Što donosi EPK

Prijestolnica kulture treba svoju Armadu: Rijeka je pred velikom prilikom za fizički i mentalni remont

Jasmin Đečević

Foto EPK

Foto EPK

Ni vrhunska organizacija, ni zanimljiv program, a niti nova infrastruktura neće biti dovoljni ako projekt EPK ne osvoji široku podršku građana, ako ga Riječani ne prihvate te ako zbog svega što bi on trebao uključivati ne osjete ponos što žive u tom gradu



Kakvo je to samo ekipa bila, desna strana od koje se i dalje vrti u glavi većini HNL braniča, sredina kraj koje protivnici nisu mogli disati, a kamoli mirno primati loptu i razmišljati kako da krenu prema naprijed, napad koji je brzo kažnjavao svaku pogrešku odnosno koristio čak i najmanju priliku za postizanje gola. Te 2016/17. Matjaž Kek i Damir Mišković složili su momčad koja se kroz utakmice pretvorila u gotovo savršeno uigrani mehanizam koji su krasile i snaga i ljepota, ujedinivši nogometnu javnost u uvjerenju kako je ono što je te sezone igrala Rijeka vjerojatno najbolja predstava neke od domaćih ekipa posljednjih 10-ak godina.


Epilog priče je svima poznat, nakon duge i teške borbe, bijeli su osvojili povijesnu duplu krunu, ali su uz to na nekoliko mjeseci grad pretvorili u epicentar pozitivnih vibracija, strasti i vjere da se rad, profesionalnost i upornost zaista isplate. Ni u kojem slučaju ne želimo igračima, trenerima i vodstvu kluba oduzeti niti gram zasluga za taj grandiozni uspjeh, ali mnogi će se složiti da do njega ne bi došlo da iza ideje »Rijeka – prvak Hrvatske« u jednom trenutku nije stao cijeli grad, odnosno cijela šira riječka regija. Svi su tih dana bili »bijeli«, pa čak i oni koji inače nogomet smatraju bezveznom zabavom u kojoj se tisuće loše plaćenih ljudi živcira zbog dvadesetak dobro plaćenih klinaca koji naganjaju loptu po terenu. Mjesta cinizmu, hejtanju i poslovičnoj riječkoj suzdržanosti uglavnom nije bilo jer svi su tih dana bili – Armada. Upravo ta nevjerojatna sinergija igrača, trenera, vodstva kluba, pravih i derbi navijača bila je onaj ključni element koji je cijelu priču učinio tako posebnom, ali i uspješnom. Ako su vam telefon ili računalo pri ruci, a vrlo vjerojatno jesu, ovo je dobar trenutak da na YouTubeu (opet) bacite pogled na neku od sjajnih riječkih predstava te godine ili da, uz rizik ježenja i suze oku, još jednom prevrtite scene slavlja nakon »one« utakmice protiv Cibalije…


No vratimo se mi u sadašnjost, Rijeka je u nogometu i dalje dobra, ali dok čekamo nove sportske titule i europske iskorake, grad na Rječini na drugom je području nositelj jedne posebno vrijedne titule, i to europske.


Vjetar u leđa 




Kako god gledali projekt Europske prijestolnice kulture, slagali se s njegovim konceptom ili ne, nema sumnje da je riječ o velikoj prilici za Rijeku i mogućnosti za fizički i mentalni remont grada. Da bi taj projekt uspio nužni su, između ostalog, vrhunska organizacija, zanimljiv program prilagođen i onima koji traže međunarodno relevantnu umjetnost i široj publici, nova infrastruktura te još mnogo toga. No sve to neće biti dovoljno ako projekt EPK ne dobije, odnosno osvoji široku podršku građana, ako ga Riječani ne prihvate kao svojeg te ako zbog svega što bi on trebao uključivati ne osjete ponos što žive u tom gradu. Zapravo, Europska prijestolnica kulture treba svoju Armadu.


