WASHINGTON »Voli me, ne voli me«, sažima France Presse odnos između američkog predsjednika Donalda Trumpa i sjevernokorejskog vođe Kim Jong Una i podsjeća da Trump koristi svaku moguću priliku kako bi spomenuo »kemiju« koja vlada između dvojice svjetskih čelnika koji se idući tjedan sastaju po drugi puta, ovaj puta u Hanoiju, osam mjeseci nakon povijesnog summita u Singapuru.

No, usprkos »prekrasnim riječima« koje Kim upućuje 30 godina starijem američkom predsjedniku, na konkretne pomake u pregovorima dviju strana još će se čekati, ističe agencija.

Stručnjaci su jednoglasni u ocjeni kako su članovi dinastije Kim, koja čvrstom rukom vlada zemljom od 1948., postali pravi majstori u kupovini vremena. S druge strane, republikanski milijarder na salve kritika odgovara da je sposoban za »velike stvari« i sanja o Nobelovoj nagradi za mir.

»Taj i takav, koji je u vanjskoj politici do sada uvijek djelovao razorno, od raskidanja Pariškog sporazuma o klimi do iranskog nuklearnog sporazuma, na sjevernokorejskom pitanju je preuzeo inicijativu na spektakularan način«, piše AFP i ističe da je »u stvari, zakoračio na teren na koji se nije usudio ući niti jedan od njegovih prethodnika: sastati se licem u lice s predsjednikom Narodne Demokratske Republike Koreje«.

Čini se da je 70-godišnji predsjednik uvjeren da na tom osjetljivom pitanju njegov netipični stil – direktan, nagao i žestok – može biti učinkovit, da se njegov nedostatak diplomatskog iskustva, zbog kojeg krši ustaljena pravila, može pokazati kao prednost. Čini se da vjeruje kako njegova sklonost da stvari rješava u četiri oka može rezultirati napretkom u odnosima s jednim od najizoliranijih i najtajnovitijih režima na svijetu.

Za Michaela O’Hanlona, iz instituta Brookings, inicijative Donalda Trumpa, koliko god da je njihov učinak za sada neizvjestan, stvorile su »ozračje mogućeg pomaka« i zaslužuju da ih se pozdravi.

»Kombinacija prijetnji i sile udružena s nadom jedne bolje budućnosti je možda dobra mješavina osjećaja koju treba usaditi u Kima«, kazao je analitičar, dodavši da ne zna da li je to učinjeno »sračunato ili slučajno, a možda je na djelu oboje«.

Stanar Bijele kuće za sada izbjegava govoriti o očekivanjima od summita u Vijetnamu, hvaleći se uglavnom »kemijom« koja vlada između njega i Kima.

»Sve dok nema nuklearnih ili balističkih pokusa, imam vremena«, poručio je ovaj tjedan Trump iz Ovalnog ureda.

No, koja će biti njegova strategija u mjesecima i godinama koje dolaze ukoliko, kako se pribojavaju neki analitičati, režim u Pjongjangu ostane gluh na zahtjeve Washingtona i ne učini ništa znakovitije glede denuklearizacije. Vipin Narang, s MIT-a, misli da Trump vjeruje kako svojom strategijom može dobiti na vremenu, barem do kraja svog mandata. Za Christophera Greena, iz organizacije International Crisis Group (ICG), ključna stvar je vremenski okvir.

»Glavna bojazan je da Trump silno želi da dođe do nekog napretka, nekog pomaka, ali da ne radi temeljito taj posao kako bi se postigao trajni sporazum. Treba gledati iza 2020. godine, na 2030. ili 2040.«, kazao je Green.

Narang upozorava da za sada ništa nije postignuto te da strategija nije bez rizika.

»Ako Kim Jong Un jednostrano odluči ukinuti moratorij na pokuse – obveza koja nije nigdje zapisana – neće više biti diplomatskog izlaza«, upozorio je Narang.

A onda ćemo, dodaje agencija, drhtati od izmjene teških riječi, prijetnji i uvreda između dvojice čelnika – »luđak«, »senilni starac«, »mentalno poremećen«.

»Što god mislili o pristupu 45. američkog predsjednika sjevernokorejskom pitanju, prerano je slaviti«, ocjenjuje O’Hanlon.

Veliki zaljubljenik u superlative, Trump je nakon Singapura oduševljeno izjavio da Sjeverna Koreja »više ne predstavlja nuklearnu prijetnju« te svijet umirio tvitom: »Večeras mirno spavajte«.

Ako susret u Hanoiju završi jednako nedorečenim dokumentom kao onim iz Singapura, kritičari Trumpovog pristupa »okrutnoj sjevernokorejskoj diktaturi«, bi mogli povisiti glas, a kritike bi mogle stići i iz redova njegovog vlastitog tima.