Optužbe za plagijat

OČI U OČI S ORLOM Kako je komunalna akcija snimanja selfieja uznemirila riječku umjetnicu

Nela Valerjev Ogurlić

Foto Ivica Tomić

Foto Ivica Tomić

Umjetnica Luiza Margan smatra da je akcija razgledavanja dvoglavog orla iz zraka kopija formalnih i izvedbenih aspekata njenog umjetničkog rada »Oči u oči sa slobodom«. No ide ona i korak dalje, proglašavajući akciju trivijalizacijom osnovnih načela njenog umjetničkog rada prema proizvodnji spektakla te traži ispriku odgovornih



Otkako je na kupolu gradskog tornja vraćena skulptura dvoglavog orla, ne jenjava interes Riječana da je osmotre izbliza, iz košare vozila Javne vatrogasne postrojbe koja se s Korza podiže na visinu na kojoj je postavljena skulptura. Razgledavanje orla s vatrogasnog krana postalo je hit među građanima, ali je uznemirilo umjetnicu Luizu Margan, Riječanku s adresom u Beču, koja je ogorčena jer smatra da je Grad Rijeka grubo zloupotrijebio njezin umjetnički rad i banalizirao ga.


– Javna akcija razgledavanja dvoglavog orla iz zraka je »jedan kroz jedan« kopija formalnih i izvedbenih aspekata mog umjetničkog rada »Oči u oči sa slobodom«. Ova akcija osim što kopira, ujedno i trivijalizira osnovna načela mog umjetničkog rada – kaže umjetnica, smatrajući da joj inicijatori ovog zbivanja duguju ispriku.


Rad Luize Margan »Oči u oči sa slobodom« uključivao je akciju podizanja građana i građanki Rijeke do središnje figure partizanke, alegorije slobode, na dvadesetak metara visokom Spomeniku oslobođenja na Delti, a razgledavanjem orla na isti način, ali u svrhu jednog populističkog događaja, degradiradirana je, smatra, njezina zamisao.





Luiza Margan u ovom se radu bavila pitanjem reprezentacije političkih ideologija i odnosa veličina »malih« građana naspram monumentalnog socijalističkog spomenika koji su do tada mogli promatrati samo iz žablje perspektive.


Sve za dobar selfie


Performans je izazvao veliku pozornost javnosti, a autorica ga je realizirala 2014. u suradnji s Muzejem moderne i suvremene umjetnosti pa je očekivala da će ustanova koja je producirala rad prva stati u obranu njegova integriteta i intervenirati da se akcija razgledavanja orla obustavi.



Pročelnik Odjela za kulturu Ivan Šarar napominje da ga je optužba Luize Margan za plagiranje, citiranje ili sempliranje iznenadila, jer je i njezin rad od prve najave o realizaciji shvatio kao citat.Naime 2003. godine u sklopu projekta Graz EPK realiziran je dobro poznat projekt »Marienlift / The Lift to Mary« autora Richarda Krieschea. On je na glavnom gradskom trgu pokraj skulpture Djevice Marije postavio stakleni elevator kako bi se posjetitelji mogli uspeti na visinu skulpture koja se nalazi na visokom stupu te doživjeti promjenu perspektive prema skulpturi, gradskom centru, ali i prema »sadržajima na pijedestalu« općenito.– Čini mi se da je namjera Luize Margan, osim što je promijenjena skulptura/objekt koji se kontekstualizira, bila gotovo identična, stoga me čudi negodovanje vezano za autorstvo – kaže pročelnik.No Luza Margan isticanje ovog primjera smatra samo još jednim dokazom beskrupuloznosti gradske administracije. – U mojim radovima citati su jasno istaknuti, ako ih koristim. U ovom slučaju niti sam se referirala na skulpturu austrijskog umjetnika Richarda Krieschea niti je itko od profesionalaca ikad ukazao na moj performans kao na citat njegova rada, iako živim u Austriji. Isticanje ovog primjera samo je taktika gospodina Šarara da skrene temu i prebaci fokus s problematičnog odnosa gradske vlasti do umjetnika i njihovih radova. I sam umjetnik Richard Kriesche bio je nezadovoljan kada je Gradsko vijeće Grada Graza 2007. odlučilo prodati njegovu skulpturu i premjestiti je na mjesto za koje nije bila osmišljena – kaže Luiza Margan.


