Ako želiš biti sretan u životu, onda njeguj ruže

Kraljica cvijeća ostala bez mirisa

Edita Burburan

Ruža je kroz povijest uvijek bila obožavana, višegodišnjim uzgojem stvoreno je više od 20 tisuća vrsta, a osim u kozmetičke svrhe, cvijet ruže upotrebljava se u medicini, a poznati su i čajevi od ružinih latica, eterična ulja, ali i kao slatki zalogaji u kulinarstvu



Stara kineska poslovica kaže: ako želiš biti sretan u životu, onda njeguj ruže! – izreka je koja predstavlja iskustvo iz pradavnih vremena, otkada je cvijet ruže i obožavan. Upravo zbog toga danas brojimo nekoliko tisuća uzgojenih vrsta ruža, kao i želju svakog vlasnika vrta da zasadi barem jednu sadnicu ovog stoljećima obožavanog cvijeta.


   Uzgajivačima ruža danas je zaista teško odlučiti se koju će vrstu ruža uzgajati u svom vrtu, jer veliki broj vrsta koje su do danas stvorene godinama su se uzgajale i mijenjale u sve bujniji i ljepši cvijet. Od prvotnog cvijeta s jednim redom latica uzgajanjem se dobio cvijet sa stotinu latica i bezbroj nijansi. Na žalost, većina današnjih ruža nema mirisa. Uzgajanjem lijepog cvijeta miris se izgubio pa danas mirišu samo one ruže koje se upotrebljavaju za izradu parfema.   

Vrtovi dvoraca


Osim u kozmetičke svrhe, cvijet ruže zbog svojih ljekovitih svojstava upotrebljava se u medicini, a poznati su i čajevi od ružinih latica, eterična ulja, ali i kao slatki zalogaji u kulinarstvu gdje se ružine latice umaču u šećer i krase brojne slastice.


   Ruže postoje od pamtivijeka o čemu svjedoče i fosili stari četrdeset milijuna godina. Cvijet ruže prvi se put spominje u Mezopotamiji, ali i u Ilijadi gdje ruže krase Ahilejev štit. U Kini su bile vrlo raspostranjene, prema zapisima Konfucije je u carskoj knjižnici izbrojio čak 600 knjiga o uzgoju ruža. U Europu ruže su stigle zaslugom Rimljana, a grčki otok Rodos, zbog ruža koje su obilato rasle na otoku, dobio je i ime. Carica Josefina, Napoleonova supruga, u vrtovima dvorca Malmezona imala je u to vrijeme najveću kolekciju od oko 250 različitih vrsta ruža.


Obnovljeni vrtovi dvorca danas predstavljaju muzejski prostor i predmetom su divljenja brojnih posjetitelja. Danas je gotovo i nezamislivo imati »kolekciju« jer bi zaista teško bilo fromirati rosarij s oko 20 tisuća vrsta ruža koliko ih je do danas uzgojeno.   

Stvar prestiža




Sve priče ukazuju da je čovjek ružu obožavao i gajio oduvijek pa je zbog toga ruža bila i ostala kraljicom cvijeća.


   Uzgajanje ruža i danas stvar je prestiža, jer svatko tko ima mogućnosti sadnje prije ili kasnije poželjet će u svom vrtu imati nekoliko sadnica ruža. Najveći je izazov odabrati sadnice koje će najbolje pristajati u vrtu. U odabiru sadnica najbolje je birati prema karakteristikama samog vrta. Primjerice za one koji se žele zaštititi od znatiželjnih pogleda savršene će biti ruže penjačice, ali i za one koji žele sjediti ispod ružine pergole u mirisnom okruženju ružinih cvjetića.


Prostrane vrtove najljepše će ukrasiti grmovi ruža čajavki koje su ujedno najpopularnije i vrlo omiljene kod svih uzgajivača. Mini ruža pristajat će uz kamenjar gdje će cvjetni grmići razbijati sivilo kamena, a također će lijepo krasiti i rubnjake uz vrtne stazice. Ruže stablašice savršene su za sadnju kako uz rubove vrta, staza ili kao dio cvjetne priče u sredini vašeg vrta. Sadnju ruža treba unaprijed planirati, a najljepši su vrtovi u kojima se boje slažu prema nijansama.       Ruža je vrlo osjetljiva na nedostatak vode pa ju je potrebno redovito i obilato zalijevati naročito u vrijeme vegetacije i cvatnje treba obilno zalijevati. Idealno vrijeme za zalijevanje ruža je rano ujutro ili navečer, svakako treba izbjegavati zalijevanje po suncu i vrućini. Također treba izbjegavati zalijevanje po lišću kako se ne bi izazvalo gljivično oboljenje.    Inače, čajevka je najpopularnija i ujedno omiljena vrsta kojoj je stabiljka dugačka s pojedinačnim cvijetom. Nastale su križanjem starinskih s kineskim ružama, a prvom čajevkom smatra se ona koju je otkrio Pierre Giullot 1867. godine. Čajevke su ruže koje se uzgajaju kao grm ili kao stablašce te su pogodne za rezanje. Grm, ovisno o vrsti, može naraste do 1,5 metra visine. Pojavljuju se u svim bojama osim plave i crne, a mogu biti i dvobojne. Cvjetovi su čašastog oblika i krupni, a cvjetaju od svibnja do rujna. Ove se ruže mogu uzgajati i kao stablašice, ali u tom slučaju moraju se povezati i formirati u krunu na određenoj visini.   

Prva križanja


Kao vrsta Floribunda je nastala u Francuskoj kao rezultat križanja čajevki i polijanti. Prva križanja je napravio Poulsen (1911. Danska). Ove ruže formiraju nizak i zbijen grm do 50 centimetra visine. Cvjetovi su sitni i skupljeni. Floribunde cvatu neprekidno i daju više boje vašem vrtu. Otporne su na hladnoću pa time i jednostavnije za njegu.


   Sade se u gredice, dok se za živice koriste samo bujnije vrste, lijepo izgledaju na obrubima vrta. Također se mogu saditi kao grm ili stablašica.


   Ruže penjačice i puzavice su vrsta ruža dugačkih savitljivih izdanaka kojima je potreban oslonac kao što je pergola, zid ili stup. Izdanci mogu biti dugački i nekoliko metara, a za razliku od ostalih ruža kojima se na vrhu stabiljka formira cvijet, kod puzavica se cvjetovi formiraju na prošlogodišnjim bočnim izdancima. Glavna primjena penjačica je prekrivanje dijelova kuća, pergola, starog drveća, stupova, a odlične su i za prekrivanje ograda. Penjačice rastu vrlo intenzivno, dostižu visinu preko dva metra, a cvatu cijele godine.   

Pravi hit


Za mini ruže kažu da su sve popularnije, a glavna im je prednost što se mogu uzgajati u vrtovima, ali i na balkonu. Imaju male cvjetove i lišće, a pojedine vrste razviju se tek do 15-ak ili najviše do 30 centimetara visine. Lijepo oblikovane u mini grmiće nježnog mirisa osvajaju. Cvjetaju dugo, a sade se na rubnim dijelovima vrta ili kamenjaru. Uspijevaju i u malim posudama na balkonima pa ovu vrstu mnogi smatraju urbanim ružama.


   Ruže stablašice u posljednjih su nekoliko godina postale pravi hit. Prema visini stabla dijelimo ih na niske koje narastu do 60 centimetara visine i visoke koje narastu i do 150 centimetara visine. Najčešće se sade srednje vrste, a naročito dekorativne su one koje su križane s penjačicama pa čine »žalosne forme«.