Svečano euharistijsko slavlje

PROPOVIJED RIJEČKOG NADBISKUPA Devčić na Trsatu: Čovjekova veličina je u zahvalnosti

Mirjana Grce

Foto R. Brmalj

Foto R. Brmalj



RIJEKA Riječki nadbiskup mons. dr. Ivan Devčić u svojoj je propovijedi, na misi koju je večeras predvodio u Trsatskom svetištu, govorio o potrebi da promišljamo o svome životu i zahvalnosti za sve što čini naš život. Aktualizirajući pri tome evanđelje blagdana Marijina uznesenja, vjernicima je kao uzor istaknuo Mariju.



– Kako bismo postali svjesnima da u svome životu neizmjerno više primamo nego što dajemo, moramo misliti o svome životu, o ljudima s kojima živimo i radimo, o uvjetima i okolnostima koji često više ovise o drugima nego o nama samima. Takvo misaono promatranje vlastitog života, naših pothvata, naših uspjeha i neuspjeha, pomoći će nam otkriti i ispravno vrednovati ulogu drugih ljudi, kao i samoga Boga kojemu dugujemo sve što jesmo, što posjedujemo ili činimo. Tako će se u nama probuditi osjećaj zahvalnosti kojim ćemo se oduprijeti iskušenju samodostatnosti i umišljenosti, rekao je poručujući vjernicima da je potrebno ispitivati se i ispravljati kako bi o sebi stekli ispravnu sliku u kojoj će zahvalnost biti središnja tema, zahvalnost povezana s poniznošću.– Poniznost nam pomaže shvatiti i priznati da sve što jesmo i što imamo, što smo sagradili i postigli u svome životu nije plod samo našeg umijeća i truda, spretnosti i znanja nego, prije svega, pomoći i podrške drugih, posredstvom kojih nam i sam Bog dolazi u susret i u pomoć, objasnio je mons. Devčić rekavši da će takvo razmišljanje pomoći da shvatimo da je »čovjekova veličina upravo u zahvalnosti, tj. da smo onoliko veliki koliko smo zahvalni«. U tom smislu citirao je Cicerona: »Zahvalnost nije samo najveća od svih vrlina, nego i majka svih ostalih«.


I na Marijinom primjeru objasnio je da kršćanska vjera ne odbacuje razum i mišljenje, nego ga pretpostavlja i zahtijeva. Rekao je da je svetkovina Marijina uznesenja na nebo poticaj na razmišljanje o ulozi Marije u životu vjernika, prigoda da se prisjete njezine majčinske blizine i praćenja u svim trenucima života, posebno najtežima, »onako kako nas naše majke prate i podržavaju na našim životnim stazama«; prigoda za zahvalnost i za ugledati se u primjer Marijine vjere »utemeljene na razumskom uvidu i obogaćene djelima ljubavi i zahvaljivanja«.– Budimo ljudi i kršćani koji misle i zahvaljuju, zaključio je te na kraju misnoga slavlja podsjetio na primjer života sv. Ivana Pavla II. koji je u Rijeci boravio 2003. godine i primjer sv. Majke Tereze koja je Rijeku posjetila prije četiri desetljeća.