Organizacija i rad

RIJEČKI UČENICI GENERACIJE Kako su uspjeli biti odlikaši cijelu srednju školu i koji su im planovi?

Ingrid Šestan Kučić

Foto M. Gracin

Foto M. Gracin

Riječke gimnazije dale su im dobru podlogu za daljnje školovanje, ali u hrvatsko školstvo ipak bi trebalo unijeti neke promjene – slažu se učenici generacije riječkih gimnazija Luka Banović (Gimanzija A. Mohorovičića), Tomislav Mamić (Prva sušačka hrvatska gimnazija), Hana Ruth Lerga (Prva riječka hrvatska gimnazija) te Veronika Jeličić i Toni Srok (Salezijanska klasična gimnazija)

U z dobru organizaciju i kontinuiran rad bez većih problema može se biti odlikaš tijekom cijelog gimnazijskog obrazovanja. Štoviše, može se biti najbolji u svojoj generaciji – slažu se riječki učenici generacije Luka Banović, Tomislav Mamić, Veronika Jeličić, Toni Srok i Hana Ruth Lerga. Može se biti i najbolji u državi u pojedinim područjima, ali i najbolji na međunarodnoj razini, a dokaz tome je Luka koji uz čak 12 dobivenih Oskara znanja tijekom školovanja nosi i titulu učenika generacije Gimnazije Andrije Mohorovičića. Sve njegove dosadašnje uspjehe teško je pobrojiti, jer Luka je čak 20 puta bio na državnim natjecanjima na kojima je ostvario odlične rezultate, ona na nižim razinama ni ne broji, a tri puta je bio dio hrvatskog tima na međunarodnim olimpijadama iz prirodoslovlja i geografije. Iako se sa srednjoškolskim danima pozdravio, jer već si je osigurao mjesto na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu, čeka ga još jedna olimpijada iz geografije i to već za tjedan dana kada će se kao dio hrvatskog tima natjecati u Kanadi.

Što, a ne zašto


Do sada je s takvih najviših razina natjecanja donio dvije bronce i jedno zlato za ekipni uspjeh, a iako se prilikom odabira studija dvoumio hoće li krenuti u matematičke ili geografske vode, ipak je prevagnula matematika. Međutim, ni tu nije kraj svim njegovim uspjesima, jer briljirao je i na državnoj maturi ostvarivši stopostotni rezultat iz fizike i najbolji rezultat iz geografije u državi.– Ispit iz geografije nisam riješio sto posto, ali sam ipak uspio postići najbolji rezultat – kaže Luka.Na pitanje ima li srednjoškolac s takvim uspjesima vremena za išta osim za knjigu i pripreme za natjecanja, Luka kaže da je istina da se školi i natjecanjima morao dosta posvetiti.– Ne mogu reći da tijekom školovanja nisam morao uložiti trud, ali uz dobru organizaciju, sve se može. Bude tu vremena i za pripremu za natjecanja, ali i za druženje s prijateljima i slobodnog vremena za druge stvari. Ipak treba imati život – ističe Luka.


Dodajući kako je Gimnaziju Andrije Mohorovičića izabrao da bi dobio dobru podlogu za daljnje školovanje Luka, kaže da bi u hrvatsko školstvo ipak trebalo unijeti neke promjene.– Ispada da se previše bavimo teorijom, a profesorima ne ostane vremena da se pozabave pozadinom svega toga. Uči se što je, a ne zašto je – iznosi Luka.On svoju budućnost vidi u znanosti, a istu takvu budućnost vidi i Tomislav, učenik generacije Prve sušačke hrvatske gimnazije, koji će baš kao i Luka svoje školovanje nastaviti na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu, ali na studiju molekularne biologije. Iako nisu išli u istu školu, on i Luka znaju se s državnih natjecanja iz geografije, a Tomislav kaže da se na tim natjecanjima plasirao odmah iza Luke. I po pitanju viđenja školskog sustava razmišljanja su im slična.

Spoj nespojivog


– Uz dobru organizaciju i sistematičnost može se biti odlikaš u gimnaziji i imati slobodnog vremena, ali ipak bi sustav obrazovanja trebao biti rasterećeniji. Možda da je manje predmeta pa bi se mogli posvetiti nečemu konkretnom. Nisam stručnjak pa ne mogu govoriti o tome kakve bi konkretne promjene trebalo uvesti, ali nešto bi trebalo promijeniti – navodi Tomislav.Dodajući kako mu je jedna od opcija za nastavak obrazovanja bio i studij matematike, Tomislav kaže da je završio opći gimnazijski smjer, no da ponovo upisuje srednju školu, odluka ne bi bila ista.


