Bili su to dani ponosa i slave, radosti i tuge – Perica Prpić i Milan Rončević / Foto R. BRMALJ
Perica Prpić i Milan Rončević, sadašnji i bivši predsjednik Udruge specijalne policije Domovinskog rata Ajkule, te Branimir Brnas, njihov suborac koji im se pridružio 1994. godine, kao devetnaestogodišnjak, ističu kako su ponosni da su imali čast baš oni biti ti koji su obilježili stvaranje Republike Hrvatske i, koliko teško bilo, sudjelovati u akciji koja je kruna svih vojnih djelovanja
Puni ponosa
Hrvatska u zajedništvu
– Nakon 23 godine od Oluje i 22 od završetka Domovinskog rata svjedoci smo svakolikih politika prema hrvatskim braniteljima – neke su donijele dobro, međutim dosta ih je bilo i pogrešnih. Smatram da je bilo najbitnije što više integrirati braniteljsku populaciju u život i rad zajednice. Nekako mi se čini da su sve mjere koje su se u tu svrhu provodile, kao primjerice Spectra, bile dobro zamišljene, ali sprovedene samo da se sprovedu bez nekih stvarnih rezultata. Upozorio bih na činjenicu da nije povijesno korektno da se o stvaranju vlastite države djecu u školama uči na samo četiri stranice. Uvidjevši tu činjenicu, ali i ponukani pritužbama ljudi pokrenuli smo projekt edukacije o Domovinskom ratu po riječkim srednjim školama. Međutim, to nije rješenje, već bi ovaj problem trebalo riješiti na razini Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta. Svim hrvatskim građanima, a posebno hrvatskim braniteljima želim poručiti da ne gube nadu, bit će bolje ako svi zajedno, svatko u svom polju rada damo sve od sebe. Svima želim sretan Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja – poručuje Branimir Brnas.
– Svi koji su sudjelovali u Domovinskom ratu mogu biti ponosni, jer njihovi sugrađani danas u Hrvatskoj žive punim životom, u svojoj državi, u kojoj mogu biti ono što žele. Hrvatska je danas razvijena u svakom segmentu društva. Danas je ponos hrvatskog naroda u buđenju, zajedništvo koje smo imali tada u Domovinskom ratu ponovo se rađa i daje dodatnu snagu da možemo i dalje razvijati našu domovinu. Kako smo znali stvarati Hrvatsku puškom, danas je vrijeme da je stvaramo olovkom i znanjem. Hrvatski branitelji i danas sudjeluju u razvoju i napretku Hrvatske, pokretač su i putokaz mlađim naraštajima. Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja trebamo obilježiti dostojanstveno. Vrijeme je to turističke sezone, kada u našoj državi boravi veliki broj turista, a oni su u protekla dva tjedna imali prigode vidjeti kako Hrvatska u zajedništvu, s ponosom i srećom dočekuje pobjednike, točnije srebrne nogometaše, a isto tako s ponosom, ali i tugom ispraća velike glazbenike kakav je bio Oliver Dragojević – kaže Prpić.
Osjećaj neizvjesnosti
Branimir Brnas iz Viškova spada u red mlađe generacije hrvatskih branitelja, onih koji su odrastali uz stalne uzbune i vijesti o razorenoj zemlji čekajući stariju braću da se vrate s bojišta, onih koji su stasali u Hrvatskoj vojsci. Po završetku srednje škole i navršenih osamnaest godina života prijavio se u Hrvatsku vojsku, kojoj se priključuje u siječnju 1993. godine, a godinu dana kasnije priključio se SJP Rijeka Ajkule kao pričuvni policajac specijalac. Od tada je s Ajkulama prošao sva ratišta na koja jedinica odlazi.
– U Oluju smo krenuli rano ujutro. Sjećam se, prespavali smo na polaznoj crti duboko u šumi ispod Svetog brda. Zora se budi, mi još uvijek ležimo na tlu gdje smo prespavali. U daljini se začuje topnička priprema, a netko šapatom govori: »Ajmo dečki. Dižite se, idemo…« Sjećam se tog osjećaja neizvjesnosti u koju idemo, ali i odlučnosti na licima svih nas u želji da konačno oslobodimo zemlju. S obzirom na to da smo kao pravac djelovanja imali spuštanje niz Velebit, moram priznati da je bilo doista fizički zahtjevno, naročito jer je svatko od nas sa sobom nosio 40-ak kilograma opreme, da ne govorim o dečkima koji su nosili Comando minobacač ili protuoklopni sustav Fagot koji sam teži dvadesetak kilograma. Kako smo svi redom bili dobro utrenirani i s dobrim zapovjednicima, ništa nam nije predstavljalo problem – priča Brnas, dodajući kako Oluju u to vrijeme doživljava kao i svi tada, kao nastavak oslobođenja zemlje. Naročito što je iza nas Bljesak u kojem smo izvojevali pobjedu – kaže Brnas.
Danas je Oluja i sjećanje na nju za Brnasa mješavina ponosa i tuge. Ponosa na pobjedu, ponosa na zajedništvo, ponosa na sve suborce s kojima je bio i ponosa što je bio dio rađanja hrvatske države. Međutim, znak je i tuge za svim onim našim suborcima koji više nisu s nama.