Je li kapetan Andrija Šimić, vlasnik riječke pomorske agencije, čovjek preokreta? Je li 41-godišnjak koji putuje i posluje po cijelom svijetu, taj koji će svojim znanjem i iskustvom, idejom i kontaktima pokrenuti razvoj riječke gradske luke u koju je posljednje četiri godine upravo on doveo sve one jahte kojima se divimo i čija je ukupna vrijednost već premašila i milijardu eura.

U svom ekstenzivnom tumačenju perspektive riječke gradske luke stranački neopredjeljen, ideološki neopterećen kapetan Andrija Šimić podijelio je s Riječanima svoj plan njenog pretvaranja u nautički centar za mega jahte. Projekt je to koji podrazumijeva da se prostor od Bunkera i upravne zgrade Luke Rijeka pa preko svih gatova i sve do Terminala i Molo Longa, uključujući i Porto Baroš, stavi u funkciju nautičkog središta.

Riječka gradska luka najljepša je u Hrvatskoj i upravo zato Rijeka može biti ozbiljna nautička destinacija za mega jahte za ovaj dio Europe. Nažalost, realnost je da Rijeka ne živi za more i od mora. More je zapostavljena, neprepoznata vrijednost, prirodni resurs koji se ne koristi. Isto kao i riječki lukobran, kao i lukobran Porto Baroša. S malim investicijama, no jakom voljom, idejom i fokusom na brzu realizaciju, u svom nautičkom razvoju Rijeka bi se mogla ugledati na izuzetno uspješni Viareggio, grad koji u svom centru, u najljepšem dijelu, ima marinu, pontone, privezišta, dok za remonte, prostore za servise… Kapetan Andrija Šimić ekskluzivno je za naš list napisao tekst koji može ne samo pokrenuti nego i preokrenuti razvoj središta Rijeke u smjeru koji osigurava otvaranje nekih novih mogućnosti…

Zašto Rijeka?

Piše kapetan Andrija ŠIMIĆ

Rijeka kao nautički centar za mega jahte! Ta se ideja u meni rodila već prve godine otvaranja pomorske agencije Simmor. Nakon punih 11 godina plovidbe u trgovačkoj mornarici Lošinjske plovidbe, karijeru sam završio kao kapetan na 56-metarskoj jahti jednog talijanskog milijardera koji je izgradio ekskluzivne kvartove Milana. Početak je bio težak pa sam više puta pomislio da se nikada ne bih iskrcao da je jahta tog milijardera bila na zimskom vezu u Rijeci. Morate razumjeti da su me svi odgovarali kada sam odlučio otvoriti na Sjevernom Jadranu pomorsku agenciju specijaliziranu za jahte. Najbolji prijatelji iz istog sektora govorili su da sam lud. I da ću biti gladan za tri godine! Sjeverni Jadran je te 2005. bio relativna nepoznanica. Mega jahte su redovno dolazile samo u Rovinj, dok su dolasci u druge sjeverne luke bili tek u tragovima.

Foto Damir Škomrlj

Nažalost, Rijeka kao charter destinacija još dugo vremena neće biti konkurentna. U prosjeku, gost ili vlasnik jahte ima sedam ili 14 dana za boravak na Jadranu. Na sjeveru će eventualno boraviti tri do pet dana, a destinacije koje u tom vremenu želi posjetiti su Lošinj, Rab, Cres, Opatija, Brijuni, Pula, Poreč i Rovinj tako da je bilo nemoguće boriti se s tom konkurencijom. Na charter, dakle, uopće nisam trošio energiju. Ali sam zato znao nešto na što nitko nije ni pomislio. Znao sam kako diše posada na brodovima, što njima treba, što ih čini sretnima. Kada nema vlasnika ili gostiju, posada se odmara od stresa i teškog rada. Tko nije probao jahting, ne može ni zamisliti kako to izgleda kad posada, od koje se zbog vrhunskih jahti, isto takvih vlasnika i gostiju očekuje visoka kvaliteta rada, radi pod visokim opterećenjem. Tjedan dana najma 50 metarske jahte plaća se oko 300 tisuća eura. Posada, znači, mora biti u svakom trenutku na svojoj najvišoj razini.

