Mira Ricardel samo je jedna u nizu istaknutih političara hrvatskog podrijetla u SAD-u. Ima ih i među demokratima kao i među republikancima, gdje opet nisu baš svi jastrebovi i radikali
Američki mediji javljaju ovih dana kako je još jedan »glas razuma« u administraciji Donalda Trumpa, ministar obrane James Mattis, na odlasku. »Naravno da ne mislim otići, obožavam biti ovdje«, pomalo cinično i ne baš uvjerljivo dobacio je novinarima Mattis, odgovarajući na glasine da su mu dani u Pentagonu odbrojani. Upravo je Mattis, prema navodima novinara Boba Woodwarda, bio onaj koji je odlučio ignorirati Trumpovu zapovijed da se Asada i sve njegove suradnike – Idemo tamo i pobijmo ih! Pobijmo ih sve! – likvidira, a on je navodno svojim suradnicima Trumpa opisao kao nekog čije je shvaćanje na razini desetogodišnjeg ili jedanaestogodišnjeg djeteta.
Premda je Mattis i to pokušao demantirati, ozbiljni i dobro obaviješteni New York Times izvještava kako su dani u kojima je između Trumpa i Mattisa vladalo veliko povjerenje – kada je Trump Mattisa nazivao nadimkom »Bijesni pas«, premda ga Mattis mrzi, i kada su njih dvojica, u pauzama sastanaka, znali zajedno večerati hamburgere u Bijeloj kući – prošlost. Mattis i Trump razilaze se oko svih ključnih obrambenih pitanja. Dok Trump djeluje destruktivno kada je riječ o NATO-u i odnosima s tradicionalnim saveznicima, svi oni za Mattisa imaju isključivo riječi hvale. Za nas je, međutim, zanimljivo kako u tim dvorskim spletkama i igrama jednu od glavnih uloga igra Mira Ricardel – najviše rangirana Hrvatica na Trumpovu dvoru. Ugledni američki list najavu Mattisova odlaska iz Trumpove administracije dovodi u vezu upravo s dolaskom Ricardel u Bijelu kuću, nakon njezina imenovanja za zamjenicu novoimenovanog Trumpovog savjetnika za nacionalnu sigurnost Johna Boltona.
Za razliku od »umjerenog« Mattisa, Bolton je jedan od najmilitantnijih američkih diplomata i dužnosnika. U odnosu na svog prethodnika Herberta McMastera, kojeg je ranije također pratio glas jastreba – ali je u Trumpovom timu ipak bio »glas razuma« – Bolton je vjerojatno najekstremniji republikanac u Trumpovom timu. Kako Bolton, koji je služio i u administraciji Georgea W. Busha, baš uvijek daje prednost bombama i topovima, a ne diplomaciji, ipak je neobično što je Boltonov pristup prevladao u Trumpovoj Bijeloj kući, s obzirom na to da je Trump u kampanji najavljivao obuzdavanje intervencionističke politike, a svojedobno se protivio i američkom napadu na Irak.
Bosanska Hrvatica
Bilo kako bilo, Bolton je sada na cijeni, a Mattis na odlasku, a nama će opet biti najzanimljivije da, kada je u pitanju ratobornost, kažu da nema bitne razlike između Boltona i njegove zamjenice, Hrvatice Mire Ricardel. New York Times piše da Ricardel ima dugu povijest sukoba s Mattisom, a kako se čini, iz najnovijeg okršaja s Mattisom mogla bi izaći kao pobjednica. I to, dakako, svjedoči o moći i utjecaju što ga ova Hrvatica ima na Trumpa i na njegov najuži krug.
Mira Ricardel
Tko je zapravo Mira Ricardel? Podrijetlom je bosanska Hrvatica, jer njezina obitelj vuče korijene iz Breze, gradića u središnjoj Bosni. Tamo je rođen njezin otac Petar Radielović, tako da je njezino puno ime Mira Radielovic Ricardel. Njezin otac kao 16-godišnji mladić 1945. završava na Bleiburgu, a 1954. emigrira u Njemačku. U Njemačkoj se ženi, a potom sa suprugom emigrira u SAD, gdje dobiva sina Marka i kćer Miru.
Mira Ricardel odrasla je u Pasadeni u Kaliforniji, u obitelji u kojoj se kod kuće govorilo hrvatskim jezikom. Diplomirala je vanjsku politiku na sveučilištu Georgetown u američkoj prijestolnici. Njezina politička karijera povezana je republikancima. Bila je savjetnica u uredu republikanskog senatora Boba Dolea koji je, kako se smatra, odigrao jednu od ključnih uloga u američkoj vojnoj intervenciji kojom je 1995. godine prekinuto krvoproliće u BiH. To je jednim dijelom sigurno i zasluga Mire Ricardel i njezinog poznavanja ne samo jezika, jer tečno govori hrvatski, nego i razumijevanja suštine ovog sukoba i njegovih uzroka, koji su za većinu zapadnjaka bili potpuno nejasni i neshvatljivi. Svojim poznanstvima s većinom američkih političara Mira Ricardel devedesetih je godina otvarala američka vrata brojnim hrvatskim delegacijama.
