Foto D. Jelinek
Riječki EPK nije zamišljen niti će biti samo veliki cirkus, godina dana spektakla iza koje ostaje pustoš. Upravno suprotno, on se gradi postupno, kao proces učenja i izgradnje povjerenja što je zalog da Rijeka doista postane i dugo nakon 2020. godine i ostane prava europska prijestolnica kulture
Emina Višnić nova je direktorica društva Rijeka 2020 koje će provoditi projekt Europske prijestolnice kulture. Mandat joj službeno počinje od 1. siječnja 2017. godine. Emina Višnić diplomirala je hrvatski jezik i književnost i komparativnu književnost te je studirala teatrologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Trenutno je ravnateljica ustanove POGON – Zagrebački centar za nezavisnu kulturu i mlade u drugom mandatu.
Prethodno je radila kao koordinatorica nacionalne mreže Clubture, zagrebačkog Saveza udruga Operacija Grad, kao voditeljica net.kulturnog kluba MaMa pri Multimedijalnom institutu te za UrbanFestival udruge [BLOK]. Bila je i potpredsjednica Izvršnog odbora europske mreže Culture Action Europe (Bruxelles), te predsjednica Upravnog odbora Zaklade »Kultura nova«. Surađivala je s različitim akterima riječke kulturne scene, a bila je i članica tima pripreme drugog kruga kandidature Rijeke za Europsku prijestolnicu kulture.
Što vas je potaknulo da se prijavite na natječaj za direktoricu društva Rijeka 2020?
– Prijavila sam se prvenstveno zbog sadržaja i ambicija samog projekta Rijeka 2020. Mišljenja sam da projekt na pravi način postavlja teme koje su danas, a vjerujem i u budućnosti, za Europu vrlo aktualne, a to su pitanja rada, migracija i voda. One su provedene kroz jedan jasno artikuliran kulturni i umjetnički program, koji te teme razrađuje kroz različite aspekte: kulturne, političke, socijalne, ekološke, pa i ekonomske. Smatram da projekt ima sve najvažnije sastojke koji su potrebni da bi se skuhao kompleksan, ukusan i zdrav složenac kao što je prijestolnica kulture: angažirane ustanove, organizacije, umjetnike i druge kulturne radnike, stabilan centralni tim koji će se uskoro proširiti, jasno izražen fokus na lokalnu zajednicu i istovremeno snažnu internacionalnu, odnosno europsku dimenziju, i na kraju, što je vrlo važno, neupitnu podršku Grada, Županije, Sveučilišta i brojnih drugih lokalnih partnera.
I još jedna ključna stvar: riječki EPK nije zamišljen niti će biti samo veliki cirkus, godina dana spektakla iza koje ostaje pustoš. Upravno suprotno, on se gradi postupno, kao proces učenja i izgradnje povjerenja što je zalog da Rijeka doista postane i dugo nakon 2020. godine i ostane prava europska prijestolnica kulture. Kao takav to je doista kapitalan projekt, izvanredna prilika ne samo za Rijeku i riječku regiju, već i za čitavu Hrvatsku. Zato ovom receptu trebamo dodati još jedan jako bitan sastojak: bezrezervna, iskrena, politička, ali i financijska podrška ne samo Ministarstva kulture, već i svih drugih ministarstava kojih se ovaj projekt mora ticati: obrazovanja, turizma, socijalne politike, gospodarstva, regionalnog razvoja.
Za mene osobno ovaj je projekt snažna motivacija i veliki izazov, kojem sam, mogu bez lažne skromnosti reći, sasvim dorasla te je na neki način logičan nastavak moje dosadašnje karijere. Dodajem tome da je Rijeka 2020 utemeljena na vrijednostima kao što su kulturna raznolikost, socijalna uključivost, uspostavljanje društvenih odnosa kroz suradnju i zajedništvo. U temelju projekta je ideja kulture kao širokog, fluidnog i otvorenog područja ljudskog djelovanja, koji svakodnevnoj egzistenciji dodaje nešto smislenosti bivanja u zajednici i poboljšava kvalitetu života. To su vrijednosti koje i ja osobno dijelim i za koje se zalažem kroz sav svoj dosadašnji rad na domaćoj i međunarodnoj sceni. Zbog svega toga, prilika da budem na čelu tima Europske prijestolnice kulture za mene je velika čast, a isto tako i velika odgovornost i obaveza.
