RIJEKA Radni tim  za nacrt koncepta EPK RIJEKA 2020, podsjetimo, radio je u sastavu: Mani Gotovac, Slaven Tolj, Oliver Frljić, Marin Blažević, Ingeborg Fulepp, Kristian Benić i Idis Turato. U povodu proglašenja Rijeke Europskom prijestolnicom kulture, svoje viđenje dao nam je riječki intendant Oliver Frljić.

Da li možda u odabiru Rijeke za Europsku prijestolnicu kulture iščitavate i određenu političku poruku povjerenstva koje je odlučivalo o tome koji će hrvatski grad ponijeti ovu titulu?

– Smatram da ne postoji nikakva eksplicitna poruka, ali implicitna poruka bi bila da Europa, uz sve svoje trenutne probleme, još uvijek zvanično ne pristaje na one kulturne politike koje su bazirane na isključenju, klerikalizaciji i svemu onome što možemo iščitati iz desanta na kulturne institucije koji provodi hrvatski ministar kulture Zlatko Hasanbegović. Pretpostavljam da to one, koji privatno ne mogu prežaliti NDH, a javno moraju zagovarati nekakve europske vrijednosti, jako boli.

Kvaliteta programa

Što je, po vašem mišljenju, bilo presudno da odluka padne na Rijeku?

 Naravno da me iznimno veseli što će Rijeka 2020. biti europska prijestolnica kulture. Ta odluka je dodatno važna, ne samo s kulturnog, nego, možda još više s političkog gledišta u trenutku kada u Hrvatskoj na scenu stupa nacionalistička politika, za sada samo simbolično zatvorenih granica i nimalo simbolično – zatrovanog uma.  U tom prljavom, čak i opasnom igrokazu, dirigiranom s vrha trenutne vlasti, Rijeka se pokazala kao središte otpora, spremna braniti različitosti, ljudska prava i slobodu svakog pojedinca. I, što je možda najvažnije, to ne čini deklarativno, nego svakodnevno naprosto prakticirajući, odnosno slaveći život. A život se slavi i  tako što smo prema njegovim slabostima kritični, a ne njima zavedeni ili zaslijepljeni. Možda treba napomenuti da je značajnu ulogu u kreiranju ovog »projekta« imao čovjek, čovjek od struke, čovjek s vizijom, koji zapravo nije iz ovoga grada i kojeg su oni, ipak u manjini, upravo zbog njegove benevolentne i kreativne kritičnosti, htjeli »vratiti tamo odakle je došao« – Slaven Tolj, komentirala je književnica Daša Drndić.

– Mislim da je u izboru Rijeke presudna bila kvaliteta programa na kojem se dugo i intenzivno radilo. U programskoj liniji »Seasons of Power/Sezone moći« bez problema smo dobili pristanak nekih od najznačajnijih europskih autora u ovom trenutku, kao i onih koji su promijenili europski i svjetski kazališni krajolik: Jan Lauwers, Rimini Protokoll, Krystian Lupa te Oskaras Koršunovas. U kreiranju koncepta se krenulo od specifične povijesti Rijeke – grada koji je prošao kroz različite državne tvorevine, koji je jedno kratko vrijeme i sam bio država, ali i podijeljen između dvije države. Ideja je bila vidjeti kako su se sva ta iskustva reflektirala na identitet današnje Rijeke, što iz njih možemo naučiti za budućnost, te koji su to gradovi u Europi sa sličnim iskustvima. Institucije-partneri nam dolaze iz Berlina, Gdanjska, Bruxellesa, Nove Gorice…

Rečeno je da će hrvatska Europska prijestolnica kulture biti grad koji najbolje prenosi poruku europskog zajedništva. Na koji način Rijeka prenosi tu poruku?

– Europa je na prekretnici. Vrlo lako može nestati ono što je najbolje u njoj. To zasigurno nije ideja monetarne unije, već mogućnost mirne koegzistencije različitosti, kao i mogućnost da se reflektira o greškama koje je ta Europa u svojoj prošlosti napravila – nešto što veći dio Hrvatske u ovom trenutku nije u stanju, ali Rijeka jest. Čuvanjem svojih različitosti – unutrašnjih i vanjskih – Rijeka prenosi tu poruku.

Bez opstrukcija

Zašto je važno da je upravo Rijeka proglašena Europskom prijestolnicom kulture?

– Jer se na ovaj način pokazuje koliko je vrijedno ono što se u kulturi grada Rijeke radi u ovom trenutku. To je nevjerojatna pljuska državnoj kulturnoj politici ove zemlje koja je pristala da joj na čelu bude osoba filoustaške prošlosti, ali i prvom potpredsjedniku Vlade koji je tvrdio da će riječki HNK učiniti ponovno hrvatskim i narodnim, a mene smijeniti. Bilo bi zanimljivo čuti kako Karamarko komentira osvajanje ove titule. To je šamarčina i svoj onoj javnosti koja je nekritički pljuvala po onome što se radi u našem kazalištu, a da nikada nije ušla u njega. Hasanbegovićevo nepojavljivanje na jučerašnjem proglašenju govori samo za sebe. Samo se nadam da resorni ministar i njegova zamjenica neće opstruirati Rijeku na putu realizacije ove titule.