I sad, gdje bi se ta posada mogla odmoriti, pomislio sam, nego kod nas, na našem Sjevernom Jadranu. I pritom popraviti sve nedostatke na brodu koji su prouzročeni 24-satnim radom motora, generatora i sve dodatne brodske opreme. Rijeka! Samo naša Rijeka! To mi je palo na pamet!

I počeo sam zvati sve mega jahte koje su imale slobodne dane između dva putovanja da dođu u Rijeku. Obećao sam im, njihovim posadama naravno, da će se istodobno odmoriti i da ćemo riješiti sve nastale tehničke probleme.

Uspjelo je! Počeli su dolaziti!

Sedam činjenica 

Ovo je sedam činjenica koje Rijeku čine jedinstvenom na Jadranu.

1. Rijeka se nalazi u blizini pet međunarodnih aerodroma: Rijeka (Krk), Zagreb, Pula, Trst i Ljubljana. Najudaljeniji je sat i pol vremena vožnje, a to za anglosaksonce, koji čine najčešće posadu brodova, uopće nije puno. Kad sam jednog člana posade pitao da li mu je zagrebački aerodrom daleko, jer nije bilo njegovog leta iz Rijeke, rekao mi je da mu je poštanski sandučić od farme u rodnoj Australiji u kilometrima dalje nego Rijeka od zagrebačkog aerodroma.

2. Riječka luka ima dupli lukobran, onaj od Porto Baroša i drugi od Molo Longa, tako da su jahte u luci nevjerojatno sigurne pa kada dio posade ode s broda nije u bojazni da će ih kolege zvati jer konopi pucaju radi lošeg vremena.

3. Vez je osiguran 100-tonskim blokovima u moru; u 11 godina navigacije nisam vidio tako jake corpemorte. Zagarantiran je osjećaj sigurnosti, a to je ono što kapetanu broda treba.

4. Opskrba strujom je posebno pitanje, a Rijeka ima 400 ampera, što može zadovoljiti i jahtu od 100 metara. Naprimjer, Royal Romance je bio prezadovoljan sa strujom. Rijeka je uz Šibenik bila jedina koja mu je to mogla ponuditi. Ne pitajte me kako, no naravno da je ta jahta došla u Rijeku…

5. Rijeku na Jadranu jedinstvenom čine – Riječani!

Foto Damir Škomrlj

Rijeka je i pomorski i studentski grad. Posade, ti mladi ljudi s jahti, ovdje se osjećaju kao doma, prihvaćeni od okoline. Naši ljudi govore engleski, druže se s njima, zaljubljuju se, odljubljuju, žive život punim plućima. Posada živi taj život s njima. Gledajte, Rijeka je grad međusobnog uvažavanja, tolerancije, grad pozitivnih vibracija, grad super energije, grad koji je siguran, miran, a opet zanimljiv, grad s dobrim restoranima koji se nalaze i u bližoj okolici…

Te stvari posade nemaju ako su jahte van sezone smještene u marinama, okružene zidovima. Marina može biti najljepša na svijetu, ali je na kraju dana »Truman Show«, jer ništa nisi doživio i dosadno ti je. Dobar osjećaj se ne može izgraditi niti kupiti, on ili postoji u nekom mjestu ili ne postoji. Rijeka ga ima. I nesebično daje.

6. Velika prednost Rijeke su i sadržaji, odlazak na Trsat, u Opatiju, obilazak obližnjih otoka i Istre, snowboarding nakon posla na Platku pod reflektorima, odlazak na hokej u Zagreb, skijanje u Sloveniji, golf u Savudriji i Trstu, nogomet na Rujevici… I još mnoge stvari, a sve na maksimalno sat i pol od Rijeke.