Njezin politički uspon nastavljen je za vrijeme administracije Busha mlađeg, kada je bila pomoćnica kontroverznom ministru obrane Donaldu Rumsfeldu. Baš kao i Bolton, i tadašnji šef utjecajne američke Hrvatice bio je jastreb i ratoboran političar, koji je više vjerovao u moć oružja nego diplomacije. Rumsfeld je, kao, uostalom, i Bolton, imao jednu od ključnih uloga u pokretanju jednostranog američkog napada na Irak, što je bila jedna od najkatastrofalnijih i najnepromišljenijih odluka u novijoj američkoj povijesti.
Mira Ricardel potom se vraća u privatni sektor, iako je cijelo vrijeme ostala blisko povezana s državom, pogotovo obrambenim sektorom. Skoro cijelo desetljeće provela je na mjestu potpredsjednice Odjela za razvoj Boeing Strategic Missile & Defense Systems, koji je, dakako, povezan s američkim obrambenim resorom. Trumpa je podržavala još u kampanji. Štoviše, bila je savjetnica u Trumpovoj kampanji, a potom je bila pozvana i u Trumpov tranzicijski tim, u kojem je bila savjetnica za obrambeni sektor. Pa ipak, umjesto na nekoj istaknutoj dužnosti u obrambenom resoru, najprije je, i to prilično neočekivano, imenovana za zamjenicu ministra trgovine. Pokazalo se kako je ta dužnost za ambicioznu Miru Ricardel ipak bila samo predah, a njezin uspon počinje odmah po dolasku Boltona u Bijelu kuću.
Mira Ricardel samo je jedna u nizu istaknutih političarki i političara hrvatskog porijekla u SAD-u. Ima ih i među demokratima, poput, primjerice, senatora Marka Begicha s Aljaske, kao i među republikancima, poput senatora države New York Johna Bonacica. Valja spomenuti Dennisa Kučinića, poznatog i uglednog demokratskog političara iz Ohija, svojedobno jednog od najistaknutijih demokratskih zastupnika u Kongresu.
Neobični Kasich
I valja imati na umu da nisu svi političari republikanci hrvatskog podrijetla jastrebovi i radikali, daleko od toga. Odličan je primjer John Kasich, ugledni američki republikanac hrvatskog podrijetla i guverner Ohija od 2011. godine, koji je bio i protukandidat Donaldu Trumpu u republikanskoj utrci za predsjedničku nominaciju. Kasich je zapravo bio jedini umjerenjak u prošloj republikanskoj kampanji, a brzo je postalo jasno da u ovim radikalizirana vremena, koja vole ekstreme, Kasich neće dobro proći među radikaliziranim republikancima. Kasich se naposljetku povukao iz kampanje. Iz njegova bojkota republikanske konvencije uoči izbora 2016. – koju su, uostalom, bojkotirali gotovo svi viđeniji i ugledniji republikanci – bio je jasan i njegov stav prema Trumpu i njegovim republikanskim sljedbenicima.
Kasich je, osobito po današnjim mjerilima, neobičan republikanac. On je 2013. godine kao guverner Ohija, protestirajući protiv ukidanja bonova za hranu za najsiromašnije Amerikance, ustao protiv »rata protiv siromašnih«, kako ga je nazvao. S obzirom na to da se tadašnje republikansko nadmudrivanje oko budžetskog deficita i zaduživanja s Obaminom administracijom prelamalo preko leđa najsiromašnijih, Kasich je odlučio podići glas i protestirati protiv vlastite stranke.
Zahvaljujući vodstvu republikanske stranke tada je ukinuta tjedna ukinuta pomoć u bonovima za hranu koju je dobivalo skoro 50 milijuna najsiromašnijih Amerikanaca. Radilo se o najvećem takvom programu namijenjenom siromašnom i nemoćnom stanovništvu, prema kojem četveročlana obitelj ima pravo na bonove u vrijednosti 278 dolara na mjesec. Ukidanje mjere imale je razorne posljedice pogodivši, primjerice, milijun starijih Njujorčana i, uz ostale, nekoliko milijuna djece u siromašnim obiteljima u Kaliforniji ili Teksasu.Kasich, naravno, nije bio prvi republikanac koji je iskazao zabrinutost smjerom kojim ide njegova stranka, ali je prvi put na ukidanje pomoći za najsiromašnije zbog republikanske ucjene upozorio političar njegova ranga i autoriteta. Time je Kasich bacio rukavicu u lice republikanskom rukovodstvu u Washingtonu, koje je već dulje vrijeme bilo pod snažnim utjecajem ekstremnog pokreta Čajanke, kojem je u tom trenutku formalno ili neformalno pripadalo 40 do 50 republikanskih članova Predstavničkog doma Kongresa. Kasnije se pokazalo kako je upravo pokret Čajanke razmrdao učmale strukture republikanske stranke, što je olakšalo Trumpov uspon nekoliko godina ranije.
Kasicheva republikanska umjerenost i njegov »suosjećajni konzervativizam« u Trumpovoj Americi nisu na cijeni, baš kao i njegovo uvjerenje da je pitanje kako pomoći siromašnima važnije od pitanja jesmo li uspjeli smanjiti državne troškove. Kasich je dokaz da biti republikanac ne znači izgubiti socijalnu osjetljivost. No, Kasich je ostao u manjini.