Bez obzira na to što kultura nije sport, iako emotivni intezitet dobre predstave ili koncerta ne zaostaje nimalo za ekstazom koju izaziva, primjerice, volej Marka Vešovića u rašlje u 87. minuti utakmice protiv Slaven Belupa, upravo mogućnost Riječana da se identificiraju s EPK-om, odnosno da se u taj projekt uključe i podrže ga, mogao bi biti ključni »vjetar u leđa« cijelom projektu Europske prijestolnice kulture i okidač njegove uspješnosti. Naravno, to da Riječane treba zapaliti za EPK je puno lakše konstatirati nego napraviti.


Direktorica tvrtke Rijeke 2020 Emina Višnić kaže kako projekt Europske prijestolnice kulture i jest rađen za to da ga većina prepozna kao svoj.


Emina Višnić


Emina Višnić



– Iznimno je važno da shvatimo da uspješni EPK nitko ne može napraviti sam, bez obzira na to tko ga radi, mi ili netko drugi. To doista mora biti projekt u koji su uključeni svi, od gradskih i županijskih struktura, preko poslovnog sektora, Sveučilišta, nezavisne scene do naravno samih građana. Mi možemo motivirati, inicirati, ali važno je da se svi uključimo.


Uz dobar program prilagođen širokom spektru ljudi, infrastrukturni objekti poput nove knjižnice, muzeja ili dječje kuće morali bi postati nova okupljališta građana koja će zajedno s intervencijama na Delti proširiti centar grada. Mislim da će građani svakako biti ponosni na to što se jedan zapušteni dio grada obnovio kao što su bili sretni kada se otvorio Molo longo. Tamo ljudi šeću, voze bicikle, love ribu… postao je prostor koji ljudi vole i koji im je bitan – kaže Višnić nabrajajući elemente koji bi mogli biti ključni u ostvarivanje povezanosti građana i samog projekta.


Posebno važna za pridobivanje potpore šireg kruga ljudi bit će akcija »Uključi se« čiji je početak planiran za 10-ak dana. Riječ je o pozivu doslovno svima koji imaju vremena, volje i energije da se aktivnije uključe u projekt EPK-a, i to ne samo kao gledatelji nego sa svojim idejama, projektima, volontiranjem, radom u vijeću građana… Slijedi i intenziviranje komunikacijskih aktivnosti koji će osim klasičnog marketinga uključivati i direktnu komunikaciju s građanima.


– Nećemo samo sjediti i čekati da građani dođu nama nego ćemo obilaziti riječka naselja i razgovarati s ljudima kako bi im objasnili na koje se načine sve mogu uključiti – dodaje direktorica Rijeke 2020.


U komunikaciji s građanima centralno mjesto zauzet će RiHUB, smješten u prostoru nekadašnjeg Bernardija. Riječ o prostoru od 1200 četvornih metara čije se uređenje upravo dovršava, a koji će zapravo postati svojevrsni društveno kulturni centar u kojem će se raditi, ali družiti se ili pak dobiti sve informacije o tome što se događa.


Dvanaesti igrač 


Iznimno važan u stvaranju šire podrške je i rad na razvoju publike. U programe projekta EPK mora se uvući i publika koja nije klasična, kulturnjačka publika. Kako se navodi i u službenom planu rada Rijeke 2020 za 2018. godinu, cilj je »pridobiti dio one populacije koja jest publika drugih, ali ne i naših kulturnih događanja odnosno koja je publika drugih javnih manifestacija zabavnog ili sportskog karaktera ali nema prirodnu inklinaciju ka događanjima u organizaciji RIJEKA 2020«.


U prijevodu, postoji jako puno građana koji vole odlaziti na javna događanja, ali do sada nisu odlazili na kulturna i zadatak odgovornih je te ljude uvjeriti da se programe EPK-a itekako isplati posjećivati.


– Apsolutni cilj je izaći iz domene standardne publike prema onome što se u stručnoj literaturi zove »ne-publika«, ako to ne napravimo nismo ništa s EPK-om ni napravili. Međutim, tu nemam nikakvih sumnji u uspjeh jer već sada naša događanja koja radimo zajedno s našim partnerima posjećuje puno šira publika nego ona koju bi zvali klasičnom publikom. Ovogodišnje »Ljeto u prijestolnici« pokazatelj je upravo takvih trendova i reakcije ljudi su stvarno pozitivne jer osjećaju da se promijenila dinamika u gradu s događanjima poput Porto Etna, Tobogana ili boravka studenata arhitekture na Delti. To je bio samo mali presjek onoga što nas čeka 2020. Radimo sve da taj program zaista bude nešto na što će građani biti ponosni – kaže Višnić.


