Sinematičan grad

Vladimir i Boris snimili su Flow, film o Rijeci koji je postao viralan. Popričali smo s njima

Danijela Bauk

Vladimir Šoić i Boris Erceg: Koliko samo autentičnih ljudi i scena Rijeka nudi

Vladimir Šoić i Boris Erceg: Koliko samo autentičnih ljudi i scena Rijeka nudi

Rijeka jednostavno nije lijep grad u smislu u kojem su to neki drugi gradovi. Sve u Rijeci izgleda nekako oronulo i nabacano bez ideje. Zato smo se više fokusirali na kulturu u nekom običnom, svakodnevnom smislu. Na kraju, grad ne čine samo zgrade i vizure



Vladimir Šoić i Boris Erceg, dvojica riječkih vizualnih umjetnika, nedavno su snimili kratki film »Flow«, svojevrstan uron u riječku svakodnevicu – presjek gradskih znamenitosti i crtica iz života ljudi koji Rijeku čine onakvom kakvom je znamo. Kako su sami objasnili, iako prvotno zamišljen kao turistički promotivni video s fokusom na arhitekturi i klasičnim scenama grada, nedugo nakon početka snimanja postalo je jasno da ono što Rijeku zapravo čini zanimljivom i privlačnom su upravo scene svakodnevnog života njenih ljudi.


Vladimir Šoić je grafički dizajner čija je strast za fotografijom s vremenom evoluirala u interes za videom kao medijem. Rođen je u Rijeci 1982. godine, a po završetku studija kulturologije počinje se baviti 2d i 3d videoprodukcijom, a uz česta putovanja razvija i strast prema fotografiji. U slobodno vrijeme bavi se sportskim penjanjem. Boris Erceg karijeru inženjera brodogradnje odnedavno i službeno zamijenio fotografijom. Rođen je i odrastao u Rijeci, gdje je završio Tehnički fakultet, smjer brodogradnja, uz niz stipendija i studentskih razmjena.


S 23 godine kreće na doktorski studij mehanike leda te živi u Trondheimu, u Norveškoj. Istraživanje nastavlja u Hamburgu gdje trenutačno živi. Fotografijom se počinje baviti prije tri godine pod utjecajem brata Sandra te od prošle godine akademsku karijeru i službeno zamjenjuje fotografijom i videom. Prilika je to da s ovom dvojicom zanimljivih Riječana razmijenimo nekoliko pitanja.


Sinematičan grad




Kako je nastao »Flow«? Krenuli ste od snimanja turističkog promotivnog videa s naglaskom na arhitekturi, ali na kraju je ispao film o ljudima?


BORIS: Da, mogli bismo tako reći. Budući da smo projekt napravili zajedno, a period kad smo obojica u Rijeci je veoma kratak, promotivni video je izgledao kao najbolja opcija jer ne zahtijeva toliko puno pripreme kao specifičniji filmovi. Ipak, tijekom samog snimanja se nekako samo od sebe ispostavilo da smo više vremena proveli snimajući ljude nego arhitekturu. To dijelom govori o riječkim znamenitostima, ali puno više o tome koliko autentičnih ljudi i scena grad nudi. U kombinaciji s ostacima bogate povijesti i industrije, rekao bih da je Rijeka izuzetno sinematičan grad pun nekonvencionalne ljepote.


Moram još napomenuti da je veliki faktor u finalnom izgledu i atmosferi videa bio Šoić, koji ga je i editirao, koji i inače njeguje sličnu uličnu tematiku u svojoj fotografiji.



VLADIMIR: Da, iako smo čitavo vrijeme to zapravo znali, tijekom pregledavanja materijala i montaže postalo je jasno da to neće biti film kakav smo možda u početku zamislili. Rijeka jednostavno nije lijep grad u smislu u kojem su to neki drugi gradovi. Rijeka nema Dioklecijanovu palaču, nema rimski amfiteatar, stare zidine, modernu arhitekturu, ali zato ima stara siva skladišta koja se vide s Molo longa, a koja ne zadovoljavaju ni estetsku ni uporabnu funkciju, ima poluraspadnute zgrade stare industrije, stari grad naružen modernim zgradama bez koncepta. Sve u Rijeci izgleda nekako oronulo i nabacano bez ideje. Zato smo se više fokusirali na kulturu u nekom običnom, svakodnevnom smislu. Na kraju, grad ne čine samo zgrade i vizure.


Zapravo je riječ o uronu u jedan običan dan Rijeke i Riječana. Scene i vizure koje ste odabrali zapravo su vaše subjektivno viđenje grada?


BORIS: Naravno. Obojica smo odrasli u centru i scene koje smo odabrali dijelom odražavaju mjesta koja su nama posebna. No isto tako, u film smo htjeli ubaciti i mjesta kojima Riječani gravitiraju, kao npr. placa, Gradina, crkve, džamija. Svakako je tu još mnoštvo stvari koje smo mogli ubaciti, no nije bilo ili vremena ili razumijevanja odgovornih ljudi da se to dogodi.



VLADIMIR:Teško je pobjeći od sebe i u tom smislu ono što smo napravili jest subjektivna vizija grada. Netko drugi bi možda napravio nešto potpuno drugačije gdje sve pršti od šarenila i lepršavosti i to bi bilo sasvim legitimno. Iz naše perspektive Rijeka to nije. I to je u redu.