RiHub i »Benčić«
Koji će biti vaši zadaci u okviru te funkcije?
– Ova funkcija najbolje se može opisati kao izvršna i koordinacijska. Moj je temeljni zadatak i odgovornost osigurati stabilan i poticajan okvir za odvijanje kulturnih, umjetničkih, obrazovnih i drugih programa koji čine Prijestolnicu kulture. To u osnovi znači tri stvari: sredstva za programe i njihovu promociju, učinkovit i visoko motiviran tim koji čine kvalitetni i stručni ljudi, te dinamičan i fleksibilan sustav unutar kojeg mogu uspješno funkcionirati naše institucije, udruge i druge organizacije te brojni programski partneri iz zemlje i inozemstva. Tome valja dodati i koordinaciju s nosećim partnerima, a to su Grad, Županija i Sveučilište, koji su ključni za pojedine važne elemente ovog projekta.
Primjerice, Grad Rijeka, odnosno Odjel za kulturu, koji je do sada vodio cijeli projekt i koji je zadužen za izgradnju i uređenje novih prostora – od bivšeg »Bernardija« koji će se uskoro otvoriti kao novouređeni RiHub, pa sve do velikih investicija u »Benčiću«.
Umjetnički direktor projekta Rijeka Europska prijestolnica kulture je Slaven Tolj. Na koji način ćete s njim surađivati?
– Slaven i ja se poznajemo već dosta dugo i imamo iza sebe iskustvo jako dobre suradnje. To se potvrdilo i nedavno, pri pripremi kandidature za EPK, gdje sam sudjelovala u drugom krugu, kao i suradnjom na radu »to trebamo – to radimo«, koji predstavlja Hrvatsku na Venecijanskom bijenalu arhitekture, u kojem smo, uz kolege arhitekte, Dinka Peračića i Miradnu Veljačić, oboje sudjelovali kao dio autorskog tima. Što se tiče daljnjeg rada na projektu Rijeka 2020, tu su naše funkcije na istom nivou i s jasnom podjelom odgovornosti. Kao umjetnički direktor, Slaven je zadužen za cjelinu programa i njegov umjetnički integritet, a moje su dužnosti razviti organizaciju koja će taj program iznijeti. Iako su to razdvojene odgovornosti, one se u mnogim aspektima isprepliću i jedna o drugoj ovise, tako da ćemo sigurno puno surađivati, međusobno se savjetovati i podržavati.
Zapošljavanja i financiranje
Kakve biste ljude voljeli okupiti u vašem timu?
– Prije svega želim naglasiti da je kroz proces kandidature okupljen jedan izvrstan tim koji je sam po sebi vrijednost koju moramo sačuvati. To znači da će se tim dalje graditi od ove jezgre i postupno se proširivati sukladno razvojnim fazama projekta i potrebama programa. Tim ćemo graditi tako da će profesionalne kompetencije i ambicije pojedinaca, a ne osobne veze i preference, biti presudne za zapošljavanja. Rijeka 2020 će trebati sposobne ljude koji s visokom razinom odgovornosti i profesionalne etike pristupaju poslu, koji su otvoreni za nove ideje i uvijek spremni učiti, te koji su znatiželjni i puni energije. Za neka mjesta tražit ćemo osobe s puno iskustva, ali će i mnoga mjesta biti otvorena za mlade ljude koji tek trebaju razviti svoje potencijale.
Jedna od bitnih stavki je financiranje projekta. Kako namjeravate privući sredstva i u kojem roku projekt Rijeka 2020 – Europska prijestolnica kulture mora zatvoriti financijsku konstrukciju?
Mnogi su se iznenadili da ste zapravo Riječanka. Što vas veže uz Rijeku?