7. Činjenica zbog koje Rijeka ima sve veću prednost pred drugim ovakvim ili sličnim destinascijama za mega jahte svakako su – riječke kompanije! One koje u kratkom roku mogu otkloniti svaki problem na jahti i garantiraju da će posao biti kvalitetno obavljen. To se traži!

I sve ovo funkcionira već četvrtu sezonu!

Spremni na iskorak 

Od neovisnosti do 2013. godine, Rijeka je imala oko 10 noćenja mega jahti, a od 2013. do sada oko 2.500 noćenja! I to nas čini već sada jednim od najozbiljnijih igrača.

Mislim da smo kao regija u ovom trenutku spremni na daljni iskorak.

Ovako ja vidim Rijeku u sljedećim godinama: prostor od Bunkera do Molo Longa potpuno posvetiti nautičkom sadržaju, na njemu treba vezati mega jahte i pretvoriti ga u šetalište sa sadržajima, u taj prostor treba uključiti i Porto Baroš. Sjeverni dio Porto Baroša posvetio bi se manjim vezovima za građanstvo, a južni dio remontu jahti, napravio bi se jedan dok i suhi vezovi. Od luke, gradske luke Rijeka, najljepše u ovom dijelu Europe, stvorili bi brand! Zaštitili logo! Prodavali suvenire, nautičku odjeću, majice, kape! Ne izmišljam ništa novo, već sugeriram provjereno, ono što funkcionira s turistima.

Prije dvije godine moji gosti u Rijeci su bili direktor Benetti brodogradilišta, najvećeg brodogradilišta za jahte na svijetu i direktor Lusbena, remontnog brodogradilišta, jednog od najpoznatijih škverova u svijetu. Ideja škvera na južnoj strani Porto Baroša im se svidjela. I zato su zainteresirani da tu kod nas, u Rijeku, šalju svoje brodove na zimovanje i remont! Ni njima nema financijske logike da ih iz Hrvatske vraćaju u Viareggio i potroše ogromne novce na troškove goriva pa ih onda vraćaju… Dakle, poslali bi dio svojih brodova u Rijeku!

Foto Damir Škomrlj

Primjeri Viareggia, Genove, Barcelone, Nice i Napolija trebali bi biti putokaz Rijeci u kojem se pravcu i kako razvijati. Generalnog tereta više nema, ta vrsta brodova je prošlost. Vizuru centra gradske luke treba mijenjati, od luke treba napraviti srce grada, srce koje pumpa snagu u sve ostale njegove dijelove. Svako pametan pitat će se kako to napraviti. I zašto? I gdje su tu novci i zarada? Evo malo brojki. Svaka jahta na godišnjoj razini za svoje održavanje potroši oko 10 posto svoje vrijednosti. Od tih 10 posto, oko 80 posto tih sredstava potroši od listopada do svibnja, kad se obavljaju najveći radovi. Evo samo nekoliko primjera. Prvi, prosječna cijena pituranja jahte od 45 metara košta oko 400.000 eura. Drugi, promjena tikovine oko 450.000 eura. Treće, redovni servisi na motorima plaćaju se oko 50.000 eura. Četvrto, točenje punih rezervara gorivom oko 120.000 eura. Peto, prosječni troškovi hrane gostiju na tjednoj razini iznose 35.000 eura. Vjerujte, samo sam malo pogrebao po površini… Radovi su raznovrsni, od naštimavanja klavira u salonu neke mega jahte do najmodernijih servisa na vrhunskim motorima. Sve s riječkim snagama.