Svi učenici generacija riječkih gimnazija, osim Tonija, odabrali su za nastavak školovanja studij u Hrvatskoj, a i njihovi planovi vezani za daljnju budućnost vežu se uz Hrvatsku. I Tonijev je plan nakon studija u inozemstvu vratiti se u Hrvatsku, no ipak dio najboljih riječkih gimnazijalaca priznaje da se neko vrijeme bavio mišlju o odlasku na studij u inozemstvo. Luka kaže da je razmišljao o odlasku, ali onda je odluka pala na ostanak jer je tako lakše.– Uvijek mogu otići, ali volim ovu zemlju i htio bih ovdje ostati. Ako se ima volje i želje, može se i ovdje naći dobar posao i uz malo truda organizirati život kako treba – kaže Luka.Tomislav se bavio mišlju studiranja u Engleskoj.– U jednom sam trenutku bio čak i siguran da ću otići, ali onda je prevagnulo to da ako svi odu, tko će ostati. Uz zalaganje, trud, zaziranje od prosječnosti i u Hrvatskoj se može uspjeti. Može se barem pokušati, a ako rezultat bude poražavajući, onda se može otići, navodi Tomislav. Hana pak za ideju o odlasku nije htjela ni čuti, kao ni Veronika ne želi čak ni do Splita, jer draže joj je i pauzirati sa školovanjem godinu dana nego napustiti Rijeku.


– Kad sam upisivao srednju školu, nisam se vidio u prirodnim znanostima, no sada je stvar drugačija. Bliži mi je matematički smjer. Volim i dalje društvene i humanističke znanosti, ali njima se lakše približiti kroz izvannastavne aktivnosti, dok u slučaju matematike ipak treba stručna poduka – pojašnjava sušački gimnazijalac.


Upravo zbog te ljubavi prema područjima koja su na prvu nespojiva Hana, učenica generacije Prve riječke hrvatske gimnazije, završila je dvije srednje škole. Uz Riječku gimnaziju Hana ima svjedodžbu i teoretskog smjera Glazbene škole »Ivan Matetić Ronjgov«, a buduće školovanje nastavit će na Tehničkom fakultetu u Rijeci gdje će studirati računalstvo. Završiti dvije škole s odličnim uspjehom i sudjelovati na raznim natjecanjima za Hanu je značilo ne imati baš previše slobodnog vremena, no ona to naziva pametnim odricanjem.– Nisam imala baš puno slobodnog vremena, ali nisam ni željela imati slobodno vrijeme koje podrazumijeva gubljenje. S ljubavlju sam se posvetila školovanju, a tek sam kasnije shvatila koliko su drugi imali više slobodnog vremena od mene. Međutim, naučila sam se organizirati i smatram to pametnim odricanjem. Svi me uvijek pitaju kako to da moji interesi idu u dva smjera, prema matematici i glazbi, koji nemaju baš međusobne veze. To mi je bio problem i kod izbora fakulteta. Dugo sam razmišljala što odabrati i na kraju sam se odlučila za računalstvo, jer mislim da je to nešto što ima perspektivu, dok glazba u Hrvatskoj stagnira – priča Hana.

Za školu koju je završila ima samo riječi hvale, jer ističe da je Riječka gimnazija dokaz da i sama škola može provesti mini kurikularnu reformu, uvesti više praktičnog rada za koji svi ističu da u sustavu nedostaje i orijentirati se prema STEM području.


Znaju što žele


Za učenicu generacije Salezijanske klasične gimnazije, Veroniku, sve do sada u njenom školovanju išlo kao podmazano, a onda je najbolju u generaciji maturanata Salezijanske klasične gimnazije zaustavio upis na fakultet. Veronika to opisuje osobnom tragedijom, jer za svega dva boda koja su joj nedostajala nije uspjela dobiti mjesto na riječkom Medicinskom fakultetu.– To je jedino što želim studirati i iako sam primljena na Medicinski fakultet u Splitu odlučila sam pauzirati godinu dana i ponovo polagati državnu maturu kako bih postigla još bolji rezultat te se ponovo prijaviti za riječki Medicinski fakultet. U cijelom školovanju sve sam uspijevala uz dobru organizaciju, no mislim da se posljednju godinu školovanja treba više vremena posvetiti ponavaljanju gradiva, a ne konstatnom usvajanju novog gradiva – kaže Veronika.

Za drugi fakultet ne želi čuti, jer kaže točno zna što i gdje želi studirati i godinu pauze iskorist će da tu želju ostvari, ali i da nauči pokoji jezik. Nije joj teško ponovo ići na državnu maturu, koju je već položila, sve kako bi postala student riječkog Medicinskog fakulteta. Njen kolega Toni također je učenik generacije iste škole, ali općeg smjera za sportaše. Uz cijelo svoje školovanje Toni je trenirao nogomet, a to će nastaviti i u budućnosti i to u Ljubljani ili Beču.


– Želim studirati kemijsku tehnologiju u Ljubljani ili Beču. S obzirom na to da se kod nas upisi na fakultet provode ranije, još ne znam koje će me sveučilište primiti. Mogao sam odabrati studij u Zagrebu, ali s obziromna to da u svakom slučaju moram otići od kuće kako bih studirao što želim, jer u Rijeci nema tog programa, odluka je pala na inozemstvo – priča Toni. Svakodnevno putovati iz Lovrana u Rijeku u školu, ali i svakodnevno trenirati nije bilo lako, ali Toni kaže da se s vremenom naviknuo na taj ritam.– Ako se dobro organiziraš, onda sve dobro ispadne. Znaš gdje trebaš više, a gdje manje »zapeti«, a bitan je i kontinuitet u učenju. Ako ništa makar svaki dan ponoviti nešto od gradiva. Međutim uze sve te obaveze nađe se i slobodnog vremena. Veliku ulogu ima i profesor, jer ako je dobar, puno se nauči i na satu – zaključuje Toni.