– Da, ja sam nekako istovremeno i Zagrepčanka i Riječanka. Iako većinu života živim u Zagrebu, rođena sam u Rijeci, a u Gorskom kotaru i na kvarnerskim otocima sam provela puno vremena još u djetinjstvu. U svojim zrelijim godinama često sam boravila u Rijeci, posjećivala kulturna događanja, surađivala s različitim riječkim kulturnjacima te sam tako stekla drage prijatelje i brojna poznanstva. Jako se dobro osjećam u Rijeci i doživljavam je i kao svoj grad.
– Kao i kod drugih europskih prijestolnica kulture, temelj financiranja osiguravaju lokalne i regionalne vlasti te država. Koliko sam upoznata, Grad Rijeka i Primorsko-goranska županija već su u svojim proračunima osigurali sredstva za ovu godinu, a i u projekcijama za iduće proračunske godine. Isto tako već su okvirno dogovorena ulaganja nekih lokalnih partnera, a uvjerena sam da će nam se pridružiti i mnogi drugi. Što se tiče države, ne mogu zamisliti da bi budući premijer Plenković ili bilo tko od ministara iz njegove vlade blokirao ovaj projekt, koji bi trebao dobiti status projekta od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku. Treba imati na umu da je Ministarstvo kulture najprije, a ne sami gradovi, službeno izrazilo interes da Hrvatska dobije priliku da realizira ovakav prestižan projekt. Isto tako, Ministarstvo je vodilo i cijeli proces kandidature. Stoga bi bilo apsurdno da izostane podrška s te strane.
Europska prijestolnica kulture također ima veliki potencijal za privlačenje sredstava iz privatnog sektora. Sâm program i velika javna vidljivost ovog projekta sigurno će biti interesantni različitim tvrtkama, od manjih lokalnih poduzeća do velikih korporacija. Konačno, pored same nagrade »Melina Mercouri« koja iznosi 1,5 milijun eura i koju tek trebamo zaslužiti, već sada pripremamo različite projekte za fondove i programe Europske unije. Sva ta ulaganja rezultirat će povoljnim kulturnim, društvenim i ekonomskim učincima, što će se sve mjeriti kroz strogo definiran proces evaluacije, koja je jedna od naših obaveza.
Brojne aktivnosti
Koji su daljnji planovi vezani uz ovaj projekt i kojim tempom će se realizirati?
– Brojne aktivnosti su već započele: utvrđuju se međunarodna partnerstva i dogovaraju koprodukcije; otvoren je natječaj za programsku liniju »27 susjedstava« te se održavaju radionice širom Županije; riječka raznolikost mogla se doslovno okusiti na nedavnim »Bakanalijama«; uskoro će krenuti i urbanističke radionice programske linije »Slatko i slano« i tako dalje. Već sada je teško sve pobrojiti. Krećemo, kako smo i planirali – polako i postepeno, prema velikoj proslavi Luke različitosti u 2020. godini. Kroz godine koje dolaze programi će se intenzivirati – bit će ih više, češće i posvuda. Na tom putu, pored umjetničkih i kulturnih događanja, organizirat ćemo seminare i radionice, međunarodne konferencije, susrete i brojna druga događanja. Naravno, radi se i na onim manje vidljivim poslovima, kao što su uspostavljanje organizacijske strukture, prikupljanje sredstava i tome slično. A paralelno s time Grad Rijeka radi na infrastrukturnim projektima koji su već u visokoj fazi pripreme.
Kako vidite trenutačnu situaciju na području kulture u Rijeci?
– Ovo je dosta teško pitanje za nekog poput mene tko nije baš pravi niti ‘outsider’ niti ‘insider’. U tom smislu mogu govoriti samo o dojmu. Donekle poznavajući riječku kulturnu scenu prepoznajem ogroman potencijal koji treba dalje razviti. Smatram da je Rijeka već pokazala veliku dozu inovativnog i hrabrog pristupa kulturi: od uspostavljanja jedne vrlo uspješne filmske institucije kao što je Art-kino, preko angažiranja vrhunskih umjetnika i stručnjaka kao što su Marin Blažević ili Slaven Tolj, pa do dodjeljivanja prostora na korištenje nezavisnoj sceni, koja je jedna od najjačih u zemlji. I ono što je možda najvažnije, moj je dojam da Rijeka ima svoju publiku koja cijeni i voli kulturu. Naravno, u svemu tome ima još jako puno izazova s kojima se treba suočiti kako bi se ostvario trajni napredak. Europska prijestolnica kulture prava je prilika ne samo da Rijeka razvije svoje kulturne djelatnosti, nego i da postane predvodnica pozitivnih promjena u kulturnim politikama i ukupnom kulturnom sustavu Hrvatske. I to je jedan od razloga zašto EPK ne treba doživljavati samo kao lokalni i europski projekt, već kao strateški projekt od velikog značaja za cijelu zemlju.
