Moć ju je iskvarila

Pogoršan položaj muslimana u Mjanmaru: Nobelovka za mir na putu etničkog čišćenja

Tihomir Ponoš

Narod Rohingya, kojih u Mjanmaru živi nešto više od milijun, su desetljećima obespravljeni, a dolazak na vlasti Aung San Suu Kyi ništa nije promijenio, dapače, čini se da je njihov položaj pogoršan



Aung San Suu Kyi bila je ikona borbe za ljudska prava i demokraciju u Mjanmaru, nekadašnjoj Burmi. Mjanmarska vojna hunta ukupno ju je 15 godina držala u kućnom pritvoru. Pobjeđivala je na izborima, ali te pobjede nisu nužno dovodile do promjene vlasti. Godine 1990. njena je Nacionalna liga za demokraciju na izborima osvojila 59 posto glasova i 80 posto mjesta u parlamentu, a na vlasti je ostala vojna hunta.


Njena metoda borbe bila je isključivo nenasilna i ta je odluka bila strateške, a ne svjetonazorske naravi. Godine 2007. izjavila je »nisam prigrlila nenasilje iz moralnih, nego iz političkih i praktičnih razloga«. Svakoj diktaturi dođe kraj, pa tako i onoj mjanmarske vojne hunte. Aung San Suu Kyi i njena Nacionalna liga za demokraciju pobijedili su na izborima i 2016. uvažena nobelovka preuzela je vlast. Za nju je kreirana funkcija »državne savjetnice« koja uvelike odgovara funkciji predsjednika vlade, a njen je cilj bio u drugi plan potisnuti predsjednika Htin Kyawa i smanjiti političku ulogu vojske. U manje od dvije godine koliko je na vlasti Aung San Suu Kyi pokazala je da se za ljudska prava i demokraciju lakše boriti iz pozicije nemoćnika nego ih prakticirati iz pozicije moći.


Masakr civila


Posljednjih tjedana Aung je sve manje uvažena nobelovka, mirotvorka, zagovornica ljudskih prava, a sve češće i žešće dovodi ju se u vezu s etničkim čišćenjem, pa čak i genocidom. Posljedica je to novog zaoštravanja prema narodu Rohingya, etničkoj i vjerskoj, muslimanskoj, manjini u Mjanmaru. Rohingye, kojih u Mjanmaru živi nešto više od milijun, su već desetljećima obespravljeni u toj državi, a dolazak na vlasti Aung San Suu Kyi ništa nije promijenio, dapače, čini se da je njihov položaj pogoršan.





Politiku Aung San Suu Kyi osuđuju njeni kolege po Nobelovoj nagradi. Još koncem prošle godine, u vrijeme prve krize i vala progona Rohingya otkako je Aung na vlasti, dobitnik Nobelove nagrade za mir Muhammad Yunus organizirao je potpisivanje otvorenog pisma upućenog Vijeću sigurnosti UN-a kojim se tražilo zaustavljanje humanitarne krize Rohingya u Mjanmaru. To otvoreno pismo potpisalo je 13 dobitnika Nobelove nagrade – 11 za mir, dvoje za medicinu i fiziologiju – i još desetak uglednih ljudi poput Romana Prodija, Emme Bonino i Richarda Bransona.


Mjanmarska nobelovka izravno je prozvana jer »usprkos ponovljenim zahtjevima, mi smo frustrirani time što nije pokrenula nikakvu inicijativu kako bi osigurala puna i jednaka državljanska prava Rohingyama. Aung San Suu Kyi je vođa i i jedna od njenih prvih dužnosti je da vodi, da vodi hrabro, humano i samilosno«. Početkom tjedna oglasila se i najmlađa dobitnica Nobelove nagrade za mir Pakistanka Malala Yousafzai. Poručila je da je »posljednjih nekoliko godina« više puta osuđivala tragičan i sramotan tretman Rohingya, a i dalje čeka da »kolegica dobitnica Nobelove nagrade Aung San Suu Kyi učini isto«.



Nakon stjecanja neovisnosti 1948. godine Rohingye su bili priznati kao jedna od etničkih skupina u Burmi. Njihov položaj postepeno je pogoršavan, a godine 1982. vlada generala Ne Wina usvojila je zakon o državljanstvu koji Rohingye ne navodi među osam »nacionalnih rasa« i tim su zakonom pripadnici tog naroda ostali bez državljanstva. Mjanmarske vlasti tvrde da su Rohingye neka vrst ilegalnih useljenika iz Bangladeša, iako na području pokrajine Rakhine žive stoljećima. U posljednjih četvrt stoljeća višekratno su izbijale pobune Rohingya koje je vlada brutalno, brzo i efikasno gušila. Posljedica vladinog udara na Rohingye početkom devedesetih godina bilo je četvrt milijuna izbjeglica.