Ove jeseni smo na vezu u luci imali M/Y Northern Star, jednu od najpoznatijih jahti na svijetu, izgrađenu u jednom od najprestižnijih brodogradilišta na svijetu, njemačkom Lurssenu. Opseg poslova je bio velik. Sve radove su obavile riječke firme i sve do jedne dobile su pohvale od vlasnika za izvanrednost i efikasnost. Čak su im i riječki dimnjačari očistili dimnjake od kamina! To se nitko u Italiji i Francuskoj nije usudio dirnuti bojeći se da će se nešto oštetiti. No naši dečki su obavili izvanredan posao i nisu oštetili ništa. Ako vam izgleda smiješno da jahta ima kamin, neka vam ne bude. Svih šest kabina, naime, ima pravi kamin na drva!

Po mojoj skromnoj projekciji, samo 12 mega jahti u riječkoj luci, u prosjeku dužine od 40 do 90 metara, mogu ostaviti svim čimbenicima u poslu oko 100 milijuna kuna godišnje. Samo pod uvjetom da postoji adekvatan škver u južnom dijelu Porto Baroša. U jahtarskoj priči sve je ekološki osviješteno, nema pjeskarenja, drugačiji su načini rada… Gledajte, na 12 jahti – 100 milijuna! A ako bi se povećao broj jahti u riječkoj gradskoj luci, što bi trebao biti poslovni imperativ, brojke bi se multiplicirale. Idealno bi bilo oko 30 jahti.

U te brojke nije uključena potrošnja posade čija je prosječna plaća oko 30 tisuća kuna mjesečno.

U to nisu uračunati ni vezovi za stanovništvo u sjevernom dijelu Porto Baroša, koje ne smijemo zaboraviti i na čemu se mora inzistirati. Recimo 600 novih vezova potenciralo bi kupovinu 600 brodica i 600 brodskih motora, to bi puno toga pokrenulo, pa održavanje, servis motora, kotač je to koji se više ne bi mogao zaustaviti.

U riječkoj luci stvorila bi se potreba za novom radnom snagom, koja bi se bavila svim mogućim servisima i davanjem usluga mega jahtama. U okviru svega toga siguran sam da bi nagovorili i par charter kompanija da svoje jedrilice premjeste kod nas.

Koliko god nekome sve ovo izgledalo utopijski, to se događalo i događa se u gradovima nalik Rijeci. Ok, većim, uređenijim, osmišljenijim, no događa se. Događa se, odnosno počelo se događati i u našem, samo bi bilo idealno da se to stavi u veću brzinu.

Foto Damir Škomrlj

Pokušajte se sjetiti gradske luke prije četiri godine. Na potezu od Bunkera do Molo Longa nije bilo jahti, sve je bilo prazno, a danas se mladenci slikaju za album svog vjenčanja. Kad to vidim, urlao bih od sreće!

Luka je srce grada, a naša predivna luka se ponovno budi!

Konkurenti u problemima 

Sada sve treba staviti u veću brzinu. Sad je trenutak. Naši konkurenti su, nažalost, u problemima. Turska ima svoje unutarnje, političke probleme, a jahting je osjetljiv i jahte se lagano premještaju. U Grčkoj se situacija poboljšala, ali i dalje je daleko od idealne. Situacija s izbjeglicama ne pogoduje biznisu s mega jahtama. U Francuskoj vlada strah od terorizma i ljudima nije svejedno. Iako mi je kao čovjeku žao što se sve ovo događa, u ovom trenutku želim svoje klijente pozvati kod nas i garantirati im da će se kod nas osjećati sigurni i dobrodošli. Možemo povećati brojke, no istodobno se moramo pokrenuti…

U poslu s mega jahtama 2015. i 2016. su za riječku luku bile godine rekorda. Devet dana u luci je boravila jedrilica Shenandoah of Sark, dužine 54 metara, što je najveća privatna jedrilica u povijesti riječke luke. Ona je ujedno i jedna od najpoznatijih jedrilica svih vremena.

Sedam dana je boravila jedrilica Lionheart, J class jahta, također jedna od najpoznatijih jahti svih vremana. Ona je jahta s najvećim jarbolom ikada u luci, visokim 52 metra.