– Kontaktirala sam kustosicu Kseniju Orelj i ravnatelja Muzeja Slavena Tolja u nadi da ću dobiti podršku, ali ona je izostala. Zanimalo me je tko je inicirao akciju, ali Tolj je prvu informaciju da je to bio Vuk Ćosić, komunikacijski strateg EPK-a, naknadno povukao. Na moje zaprepaštenje ispostavilo se da MMSU nema nikakvo stajalište o ovoj zloupotrebi, kao ni tim EPK-a koji moj rad koristi u promidžbenim materijalima. Upravo zbog takve prezentnosti rada u promidžbenim materijalima EPK-a bilo bi bitno da su me kontaktirali i posavjetovali se o možebitnom prisvajanju performansa – kaže Luiza Margan, kojoj su Muzeju kazali da žale što je u organizaciji akcije došlo do šuma u komunikaciji.


– Nije mi jasno o kakvom se šumu radi, jer samnom nitko i nije komunicirao u povodu ovog događaja. Nisam čula nikakav šum i ničiji glas, ali sam shvatila da je taj »šum« alarmantan pa sam odlučila javno istupiti, jer vrijeme je da se umjetnici počnu respektirati – kaže Margan.


Umjetnica u svom apelu za zaštitu integriteta umjetničkog rada poziva da se zaustavi iskorištavanje umjetničkih koncepata u svrhu osobnih, političkih ili drugih promocija bez suglasnosti autora. Ističe da su Riječani imali priliku izbliza pogledati dvoglavog orla »oči u oči« ili sa svih strana, stojeći na Korzu prije njegova postavljanja na vrh gradske ure, pa realne potrebe za uzdizanjem građana do kupole s orlom nije bilo, osim u svrhu spektakla.


– Upravo je tim spektakularnim činom i prisvajanjem bez pristanka autorice moj prethodno izveden i riječkoj publici poznat rad trivijaliziran i retrogradno sveden na još jedan spektakl. Jučer usmjeren prema partizanki kao alegoriji slobode, a danas prema dvoglavom orlu, kako u kom trenutku kome paše i pod motom »sve za dobar selfie! – kaže autorica.


Foto Ivica Tomić


Foto Ivica Tomić



Bahatost Grada


Margan ističe da su joj podršku pružili mnogi umjetnici i teoretičari, domaći i inozemni. Seriju fotografija proisteklih iz performansa »Oči u oči sa slobodom« izlagala je u Češkoj, Austriji, Italiji i Sloveniji. Kolege iz inozemstva čak su joj sugerirale da angažira odvjetnika, jer smatraju da je riječ o zloupotrebi koju treba sankcionirati.


Po njezinu viđenju, ta je zloupotreba rezultat bahatog stava Grada koji si uzima pravo prisvajanja kreativnih umjetničkih strategija nastalih pod okriljem njegovih institucija, misleći da mu to pravo pripada zbog toga što sudjeluje u njihovu sufinanciranju.


– Ovdje se ne radi o pitanju aproprijacije ili citata u umjetničkom kontekstu, već o prisvajanju jednog javnog umjetničkog performansa za isto tako javan događaj u turističke i spektakularne svrhe, u duhu predizbornog mota » kruha i igara« – naglašava umjetnica.


Citat ili aproprijacija legitimna je umjetnička strategija koja ima i svoja pravila, ali poprima sasvim drugo značenje kada je izvode gradske vlasti eksploatacijom umjetničkih radova za svoje interese. Takvo prisvajanje ne samo da nije legitimno, već umanjuje vrijednost rada umjetnika i njihovu ulogu u stvaranju kulturnog nasljeđa, smatra Margan.


O njezinu protestu razgovarali smo s ravnateljem MMSU-a Slavenom Toljem i komunikacijskim strategom EPK-a Vukom Ćosićem, a zatražili smo i mišljenje pročelnika gradskog Odjela za kulturu Ivana Šarara. Svi oni izražavaju žaljenje zbog nastalog nesporazuma i nadaju se nastavku suradnje s umjetnicom, ali ne vide razlog za obustavu akcije, a ni za posebnim isprikama. Tolj pritom ne zna tko je došao na ideju da se za predstavljanje dvoglavog orla angažira vatrogasna dizalica, ali mu je žao što umjetnica o tome nije obaviještena.



Udruga Delta 5 smatra da je umjetnički rad Luize Margan, u kojem su Riječani i Riječanke dobili priliku suočiti se »oči u oči« s alegorijom slobode, imao odjeka u javnosti i bio uspješan upravo u naglašavanju političkog konteksta grada koji se odupire sveopćem skretanju u desno, između ostalog i očuvanjem antifašističkih spomenika u javnom prostoru.– Aktualni slučaj podizanja građana na razinu s dvoglavim orlom u formi se toliko podudara s radom umjetnice Luize Margan da su ga s njim poistovijetili i mediji parafrazirajući naslov »Oči u oči sa slobodom« u članku naslovljenom »Oči u oči s dvoglavim orlom«, kojim je događaj na Korzu popraćen u Novom listu.Što se tiče aproprijacije, validne umjetničke metode za kojom posežu umjetnice i umjetnici, a u ovom slučaju i Grad, bilo bi konstruktivno da je Grad imenovao autoricu na čiji se rad direktno referirao, odnosno da u sličnim slučajevima kontaktira  autore, pogotovo ako se radi o radovima sufinanciranim iz gradskog proračuna. U protivnom se autorima prenosi ideja da su takvi radovi shvaćeni kao dio gradskog repozitorija (umjetničkih) koncepcija, koje Grad prema potrebi može prilagođavati svojim aktualnim interesima – poručuju umjetnici iz Udruge Delta 5: Milijana Babić, Marino Krstačić-Furić, Nadija Mustapić, Toni Meštrović, Nika Rukavina i Ana Tomić.


