Krah obitelji

Malodobnim sestrama zbog sukoba roditelja prijeti smještaj u dom. Na potezu je riječki Općinski sud

Ingrid Šestan Kučić

iStock

iStock

Pored živih i zdravih roditelja, koji nemaju egzistencijalnih problema, dvije djevojčice koje pohađaju drugi i četvrti razred osnovne škole, odluči li Općinski sud tako, bit će smještene u dom. Ne samo zbog višegodišnjeg sukoba roditelja, već i zbog toga što ni institucije čiji je zadatak naći rješenje nisu odradile posao u korist djece. Tešku situaciju otežava i dijagnoza jedne od kćeri kojoj je detektiran rijedak oblik tumora duge kosti, zbog čega je djevojčica početkom ove godine i operirana



Prihvati li riječki Općinski sud prijedlog Centra za socijalnu skrb u Rijeci o oduzimanju prava na život i stanovanje, otac dviju malodobnih djevojčica nakon sedam godina samostalne skrbi o svojim kćerima ostat će bez svoje djece. Dvije djevojčice, sestrice u dobi od 8 i 11 godina, sustav će smjestiti u Dom za nezbrinutu djecu »Ivana Brlić Mažuranić« Lovran. Bit će to krah obiteljske situacije čiji temelj već godinama čine sudski procesi, vještačenja i borba sa sustavom te institucijama koje, prema tvrdnjama oca, ne samo da ne obavljaju dobro svoj posao, nego rade i protuzakonito. Bit cijele priče koja bi mogla dobiti domski epilog za dvije djevojčice, koje imaju do krajnjih granica posvađane oca i majku, nemogućnost je njihovog dogovora. Već godinama se, dok djeca teško i nezamislivo pate, međusobno optužuju za neadekvatnu skrb o malodobnim kćerima.


Sedam godina agonije


U dugogodišnjem košmaru optužbi dvoje supružnika, očito se ni institucije čiji je zadatak naći rješenje ne snalaze najbolje. Prijedlog da se dvije osjetljive djevojčice smjesti u dom nikako se ne može ocijeniti rješenjem koje će pridonijeti njihovoj dobrobiti. Dakle, pored živih i zdravih roditelja, koji nemaju egzistencijalnih problema, dvije djevojčice koje pohađaju drugi i četvrti razred osnovne škole, odluči li Općinski sud tako, bit će smještene u dom. Pritom, njihovu tešku situaciju dodatno je u listopadu prošle godine otežala dijagnoza jedne od kćeri kojoj je detektiran rijedak oblik tumora duge kosti zbog čega je početkom ove godine i operirana.


Njihova mučna priča počinje prije sedam godina, kada su se roditelji odlučili na odvojen život. Razdvajanjem roditelja malodobne djevojčice ostale su živjeti s ocem i njegovim roditeljima. Nakon dvije godine skrbi o njima, otac je dobio i sudsko rješenje o povjeri skrbništva, najprije od Općinskog, a potom i od Županijskog suda. U to vrijeme određeno je i prvo vještačenje, a u međuvremenu krenuo je i kazneni postupak protiv majke malodobnih djevojčica zbog ozbiljnih optužbi vezanih za neprimjereno ponašanje. Taj kazneni postupak do danas nije okončan, a djevojčice su prošle dva vještačenja koja su dala dva suprotna mišljenja. Kazneni postupak protiv majke djevojčica pokrenulo je Državno odvjetništvo na temelju prijave njenog supruga, dok je Županijski sud u Rijeci pokrenuo postupak. S druge strane, nedavno je pokrenut i kazneni postupak protiv oca, učinio je to Centar za socijalnu skrb iz razloga što smatra da su se stvorila kaznena djela na štetu djeteta.





Zbog zaštite njihovog identiteta, imena djece, pa tako ni roditelja, ne iznosimo, isto kao što ne iznosimo podatke o školi koju djeca pohađaju, kao ni kvart u kojem žive. Cilj je ovog teksta, koji objavljujemo zbog društvene odgovornosti koju imamo prema svim ranjivim skupinama, a to su prije i iznad svega malodobna djeca, pokušaj senzibiliziranja sve tri strane u ovoj situaciji – oca, majke i Centra – da još jednom, prije konačne odluke suda, pokušaju kroz otvoren razgovor i kompromise pronaći polazište za dogovor kojim će se izbjeći vjerojatno najgore moguće rješenje – smještaj djece u Dom.