Otkrivanje Kolumbije


Vladimire, po struci ste grafički dizajner, no vaša strast za fotografijom s vremenom je evoluirala u interes za videom kao medijem?


VLADIMIR: Po struci sam zapravo kulturolog. Ono čime se bavim su 2d i 3d animacije i rendering, dakle nešto što je vezano uz digitalno i vizualno polje. Uz strast prema putovanjima razvio sam i strast prema fotografiji, a s vremenom i za videom. Sve to nekako čini logičnu, zaokruženu cjelinu.


Trenutačno ste u Kolumbiji? Što tamo radite?


VLADIMIR: U Kolumbiji sam proveo neko vrijeme putujući zemljom tijekom 2018. Tada sam ekstenzivno upoznao zemlju, fotografirao ljude i kulturu te pritom napravio kratki film »Searching for the South…Colombia«. Radi se o vrlo zanimljivoj zemlji koja je još uvijek najpoznatija po narko-kartelima i građanskom ratu, a koja je zapravo mnogo više od toga. Vratio sam se krajem 2018. i iako ovog puta ne planiram raditi film, fotoaparat je i dalje u ruci. Trenutačno se nalazim negdje između Paname i Kostarike.



Kamerom ste bilježili i Lidiju Lijić i Vitomira Maričića na ekspediciji Himalaya 2017 kad su srušili rekorde zaronivši u jedno od najviših jezera na svijetu. Kad se može očekivati taj uradak?


VLADIMIR: Tijekom rada na filmu ponovo sam odustao od originalne ideje. Na kraju će to biti kratki putopisni film o Nepalu i kulturi zemlje. Što se tiče filma o zaronu i rušenju svjetskog rekorda, taj dio posla je preuzeo Vitomir Maričić i film će izaći u idućih nekoliko mjeseci.


Lagana odluka


Boris, vi ste karijeru inženjera brodogradnje odnedavno i službeno zamijenili fotografijom. Zanimljiv odabir?


BORIS: Da, nakon završetka studija 2013. sam odselio u Norvešku, u Trondheim, gdje sam krenuo s doktoratom na temu mehanike brodova koji plove ledom. Dvije godine zatim sam doktorat nastavio u Njemačkoj, u Hamburgu, da bih prošle godine konačno shvatio da nisam zadovoljan niti motiviran inženjerstvom i akademskim radom. Fotografija i video su tu već neko vrijeme bili kao hobi koji je počeo poprimati komercijalne razmjere te je odluka bila relativno lagana.


Živite u Hamburgu, je li i nostalgija za Rijekom bila poriv za snimanjem ovog kratkog filma?


BORIS: Ovo pitanje otvara prostor za svakakva »artistička« prenemaganja, ali ne, ne bih rekao da je nostalgija bila poriv. Naravno, bilo je lijepo prikazati svoj grad kroz jedan ovakav video, ali moja prvenstvena motivacija je bila druženje sa Šoićem, vježba te stvaranje nečeg novog.



Zajedno s bratom Sandrom imate stranicu brotherside.com. Recite nam malo više o tom projektu?


BORIS: Zanimljivo, brat Sandro je također imao sličan put – studij brodogradnje u Rijeci, doktorat u Norveškoj pa u Njemačkoj – te mogu reći da smo većinu vremena u životu proveli zajedno. Tako je nastao i brotherside, spojivši njegovu strast za fotografijom i moju za pisanjem. Zapravo, bio je to svojevrstan katalizator naše kreativnosti, koji se vremenom pretvorio u posao, prvenstveno kroz prilike koje su nam se pružile kroz popularnost na Instagramu.


Za vlastitu dušu


Je li »Flow« samo prvi u nizu sličnih videouradaka, imate li već ideju za novi film?


BORIS: Šoić nam uskoro dolazi u Hamburg te upravo smišljamo temu novog filma. Što se Rijeke tiče, obojici je zanimljiva ideja filma o Islamskom centru Rijeka, prvenstveno zbog spektakularne arhitekture. Naravno, tu je i Karneval kao jedan od najznačajnijih događaja u Rijeci, no to će morati pričekati neku drugu priliku.



VLADIMIR: Filmove poput ovog radimo za vlastitu dušu, nismo pritisnuti rokovima, tako da je to uvijek više pitanje vremena i volje nego inspiracije. Ideja uvijek ima.


Nakon što je objavljen, »Flow« je vrlo brzo postao hit na društvenoim mrežama. Jeste li očekivali takvu reakciju?


BORIS: Bilo je lijepo vidjeti takvu reakciju, ali lagao bih kad bih rekao da je nismo očekivali. Ipak, filmovi o Rijeci se mogu nabrojiti na prste pa svaki uradak koji nije amaterski redovito dobije pozornost. Također, film smo poslali gotovo svim riječkim medijskim portalima, od čega ih je nekolicina odlučila podijeliti ga na svojim stranicama, što je dodatno pomoglo. Za sve ostalo su zaslužni ljudi koji su film podijelili oko 700 puta.


VLADIMIR: Boris je odradio promotivni dio i ljudi su zaista pogledali film u dosta velikom broju. Većina komentara bila je pozitivna, neki su bili kritičniji i to je u redu. Zato smo i napravili film, da ljudi pogledaju i kažu što misle.