– S obzirom da se akcija formalno naslanja na rad u kojem je umjetnica upotrijebila isti instrument za podizanje publike do spomenika mislim da je s njom trebalo razgovarati, ali ne mislim da je problem takav da bi Muzej trebao intervenirati, jer se ovdje ne radi o umjetničkom činu u kojem je kopiran tuđi rad, nego o javnom događaju bez umjetničkih pretenzija. Da je drukčije, sigurno bih reagirao, i osobno i u ime Muzeja, a ovako mi je samo žao što je izostala komunikacija s umjetnicom i što se Luiza uzrujala – kaže Tolj.


(Ni)je umjetnost


Ni Vuk Ćosić se ne može sjetiti tko je točno inicirao visinsko razgledavanje orla, ali pamti da tu ideju nije doživio kao akt aproprijacije, već kao znak da je rad Luize Margan postao dio vernakulara, svakodnevnog riječkog izričaja, nešto što je odskočilo i postalo kreativni potpis grada. Reakciju umjetnice doživljava kao razumljivo posesivnu, ali je začuđen što njome aludira na politiku.


– U tom smislu Luiza me iznenadila, jer ovaj je simbol, za razliku od Tita, D’Annunzia ili Pavelića, rasterećen direktnih dnevnopolitičkih konotacija. Dvoglavi orao nije uprljan ničim i njegov povratak na gradski toranj nisam čitao kao dnevnopolitički događaj – kaže Ćosić, koji performans »Oči u oči sa slobodom« ističe kao primjer inteligentnog odnosa prema povijesnom sjećanju, dok Ivan Šarar podsjeća da je Grad ovaj rad Luize Margan s ponosom u više navrata koristio u promociji EPK-projekta.



Kompliment, a ne zloupotrebaPovjesničar umjetnosti Branko Franceschi kaže da ideja podizanja ljudi na visinu da bi se promatraču otvorile nove perspektive nije nova i da su umjetnici koji je koriste u svom radu također nečim nadahnuti.– I Luiza Margan sigurno se nečim nadahnula, kao što je njezin rad nadahnuo Grad da javnosti približi skulpturu dvoglavog orla. Ne mislim da su time povrijeđena autorska prava umjetnice niti da je njezin rad trivijaliziran, ali zbog činjenice da je performans »Oči u oči sa slobodom« bio vrlo dojmljiv i snažno se utisnuo u memoriju Riječana , mislim da bi bilo pristojno da je obaviještena o akciji koja budi direktne asocijacije na njezinu izvedbu.Ipak, ne treba dramatizirati. Suvremena umjetnička praksa teži uspostaviti nove prezentacijske paradigme pa bih to prije shvatio kao kompliment jednoj metodi, a ne kao zloupotrebu. Da sam autor, smatrao bih to priznanjem svom radu – kaže Franceschi.


– Riječ je o radu koji smo zdušno prihvatili, koji je sufinanciran javnim novcem i produciran od strane gradske institucije MMSU uz pomoć gradske vatrogasne postrojbe. Možda smo postojeće disonantne tonove mogli izbjeći informiranjem autorice o akciji razgledavanja orla na gradskoj uri, ali takvo što nismo napravili s razlogom. Naime razgledavanje skulpture dvoglavog orla nema nikakvih umjetničkih niti autorskih pretenzija, pa tako ne može biti ni citat niti plagijat. Naprosto je iskorišteno jedino dostupno »prijevozno sredstvo« za uspon do razine skulpture, vatrogasni kran, kao i u slučaju projekta »Oči u oči sa slobodom« – kaže Šarar.


Prema njegovim riječima, razgledavanje skulpture iz »košare« vatrogasnog vozila bilo je planirano samo u danu njezinog postavljanja, ali zbog velikog interesa građana, ono je, u dogovoru s Javnom vatrogasnom postrojbom Grada Rijeke produženo i do sada je održano šest puta, u različitom trajanju. Prema procjenama vatrogasaca, na taj je način dvoglavog orla vidjelo oko 800 osoba, a daljnje aktivnosti ovisit će o interesu građana.