Borba za skrbništvo


Prvim vještačenjem, koje je okončano prije tri godine, zaključeno je da djeca trebaju ostati živjeti kod oca te je potrebno odrediti susrete i viđenja s majkom, a po okončanju kaznenih postupaka revidirati odluku o susretima i viđenjima. Dobivši takvo mišljenje, otac koji je i sam odvjetnik, bio je uvjeren da je to epilog njegove borbe za skrbništvo te da će život njegove obitelji krenuti mirnim tijekom. Međutim, umjesto toga, to je bio trenutak u kojem je krenula njegova kalvarija i sukob s Centrom za socijalnu skrb koji, kako tvrdi, nije prihvatio prvo vještvo bez ikakvih relevantnih dokaza i razloga. Zatraženo je drugo vještačenje, i to zagrebačkih vještaka, a otac je zbog toga prije tri godine zatražio izuzeće Centra za socijalnu skrb, smatrajući takvo traženje Centra protuzakonitim.


– Predstavnice Centra nisu postupile sukladno zakonu i svojoj službenoj dužnosti. Ono što su trebale napraviti je o zahtjevu za izuzećem obavijestiti ravnatelja Centra i obustaviti rad u parničnom postupku, kao i u upravnim postupcima. Suprotno tome, one su svojim nezakonitim postupcima izložile malodobnu djecu višestrukim i višegodišnjim nepotrebnim ispitivanjima i vještačenjima. Drugo vještačenje je zatražila moja supruga, a Centar se s time složio, iako je Županijski sud u Rijeci zauzeo stav da djeca trebaju nastaviti živjeti sa mnom te da postoji opasnost za pravilno podizanje malodobne djece jer postoji osnovana sumnja da je majka zanemarivala njihovo podizanje. Međutim, iako nikada nisu navele relevantne razloge protivljenja prvom vještačkom nalazu, djelatnice Centra usuglasile su se s prijedlogom moje supruge za novim vještačenjem i zahtijevale da se u parničnom postupku novim vještačenjem utvrđuju činjenice iz stvarno-pravne nadležnosti kaznenog suda, a znale su i bile su dužne znati kako su kazneni postupci protiv bivše supruge u tijeku te da je to u suprotnosti sa zakonom, kao i stavovima sudova, vještačenjem i cijeloj dokumentaciji. To novo vještačenje bilo je nezakonito, a moja djeca i cijela obitelj izloženi su traumama. Moja se djeca konstantno traumatiziraju jer su ih djelatnice Centra uvukle u višegodišnje institucionalno viktimiziranje. Do sada su višestruko ispitivane u Centru, Domu Tić, pred vještacima, pred Županijskim sudom i u parničnim postupcima. U razdoblju od šest godina ukupno su deset puta ispitivane – priča otac malodobnih djevojčica.


Manipulacije djecom


Potkrepljujući svoju priču nizom dokumenata iz kojih je vidljivo da brine o djeci, otac kaže kako su se djevojčice u nekoliko navrata izjašnjavale da žele živjeti s njim, a to su izjavile i na posljednjem ročištu u ožujku. Međutim, drugo vještačenje koje su proveli zagrebački vještaci sukobilo se s prvim vještačenjem. Izraženo je, naime, mišljenje da ni otac u emocionalnom pogledu nije podoban za skrb o djevojčicama. Za to, tvrdi otac, ne postoje baš nikakvi dokazi.


– Prozivaju me da emocionalno zlostavljam djecu, a za to nemaju nikakvih dokaza. Stručnjaci Odjela psihijatrije KBC-a Rijeka zaključili su da se djeca boje majke te da su zadovoljna životom s ocem. Centar me prijavio za kazneno djelo emocionalnog zlostavljanja, a sami u procjeni pišu da supruga manipulira i koristi djecu za svoje interese. Prijedlog za oduzimanje prava na život s djecom sastavljen je na temelju nezakonite fabricirane dokumentacije Centra za socijalnu skrb, za potrebe upravo ovog postupka oduzimanja djece te nezakonitog drugog vještačenja iz Zagreba. Također, u tom se prijedlogu za oduzimanje djece doslovno ignoriraju sve odluke sudova, izraženo mišljenje djece te činjenice i dokazi. Zdravom razumu je to neshvatljivo. Logično je pitanje zašto to predstavnici Centra čine. Moji dokazi su jasni, ali problem je taj što sam se ja usudio ukazivati na nezakonitosti Centra i što sam se suprotstavio pa je sada ovo izgleda njihov »obračun« na osobnoj razini. Uopće ih nije briga za djecu, njihovu tugu, bol i patnju. Meni su moja djeca svetinja i ne mogu dopustiti da ih netko uništava. Sve što tražim je da netko postupi prema zakonu. Što god oni rekli, svi su dužni poštovati mišljenje viših sudova te stav i mišljenje djece – kaže otac.



S činjenicom da su malodobne djevojčice svih ovih godina izložene traumatiziranju slaže se i njihova majka koja navodi kako su joj djeca prisilno oduzeta te kao i otac, i ona želi skrbništvo od kojeg nema namjeru odustati. Međutim, za razliku od oca po pitanju smještaja djece u dom, majka dijeli mišljenje Centra za socijalnu skrb i smatra da će djeci biti bolje u domu nego s ocem.