Prije ovogodišnjeg »Ljeta u prijestolnici« napravljeno je istraživanje koje je pokazalo da većina Riječana zna za projekt EPK-a i ima pozitivne stavove o njemu, ali im je falilo konkretnih informacija što je, smatra Višnić, u ovoj fazi projekta i očekivano. To bi se trebalo mijenjati upravo prije nabrojanim strategijama, a koliko su one uspješne pokazat će novo istraživanje iduće godine.


Komunikacija i traženje podrške ne ide samo prema građanima, već i prema poslovnoj zajednici, umjetničkim orgnizacijama, Sveučilištu…


– Osnivanjem poslovnog kluba PartneRI stvorena je platforma koja nama omogućuje bolju i lakšu suradnju s riječkim poslovnim sektorom, ali je ujedno stvorena organizacija koja će nastaviti s radom i nakon EPK-a kao mjesto okupljanja poslovne zajednice, ali i prikupljanja sredstava za ulaganje u zajednicu kroz različite kulturne projekte koji su društveno relevantni. Suradnja s umjetničkim organizacijama, ustanovama, udrugama i građanskim inicijativama je na neki način krucijalna jer mi kao agencija smo tu do 2021., nakon toga grad treba živjeti dalje, a u tome mogu pomoći upravo znanja i kontakti koji se steknu kroz EPK. Možda bi bilo lakše upravljati svim tim procesima da smo sve stavili pod našu direktnu ingerenciju, ali dugoročno je ovakav partnerski model puno isplativiji – smatra Višnić.



Uključivanje građana, nezavisne scene, kulturno-umjetničkih organizacija i ustanova, poduzetnika i velikih korporacija te ustrajni rad na razvoju publike, kako na stvaranju nove tako i na produbljivanju iskustva već postojeće, trebalo bi u konačnici rezultirati sinergijskim efektom koji bi projekt Europske prijestolnice kulture mogao dugoročno odrediti kao prijelomnu točku u modernoj povijesti Rijeke.


Da se vratimo na sportski teren, kao što se mnogi još i danas sjećaju Zagija ili Vučka, iako je od njihove »vladavine« prošlo više od tri destljeća, možda i logo Rijeka 2020 Europska prijestolnica kulture postane prepoznatljiv simbol grada koji se unatoč brojnim lošim okolnostima uspio otrgnuti letargiji i koji je očekivani poraz na kraju pretvorio u pobjedu. Takve velike preokrete zaista ne može nitko napraviti sam, za to vam treba – 12. igrač.


Kulturne navike Riječana


Zanimljivosti iz Istraživanja javnog mnijenja o projektu »Rijeka 2020 – Europska prijestolnica kulture, lipanj 2018., (Ipsos Public Affairs)


Koji je najznačajniji nadolazeći projekt na riječkom području:


43% ne zna


17% EPK


8,8% LNG terminal


U kojoj ste mjeri upoznati s projektom:


76% zna za projekt


23% nije čulo


Konzumacija kulture:


U posljednjih godinu dana 17% ispitanika je posjetilo koncert klasične glazbe, operu ili balet, 19% književni događaj ili Art-kino, 31% koncert (jazz, rock, elektronika) ili umjetničku izložbu, 33% kazališnu predstavu, 36% film u komercijalnom kinu, 51% pročitalo književno djelo, samo 13% ispitanika posjetilo je predavanje ili neku drugu edukaciju na temu kulture.


Što se očekivanja tiče, generalna je percepcija da će projekt najviše pozitivno utjecati na ugostiteljstvo u gradu, a tek onda na kulturnu ponudu. Treća je čistoća i urednost, četvrta opća kvaliteta života, pa potom gospodarstvo i infrastruktura.