Mjesecima je boravila M/Y Northern Star, Lurseenov ponos, jahta s najvećom bruto tonažom u povijesti riječke luke, 2205GT, inače i najšira jahta u povijesti, čak 14 metara.

Desetak dana bila je s nama i Royal Romance, ponos Fedshipa, najpoznatijeg nizozemskog brodogradilišta. I ona nam ponovno dolazi za desetak dana, na što smo izuzetno ponosni. To je najveća jahta koja je ikada boravila u riječkoj luci, ima 92 metra.

Svoju jahtu, 76-metarski North Star, u Rijeci je vezao i John Risley, jedan od najbogatijih Kanađanina koji je svoj poslovni vijek započeo prodavanjem jastoga na štandu. Sada je vlasnik najveće ribarske flote na svijetu, najpoznatiji i najbogatiji ribar na svijetu. Posjeduje i brand morske hrane – clear water. S njegovim kapetanom i njegovom desnom rukom, a što je u našem poslu jako bitno, kućni sam prijatelj. Trenutno u Norveškoj gradi novu jahtu, 100-metarsku, imat će električni pogon i želi da mu Rijeka bude domaća luka.

Fratelli Cosulich 

Moram priznati da sam, kad je Rijeka u pitanju, veliki optimist. Zašto?

Mislim da će Lučka uprava prihvatiti ovaj izazov. Prošla garnitura u Lučkoj upravi odradila je genijalan posao, temelji su jaki i ne vidim zašto se sada ne bi nastavilo s gradnjom nautičkih sadržaja. Lučka Kapetanija, Pomorska policija i Carina po mom skromnom mišljenju su jedne od najkompetentnijih u Hrvatskoj. Jahtaši to osjete, jer prijateljski i edukativan pristup naših državnih službenika čini njihov boravak još ugodnijim.

Iza mene stoje moji poslovni partneri i prijatelji, Fratelli Cosulich, Riječanima poznata obitelji. Oni su jedna od najvećih pomorskih agencija na svijetu, ali ono što javnost manje zna je to da oni u svom vlasništvu imaju dvije najpoznatije jahtarske agencije, Catalano Shipping iz Monaca te Pesto Sea Grupe iz Genove. Pesto Sea grupa je u vlasništvu marine Molo Vecchia, jedne od najljepših gradskih marina na svijetu.

Iza mene stoji i moj poslovni partner Lovorko Lučić iz Adriatik Servisa, Dubrovčanin rodom, ali veliki prijatelj Rijeke i Kvarnera.

Naša grupacija pod agencijom ima preko 1000 svjetskih jahti, a moji partneri žele mi pomoći da sve oko Rijeke dignemo na još veću razinu. Ne smijem zaboraviti ni Motornu Jahtu Follow me V, najvećeg ambasadora riječke luke i njenog vlasnika Huberta Palfingera, Austrijanca koji proizvodi najkvalitetnije dizalice na svijetu. On je jedan od najvećih zaljubljenika u Hrvatsku koje sam u životu vidio.

Iskreno mislim da jezgra riječke luke – Bunker, Molo Longo, Porto Baroš – nema alternative: ili će biti prazna ili će biti predivna i atraktivna, biznis, ponos grada, atrakcija turistima. Ovo je trenutak kada nema lijevih i desnih, crvenih i plavih… Provjereno znam da se ovakva vizura grada sviđa svim političkim opcijama, da bar oko toga nema podjela. Znate koji je moj san? Uzimam si za pravo podijeliti ga s mojim Riječanima. Moj san je da se na Rujevici igra Liga Prvaka. Vlasnik kluba koji igra protiv Rijeke dolazi s jahtom u našu gradsku luku, i odlazi razočaran, ali ne lukom kojom je oduševljen, već ishodom utakmice… Mislite da sam lud? To su mi već jednom rekli i zeznuli se…

Forza Fiume!!!