Jedanaest godina nakon gašenja rafinerijske prerade nafte na Mlaki i gotovo deset godina nakon što su na toj lokaciji obustavljene i posljednje aktivnosti proizvodnje maziva, prostor površine 13 hektara, smješten praktički u samom centru grada, uz more, i dalje je neiskorišten.

Budući da razgradnja nekadašnjih postrojenja, kao ni još važnija (i skuplja!) sanacija tla zagađenog kroz više od stoljeća rafinerijske proizvodnje gotovo da nisu još ni započele, izgledno je da će prostor rafinerije na Mlaki još godinama ostati neiskorišten, ni na nebu ni na zemlji.

Ini je to, sasvim je očito, zadnja rupa na svirali prioriteta u poslovanju, iako plaća 200 tisuća kuna komunalne naknade mjesečno za ovaj mrtvi kapital, a Grad Rijeka niti ima sredstava da ga otkupi, ni političke moći da jednu od najvećih i najmoćnijih kompanija u državi prisili da ubrza postupak sanacije i prenamjene.

Zastao STEP 2

​Još prije tri godine pisali smo o Projektu Znanstveno-tehnološkog parka STEP 2 na dijelu bivše Rafinerije Mlaka, koji bi, kako je najavljeno još koju godinu ranije, trebao nastati u suradnji Ine, Sveučilišta u Rijeci i Grada Rijeke, s ciljem razvoja, kako mu i ime govori, znanosti i novih tehnologija te s njima povezane proizvodnje, ali i kulturnih i turističkih sadržaja.

Najavljivalo se i pokretanje muzeja posvećenog rafinerijskoj proizvodnji, s obzirom da je riječ o prvoj pravoj, industrijskoj rafineriji u ovom dijelu svijeta, a arhitektica Petra Karuza iz Rijekaprojekt Koninga i pročelnik gradskog Odjela za urbanizam Srđan Škunca tada su zajednički izradili urbanističko-arhitektonsku studiju prenamjene prostora koji obuhvaća površinu od osam hektara, između Ulice Milutina Barača i željezničke pruge ispod Zvonimirove ulice.

Prema toj studiji, izrađenoj nakon što je Ina raspisala natječaj »Prostor za vaše ideje« kojim je ponuđeno uzimanje u zakup neiskorištenih prostora u vlasništvu kompanije, znanstveno-tehnološki park ne bi funkcionirao kao zatvorena enklava, poput većine u regiji, nego bi postao dio nove zone grada koja je osmišljena kao muzej na otvorenom, s bogatim spektrom sadržaja namijenjenih najširem krugu javnosti.

Riječko Sveučilište i Grad Rijeka iskazali su interes za razvijanje poslovno-inovativnog sektora i kulturno-turističke ponude na Mlaki, izrađena je i konzervatroska studija, održane su brojne prezentacije u sklopu raznih manifestacija, ali do sad je od svih planova realizirano malo ili ništa.

Upit o budućoj namjeni i suradnji Grada i Ine uputili smo riječkom gradonačelniku Vojku Obersnelu, koji u svom odgovoru ističe kako je projekt Znanstveno-tehnološkog parka na dijelu bivše Rafinerije Mlaka i dalje aktualan, ali je osnovni uvjet za to da Ina pokrene potrebne aktivnosti.

– Za daljnje postupke privođenja namjeni potrebno je provesti i zahvate sanacije zemljišta. INA je poduzela izradu potrebnih istraživanja i studije sanacije, kao bi se sagledali mogući modeli i procijenili očekivani troškovi, kaže Obersnel, upućujući nas za konkretnije odgovore po ovom pitanju na upravu Ine.

Gradonačelnik dodaje kako su Sveučilište u Rijeci i Grad Rijeka potpisali pismo namjere o dugotrajnom korištenju lokacije Rijeka Mlaka s ciljem revitalizacije područja nekadašnje Rafinerije nafte Mlaka i realizacije projekta Znanstveno-tehnologijskog parka STEP2.

– Naime, Uprava Ine odabrala je poslovnu ideju koju su na natječaj »Prostor za vaše ideje« raspisan s namjerom prikupljanja prijedloga poslovnih ideja o stavljanju u funkciju više lokacija, dostavili Grad Rijeka i Sveučilište u Rijeci.

Tom poslovnom idejom Grada i Sveučilišta predložena je suradnja Ine, Grada Rijeke i riječkog Sveučilišta, te mogućih drugih pravnih subjekata, radi razvijanja lokacije nekadašnje Rafinerije nafte Rijeka Mlaka i osnivanja Znanstveno-tehnologijskog parka, temeljenog na znanju, novim tehnologijama i kreiranju novih razvojnih trendova. No, kao što sam rekao, prije bilo kakvih zahvata potrebno je provesti sanaciju zemljišta što ovisi o Ini, a ne o Gradu Rijeci, zaključuje gradonačelnik.

Interesa ima

Slijedom njegovog odgovora uputili smo upit i upravi Ine, iz koje smo dobili mlak odgovor kako su i dalje zainteresirani za revitalizaciju, no slične odgovore na pitanja o sanaciji i prenamjeni rafinerije na Mlaki dobivamo već desetak godina, a da do sad nije bilo većih stvarnih zahvata. Odgovor uprave Ine prenosimo u cijelosti.

»INA i dalje koristi dio uredskih i skladišnih prostora na Mlaki za svoje poslovne procese. Također, i dalje smo zainteresirani za cjelovitu revitalizaciju ovog prostora te potencijalnu izgradnju znanstveno-tehnologijskog parka u suradnji s inicijatorima te ideje riječkim Sveučilištem i Gradom Rijeka. Što se tiče sanacije tla, od 2015. do 2017. su provedeni preliminarni istražni radovi na lokaciji Mlaka te ugrađeni trajni piezometri za monitoring lokacije.

Pripremljen je Pilot projekt crpljenja ugljikovodika na lokaciji Mlaka, s ciljem odabira ekološki i ekonomski najprihvatljivije metode sanacije lokacije, te je u tijeku ishođenje suglasnosti od strane mjerodavnih institucija. Trenutne aktivnosti na analizi lokacije i definiranju optimalnih metoda aktivacije, za svrhu koja nije industrijska, provode se kako ne bi bilo daljnjih zapreka u slučaju da se steknu odgovarajući uvjeti za realizaciju ranije spomenute ideje«, stoji u odgovoru nacionalne naftne kompanije.

S obzirom na nedavno najavljeno konačno potpisivanje ugovora o gradnji koking postrojenja za preradu teških ostataka nafte u Rafineriji nafte Rijeka na Urinju, »teškog« više od pola milijarde kuna, uz ulaganja u ostale profitabilne dijelove poslovanja, teško je očekivati da će se projekt sanacije i prenamjene Mlake uskoro naći na vrhu liste prioriteta Ine. Kada se tome pridoda i najavljeno, ali teško ostvarivo, preuzimanje MOL-ovog udjela u Ini natrag u državne ruke, cijela priča se čini još manje izgledna.

​Čak i kada bi postojala izravna namjera i sredstva za sanaciju, ostaje pitanje svrhe, odnosno ima li Rijeka dovoljno potencijalnih korisnika i potencijal za popunjavanje 13 hektara novog gradskog prostora. To, pak, otvara puno šire pitanje uspješnosti tranzicije grada, države, gospodarstva i znanosti, što ostavlja prostor bojazni da će rafinerija na Mlaki, nastala u drugoj polovici 19. stoljeća, kao utjelovljenje tadašnje snage svih navedenih subjekata, u 21. stoljeću još godinama ostati muzej, ali »iza žice«, nedostupan gradu i građanima.