, kupusom, kobasicama, palentom i domaćom spizom koja ne uključuje ribu.



Ne vrve ove mirisne konobe samo životom – topla, pa i obiteljska atmosfera ono je što ih izdvaja iz skupih restorana koji su uglavnom rezervirani za večere. Zna se tko što voli, blitvu ili krumpir salatu, srdelice ili bijelu ribu; zna se voli li na žaru ili frigano…


Ekipa u Mornara


Samo dođeš i sjedneš. Konobar, koji ti s vremenom postane i prijatelj i brat, ili konobarica koja te gleda kao da ti je majka ili sestra, te pita »Kao i obično?« Ili »danas nema trlja, onda ćete osliće?«, jer znaju i za plan B. 


Tako je i u »Mornara«. Mornar ima i riblji, i mesni meni. Primjerice, srdele su 22 kune, a prilog 10. Imaju i fažol, porcija je 16 kuna. No, izgleda da cijene nisu najbitnije.


 – Kao što vidite gužvu sad, tako nam je svaki dan. Iako naši gosti jedu sve iz našeg menija, super prolaze jela na žlicu, svinjsko pečenja, a od svega ipak najbolje kotira gulaš s domaćim njokima. Njega dnevno najviše prodajemo, košta 39 kuna, imamo puno jeftinijih marendi, kaže nam mlađahna vlasnica Mornara Ivana Stolnik. 


 – Gosti su raznovrsni. To je, zapravo ekipa. Prije preuređenja uglavnom su nam dolazili umirovljenici, no nakon preuređenja oni su svi ostali, a došli su i mlađi i ovdje smo kao obitelj, postali smo obiteljski restoran u kojemu gosti čine obitelj, priča nam Ivana.  


Dođu ovdje, kaže, često glumci iz HNK, Rade Šerbedžija…, a onda se naglo raznježi i počne sa suzama u očima: 


 – Šteta da niste došli malo kasnije. Znate, tada dolazi naš barba Ante. Godinama svakodnevno dolazi, osim za Božić, ali uvijek nam pošalje čestitku za Božić. On vam je pravi gospodin, umirovljenik. Kad uđe, a to je uglavnom u 13 sati, nakon što negdje pored kazališta popije kavu, uvijek svih ponaosob pozdravi i ode ravno kod kuharice. S njom dogovori što će jesti i tek tada sjedne za stol. Prošle godine otišao je u Split na proslavu godišnjice mature. Unaprijed nas je obavijestio da ga neće biti dva dana, a od tamo nam je poslao razglednicu, raznježila se Ivana. 


Kasnije smo je vidjeli s padelicom, onom toplom, starinskom, na bijele točke, kako zvoni na parlafon obližnje zgrade. Nosila je juhu jednoj gospođi koja ima gripu.


Stalni gosti u Feralu


Tu je još jedna poznata konoba. Feral. Jede se samo riba, ali na sve načine, pa i u kombinaciji s tjesteninom i u rižotima. Vlasnika Marina Anića pitamo da nam pokaže nekog od stalnih gostiji, da ga pitamo zašto dolazi baš u Feral…


 – Pitajte koga hoćete, svi su stalni, kaže nam nakon što se nekoliko puta dobro osvrnuo oko sebe i pogledom preletio po svim stolovima, a mi nasumično biramo jednog gospodina i naletimo baš na ribara. Ivan Mikelenić kaže nam, nakon što je pojeo svoje srdelice, da je ribar u konobi najbolja reklama za konobu u kojoj jede i i najpouzdaniji znak da tu nude samo svježe. 


 – Probao sam ovdje sve s menija, ali ipak najčešće jedem srdele s blitvom, dodaje Mikelenić. 


I ovdje cijene marendi počinju od 25 do 30 kuna, a to su inćuni ili srdele s prilogom. To je, osim što je najzdravije, i najjeftinije, pa je upravo ovo najtraženiji obrok. No, na stolovima vidimo i škampe, i rižota, najviše onaj crni od sipa, ali i plemenitu ribu koja je najčešće na jelovniku većeg društva koje spoji stolove.