– Centar ima dobre razloge zbog kojih želi staviti djecu u dom. Pet su godina čekali da se otac promijeni, a on to nije učinio. Meni se djeca ne oduzimaju, jer su mi oduzeta ovako i onako. Koči me kaznena prijava koja nije utemeljena. Djeca trenutno žive u nezdravoj okolini i psihički su sve gore i gore te zato mislim da je za njih manja šteta da su u domu. Tamo bih djecu redovito viđala i djeca neće biti


izložena strahu, prijetnjama i emocionalnom zlostavljanju. Ja sam prva još 2012. godine podnijela tužbu za razvod i skrbništvo, a nakon toga me suprug prijavio za nedolično ponašanje, bez ikakvih dokaza. Smatrala sam da prvo vještačenje nije stručno i zatražila sam drugo vještačenje koje sam sama platila. Sami vještaci su nas uputili na vještačenje u Zagreb jer su rekli da nemaju stručnog znanja i da se time nitko u Rijeci ne bavi. Drugo je vještačenje pokazalo da su i otac i baka emocionalni zlostavljači jer me kao majku žele diskreditirati, na svaki način pokušavaju postići da me djeca ne vide i govore protiv mene – kaže majka.


I ona je nezadovoljna kako sustav i institucije funkcioniraju te navodi kako bi svim institucijama bilo bolje da rade svoj posao.


– Protiv mene je kaznena prijava podnesena 2012. godine, a prvo je ročište bilo tek 2015. godine. Zamislite koliko im je trebalo, a pitam se da sam stvarno poduzimala neke nedolične radnje, što bi bilo u tom periodu – priča majka. Njena je namjera sačekati kraj kaznenog postupka te zatražiti skrbništvo, jer na nagodbu koju joj suprug nudi, a to je da se odrekne skrbništva i viđa kćeri, neće pristati.


– Htjela bih »zahvaliti»« sucima obiteljskog i kaznenog odjela te Općinskom sudu Rijeci zbog neiskrenosti, neobjektivnosti, neprofesionalnositi i nerada te uništavanja tri života, posebice dva mlada života. Netko, tko predstavlja pravednost i zaštitu prava građana trebao bi to raditi i provoditi a ne raditi suprotno, poigravati se životima i potencirati nasilje i zlostavljanje – kaže majka.



Bolesno dijete


Dodajući kako Centar želi pred kraj školske godine ispisati djecu iz škole, izdvojiti ih iz adaptirane životne zajednice i to u situaciji u kojoj je jedno dijete i bolesno, otac kaže da sam Centar u svojim izvještajima ističe svjesnost da vještačenja i ispitivanja predstavljaju traumu za djecu, a opet to sada ponovo žele tražiti. On tvrdi i da Centar nije uzimao u obzir mišljenje Odjela psihijatrije KBC-a, kao ni iskazana mišljenja škole te pedijatra koji se slažu da otac uredno brine.


Međutim, u Centru za socijalnu skrb kažu pak da su sve radnje koje su do sada proveli, sukladno dobivenim podacima te da njihov zaključak nije zaključak samo jedne osobe, već stručnog tima. O detaljima slučaja u Centru kažu da ne mogu govoriti, jer je postupak u tijeku, no sačinjena je socijalna anamneza.


– Ispunjene su liste za procjenu sigurnosti djece, kao i liste za procjenu razvoja rizika djece i liste za procjenu roditeljskih snaga. Temeljem toga stručni je tim donio zaključak o potrebi određivanja mjere za zaštitu prava i dobrobiti djece iz nadležnosti suda. Nakon toga je sačinjena obiteljska procjena i izvješće o provedenoj obiteljskoj procjeni i u konačnici je to rezultiralo zaključkom stručnog tima o prijedlogu sudu za donošenje odluke o oduzimanju prava na život i stanovanje. Hoće li taj prijedlog biti prihvaćen, ovisi isključivo o sudu – navode u Centru.


Na pitanje zbog čega je Centar tek nedavno odlučio pokrenuti kaznenu prijavu protiv oca te što je temelj prijave o stvaranju obilježja kaznenih djela na štetu djeteta, u Centru odgovaraju kako je temelj drugo vještačenje. Zanimljivo je da je to vještačenje odrađeno prije dvije godine, a prijava je podnesena tek nedavno.


Otac dviju djevojčica kategorički tvrdi kako za oduzimanje djece ne postoji niti jedan opravdan, dokazom potkrijepljen razlog, te se boji unatoč tome što postoji uputa stručnjaka da se djeca više ne podvrgavaju nikakvim ispitnim postupcima, jer bi to moglo narušiti njihov psihički razvoj i mentalno zdravlje, pogotovo kćeri koja je suočena i s bolešću. Dopisima u kojima iznosi kronologiju svog slučaja obratio se cijelom nizu ustanova, a ono čega se najviše boji je oduzimanje djece i patnje koju će im smještaj u dom prouzročiti.