Internacionalizacija kulture
U kojem bi se smjeru riječka kultura trebala razvijati?
– Smatram da su razvojni ciljevi Rijeke jako dobro postavljeni u kandidacijskoj knjizi i načinu razmišljanja koji je u temelju ovog projekta. Izdvojila bih tri, po mom mišljenju najvažnija strateška cilja. Najprije, to je internacionalizacija djelovanja kulturnog sektora, što znači puno više suradnji na europskom i globalnom nivou, međunarodnih koprodukcija, gostovanja i prisutnosti riječkih umjetnika, ustanova i organizacija na internacionalnoj sceni. Zatim, jačanje uloge kulturnih institucija i organizacija u razvoju zajednice i izgradnji pravednijeg društva, odnosno veći angažman i novi pristupi u razvoju publike, afirmiranje aktivnog kulturnog sudjelovanja svih građana, a osobito onih koji su na neki način društveno isključeni. I treće, osuvremenjivanje upravljanja i načina rada u kulturi, obrazovanje i izgradnje kapaciteta te snažnije povezivanje s drugim djelatnostima – od onih koji se bave pitanjima obrazovanja, socijalnog uključivanja, ljudskih i manjinskih prava pa do onih u turizmu ili IT industriji. A sve to imajući na umu da u centru kulturnih politika mora ostati umjetničko stvaralaštvo i kulturno djelovanje koji predstavljaju vrijednost sami po sebi.
Budući da dolazite iz sektora nezavisne kulture, hoće li u programu EPK-a svoje mjesto naći i klasična, odnosno tradicionalna kultura?
– Veći dio mog dosadašnjeg rada, bilo u nezavisnim organizacijama, bilo u javnoj ustanovi, vezan je uz nezavisnu scenu, suvremenu umjetnost i inovativne kulturne prakse. Međutim, to ne znači da nemam razumijevanja i interesa za klasičnu ili tradicionalnu kulturu. Istovremeno, naglašavam, moja uloga u ovom projektu nije vezana uz odabir programa, što je primarna odgovornost umjetničkog direktora. Uz to, i iz same kandidacijske knjige je jasno vidljivo da se kulturni i umjetnički program Luke različitosti gradi i kroz klasične i kroz suvremene forme, a i tradicionalna kultura zauzima značajno mjesto.
Luka različitosti
Kakve umjetničke sadržaje vi osobno preferirate?
– U ovoj prilici ne bih posebno isticala osobne preference što se tiče konkretnih umjetnika i kulturnih događanja. Mogu samo reći da me osobno najviše zanima ona umjetnost koja propituje vlastite granice i koja kritički pristupa suvremenim društvenim temama. A u kontekstu EPK-a doslovno me zanima baš svaki program koji će graditi Luku različitosti.
Kako bi, po vašem mišljenju, Rijeka trebala izgledati nakon projekta EPK-a?
– Uvjerena sam da će projekt Rijeka 2020 pomoći izgraditi iskrenu i istinitu sliku Rijeke kao otvorenog grada privlačnog za mlade talente, grada nepredvidivih mogućnosti i grada kulturne raznolikosti. Očekujem veliku kulturnu živost dugo nakon što sam projekt privedemo kraju, bogat kulturni život ne samo u Rijeci već i u brojnim gradovima i općinama čitave Županije. Vjerujem da će Rijeka postati mjesto prave kulturne raznolikosti, mjesto koje će ljudi iz cijeloga svijeta rado posjećivati, a mnogi od njih u Rijeci i ostajati.
