Foto Edi Prodan
Uz vrlo solidne prometne uvjete putovanja i povoljne cijene, posebno oduševljava s koliko je emocija Rusija prišla organizaciji svjetskog nogometnog prvenstva, posebno u domeni odnosa s navijačima
Znamo da zvuči potpuno nevjerojatno, ali itekako je bilo moguće: u osobnom automobilu s četiri putnika stići do ruske baltičke enklave Kalinjingrad za svega 250 kuna po osobi.
Uključujući i spavanje u 1,1 tisuću kilometara od Rijeke udaljenom Lodzu, trećem po veličini gradu u Poljskoj. Koja inače broji 40 milijuna stanovnika. Cilj je dakako bila nogometna utakmica svjetskog nogometnog prvenstva što se odigrava u Rusiji, naravno prva nogometna utakmica između Hrvatske i Nigerije.
Povoljni dizelaš
Da bi se to postiglo trebalo je koristiti automobil s naprednim dizelskim motorom, konkretno Opel Astru s agregatom snage 136 KS, kao i biti jako pažljiv u odabiru rute putovanja. Za razliku od klasike – Slovenija, Austrija, Češka pa ulazak u Poljsku, odlučili smo okrenuti situaciju. Krenuli smo prema Varaždinu, gdje nas je istina dočekalo neugodno iznenađenje u vidu zatvorene ceste prema Čakovcu, tako da smo se vratili na autoput, do izlaza Čakovec. Sjajno. živopisno i apsolutno privlačno Međimurje, maksimalno obrađene zemlje tako da u cjelosti odudara od tužne hrvatske poljoprivredne zbilje, pa Mursko Središće. Da bismo izbjegli slovensku vinjetu, jer put nas je vodio preko Lendave, morali smo se malo i raspitivati kod lokalnog stanovništva, a onda smo cestom koja kroz Mađarsku ide nedaleko austrijske granice značajno skratili put. Istina, s obzirom da i taj pravac ima dosta autocesta, morali smo kupiti i mađarsku vinjetu. No ništa strašno jer njezina sedmodnevna validnost ima cijenu od svega 10-ak eura.
Proboj prema Rajki, slovačkom graničnom prelazu tekao je uz manje gužve, a nakon prolaska kroz Bratislavu nismo nastavili prema Brnu, nego prema Žilini. Moderna, nova autocesta, i slovačka vinjeta od također deset eura. Prelazak u Poljsku isključivao je odlazak u Češku. A slovačko-poljski spoj vrlo je zanimljiv, uz evidentan trud Slovaka da u cjelosti moderniziraju svoje prometnice. Općenito, na čitavom dijelu puta, Slovačka osvaja apsolutno najveće simpatije. Najviše se trudi, najviše je napredovala, najpovoljnija je – ukratko posjetite Slovačku bit ćete jako pozitivno iznenađeni. Pa i oduševljeni. S razlogom jer uz simpatične i uslužne domaćine i cijene su više nego primjerene.
Foto Edi Prodan
No, ono što je bilo u središtu pozornosti čitavog putovanja nalazilo se an Baltiku. Rusija odvojena od – Rusije. A tamo jedno sasvim novo lice Rusije, nevjerojatna srdačnost s kojom smo dočekani u svakom kutku Kalinjingrada. Istina, ne i na graničnom prijelazu na kojem smo proveli više od dva sata kako bismo uopće ušli u Rusiju. Mada, ništa strašno jer s obzirom na prijeteći terorizam kojem su velika sportska natjecanja posebna meta, bolje temeljito pregledano nego – kasnije pogibeljno.
Silna srdačnost
Rusi su dakle nogometni spektakl organizirali na jedan nesvakidašnji način. Evidentno je naime da čitav grad živi s time te da to čini na jedan maksimalno iskreni i apsolutno otvoreni način. Gosti se osjećaju sigurno i – željeno. Atmosfera je na svakom koraku svečana, a zadovoljstvo i znatiželja s kojim Rusi stupaju u kontakt s gostima su – rijetko viđeni. Kad zapad Europe organizira ovakve priredbe, one su vrlo formalne i jasno je kako im je najvažniji cilj zarada. U Rusiji je ona u drugom planu jer ma koliko to žedni Hrvati željeli, usluga je u kafićima i restoranima – vrlo spora. Ali srdačnosti ne manjka tako da je osoblju skoro pa sasvim svejedno čak i da na njihovoj terasi konzumirate – svoje piće.
Foto Edi Prodan
Jednako je uzbudljivo bilo i u samom okruženju 250 milijuna eura vrijednog stadiona,m svugdje oko njega vladalo je vrlo neobično ozračje. Na nekoliko pozicija bandovi su u živo izvodili ugodnu glazbu, brojni su bili zabavljači i animatori. Zapravo – nikad doživljeno, a nije da ne doživljavamo, na velikim smo natjecanjima prisutni dulje od 20 godina.
Sam život u Kalinjingradu je pomalo neobičan jer zahvaljujući poreznim povlasticama u njega dolazi velik broj stranaca kao i ljudi iz drugih dijelova Rusije, sve do Kamčatke. Jako je mnogo mladih i više su manje svi zadovoljni kvalitetom života. Silno su ponosni, bez obzira na sankcije itekako se bore za svoju viziju razvoja Rusije unutar globalnih političkih podjela. Iznimno su informirani i o Hrvatskoj, nemalo ih je kod nas ljetovalo.
Foto Edi Prodan
Umjerene cijene
S druge strane cijene su i više nego umjerene. Ne možda u najudarnijim kafićima u kojima se okuplja velik broj navijača, ali čim se udaljite od centra, primjerice na glavnu gradsku tržnicu, sve je u odnosu na hrvatske prilike upola jeftinije. Zanimljive su i male trgovine koje posluju u gradskim četvrtima kakvima je i Hrvatska obilovala prije tridesetak godina. Naravno i Kalinjingrad broji nemalo trgovačkih centar, ali su oni prognani daleko na periferiju.
Povratak je uslijedio istom rutom, prelaskom granice koji je opet potrajao, samo što su sada Poljaci bili šengenski temeljiti. Ručak nedaleko granice pokazao je zbog čega gosti iz država koje su se nlazile na našoj baltičkoj ruti negoduju kad ugledaju naše turističke račune. Za pojesti ručak, vrlo obilan s pratećim pićem u Poljskoj je apsolutno dovoljno 50 kuna. Kod nas baš i ne.
Ma koliko čitali kako je za odlazak u Rusiju potrebno jako puno novca, to naprosto nije tako, nije ni blizu istine. Po osobi je sasvim dovoljno bilo 750 kuna. Za gorivo, cestarine i spavanje. Ostali troškovi idu u zonu privatnog ponašanja i mogu biti svakakvi. Znamo također da je Nižni Novgorod mnogo udaljeniji, no da se isplati – svakako da. Ruska iskrenost i srdačnost nešto su što se svakako mora iskusiti, a organizacija svjetskog nogometnog prvenstva je za to – idealna.
Foto Edi Prodan