Posljednji udar na Rohingye započeo je nakon što su pripadnici Vojske spasa Arakan Rohingya 25. kolovoza napali tridesetak policijskih postaja u zemlji. Vlada je objavila da su napadi izvedeni noževima i bombama kućne izrade. U tim napadima ubijeno je 12 policajaca i 59 pripadnika te milicije Rohingya za koju vlasti tvrde da su teroristi i islamski militanti, a oni da je njihova zadaća spas, obrana i zaštita Rohingya. Nakon toga uslijedio je novi val vladine i vojne represije. Pouzdanih informacija je malo, pokrajina Rakhine je gotovo potpuno zatvorena za novinare, procjenjuje se da je ubijeno više od 400 ljudi, a njih više od 120.000 izbjeglo je u Bangladeš (tome treba pridodati da je od listopada prošle do ljeta ove godine u Bangladeš izbjeglo više od 80.000 Rohingya).


Aung San Suu Kyi, pripadnica budističke većine, izjavila je da je sadašnja kriza posljedica »golemog ledenog brijega dezinformacija«. Tvrdi da se mjanmarske vlasti bore protiv terorista, a ta borba, kako je priopćila nakon telefonskog razgovora s turskim predsjednikom Recepom Tayyipom Erdoganom uključuje i »obranu svih stanovnika Rakhine na najbolji mogući način«. Točno je da je posljednjih dana i tjedana bilo dezinformacija kada je riječ o Mjanmaru i Rohingyama. Tome je svoj doprinos dao i Mehmet Simsek, zamjenik premijera Turske koji je na twitteru objavio fotografije i zatražio od međunarodne zajednice da zaustavi etničko čišćenje Rohingya. Međutim, jedna fotografija koju je objavio snimljena je u Ruandi 1994. godine, a druga za vrijeme ciklona Nargis 2008.


Raširena islamofobija


No, da nije riječ samo o dezinformacijama potvrđuju i brojne izbjeglice koje se nekako uspijevaju probiti u Bangladeš. The Guardian je u četvrtak objavio tekst o masakru civila, žena, djece i staraca, u selu Tula Toli i to na temelju iskaza izbjeglica. To nije jedini prijavljeni slučaj, a Aung San Suu Kyi kao političarka na vlasti dala je dovoljno povoda, i prije izbijanja krize koncem kolovoza, da se zaključi kako joj do ljudskih prava Rohingya nije stalo.



Više od 360.000 ljudi u svijetu potpisalo je, u Indoneziji pokrenutu, online peticiju i zatražilo da se dobitnici Nobelove nagrade, Aung San Suu Kyi oduzme to priznanje, ali je Švedska akademija u Oslu takvu mogućnost odbacila. Prema statutu tog Akademije, istaknuto je, nemoguće je nekome oduzeti ili povući nagradu, budući da su dostignuća i napori laureata sagledani samo do uručenja nagrade.



U svibnju prošle godine od Sjedinjenih Američkih Država zatražila je da ne koriste pojam »Rohingya« budući da ih Mjanmar, a očito ni ona, ne priznaju kao etničku zajednicu. Upitan je i njen odnos prema vjerskoj toleranciji. Pripadnica budističke većine sumnjičava je prema manjinskoj islamskoj zajednici u Mjanmaru. U proljeće prošle godine dala je intervju novinaru BBC-a Mishalu Huseinu. On joj je postavio pitanje o islamofobiji koja je doista raširena, takorekuć svakodnevna pojava u Mjanmaru. Državna savjetnica odbila je osuditi antiislamske stavove raširene u mjanmarskom društvu i zaključila da joj nitko nije rekao da će je intervjuirati musliman.


Aung San je otkako je na vlasti znatno promijenila odnos prema novinarima. U 15 godina dugom kućnom pritvoru novinari su se, i uz velik osobni rizik, uspijevali probiti do nje i ona je davala intervjue u kojima je otvoreno kritizirala vojnu huntu. Otkako je na vlasti pažljivo bira kome će dati intervju, a intervjue i izjave domaćim medijima gotovo i ne daje. Isto tako ne drži ni konferencije za novinare, a ni parlamentarni zastupnici nemaju mogućnost postavljati pitanja državnoj savjetnici. Mjanmarska je nobelovka 1991. godine, godine u kojoj je dobila nagradu, objavila knjigu »Sloboda od straha«. U toj je knjizi napisala: »nije moć ono što kvari nego strah. Strah od gubitka moći onih koji ju imaju«. Četvrt stoljeća kasnije ta je rečenica stigla autoricu.