Interpretacija baštine

Briškula na brodu Galeb, zelena oaza u »Benčiću«: Kako riječku povijest iskoristiti za budućnost?

Jasmin Đečević

Foto Vedran Karuza

Foto Vedran Karuza

Polaznici Ljetne škole inovativne interpretacije industrijske baštine u svom završnom izvješću naveli su brojne zanimljive primjere i mogućnosti oživljavanja riječke industrijske baštine i njenog inkorporiranja u gradski život



RIJEKA Kante za smeće u obliku torpeda, videoprojekcije na vlakovima koje prolaze gradom, društvena igra koja bi trebala »natjerati« Riječane i njihove gosta na obilazak grada s naglaskom na lokacije industrijske baštine, inkorporiranje broda Galeb i kompleksa »Benčić« u svakodnevni život, VR aplikacije koje pružaju sliku nekadašnje Rijeke te još niz ideja i akcija, a sve kako bi se priča o Rijeci odnosno njenoj baštini predstavila na što inovativniji i današnjem vremenu prilagođeniji način.


Dio je to rezultata Ljetne škole inovativne interpretacije industrijske baštine koja je nedavno održana u Rijeci tijekom koje su polaznici iz raznih zemalja radili na novim mogućnostima oživljavanja odnosno oplemenjivanja riječke baštine s naglaskom na brod Galeb i Palaču Šećerane. Netom objavljeno završno izvješće može poslužiti ne samo kao pokazatelj kako se sve može pristupiti pitanju interpretacije baštine, nego čak i kao poticaj za konkretne akcije s obzirom na to da su neka od predloženih rješenja relativno jeftina i lako primjenjiva.


Brod Galeb 


S obzirom na to da je projekt »Galeba« definiran te uronjen u pitanje kako predstaviti njegov povijesni aspekt, polaznici Ljetne škole koncentrirali su se na mogućnost stvaranja »novih sjećanja« izabravši dvije ciljane grupe: djecu do 11 godina starosti i osobe starije od 50 godina.





Galeb bi u tom scenariju, između ostalog, postao i mjesto na kojem bi djeca kroz radionice učila o morskoj flori i fauni ili pomorskim vještinama, dok bi se starije generacije mogle kroz, primjerice, radionice kreativnog pisanja, družiti, ali i interakcijom s vršnjacima i mlađim Riječanima, stvarati nova riječka sjećanja. Osim toga, muzejski postav Galeba ne bi imao samo »institucijski dio« nego bi dio postava bila i osobna sjećanja Riječana i njihovih obitelji kroz priče, fotografije, predmete…



Jedno od pitanja kojim su se polaznici Ljetne škole bavili je i kako razbiti uobičajene rutine i navesti građane da ponekad zastanu i obrate pažnju na grad koji ih okružuje. Kako ih navesti da obiđu i Palaču Šećerane i tržnicu i Galeb i Harteru? Jedan od načina je aplikacija koja alarmira i kroz audio, video i fotomaterijal objašnjava povijest prostora kraj kojeg upravo prolazimo na odabranoj ruti. Kada svoj telefon okrenemo u smjeru određene lokacije, primjerice Palače Šećerane, na zaslonu se prikazuje ta ista lokacija na starim fotografijama ili povijesnim dokumentima. Posjetitelje se može privući i umjetničkim instalacijama, zvukovima Rijeke u naponu industrijske snage, popularnim pjesmema iz određenog doba, videoprojekcijama na vlakovima koji prolaze gradom putem kojih bi se prenosile zanimljive povijesne crtice dok čekate da taj isti vlak prođe i slično. Zajednički doručci na riječkoj placi ili večere na Molo longu mogli bi pojačati veze između društvenih skupina i obogatiti ponudu tijekom radnih dana. Vrlo zanimljiv je i prijedlog društvene igre »Heritage Counts« koja bi se bazirala na skupljanju bodova obilaženjem lokacija riječke baštine, što više lokacije posjetite, osvajate više bodova koje možete zamijeniti za, primjerice, večeru u nekom riječkom restoranu, noćenje u hotelu i slično…



U pokušaju privlačenja djece, polaznici Ljetne škole osmislili su i lik »Kapetana Galeba«, crtanog lika koji bi bio maskota i vodič dijela programa, a taj bi lik ujedno bio i jedan od suvenira koji bi najmlađe posjetitelje trebao vezati s novom riječkom kulturnom atrakcijom. S obzirom na buduću lokaciju Galeba na Molo longu, on bi morao postati mjesto na kojem Riječani provode slobodno vrijeme, primjerice, mjesto na kojem unuci od djedova i baki uče briškulu i trešetu, a sve s ciljem njegove potpune integracije u gradski život. Projekt bi uključivao i studente riječkog Sveučilišta, recimo one s Pomorskog fakulteta za radionice o pomorskim vještinama, čime se potiče razvoj volontiranja i još jača međugeneracijska povezanost stanovnika Rijeke.


Kompleks »Benčić« 


Kad je u pitanju kompleks »Benčić«, njegova je prednost, smatraju polaznici Ljetne škole, što je već dobrim dijelom integriran u gradski život jer njegov otvoreni prostor stanovnici već koriste, dijelom kao parking, dijelom kao prolaz odnosno šetnicu. Prijedlog je da se taj unutarnji prostor »Benčića« pretvori u mjesto za opuštanje odnosno druženje i to primarno pretvarajući ga u zelenu zonu. Nedostatak zelenih površina jedan je od velikih riječkih problema, tako da bi osim manjeg dijela parkinga potrebnog za buduće institucije, sve ostalo postala zelena površina na kojoj se može baviti sportom, šetati pse ili jednostavno leći na travu i opuštati se u centru grada. Na zgradama unutar kompleksa bi trebalo osim informacija u njihovoj budućoj namjeni, navesti i njihove povijesne podatke i funkcije s obzirom na to da istraživanja, kažu polaznici, pokazuju da se ljudi lakše i snažnije povezuju s objektima o kojima više znaju. Jačanje tih veza trebalo bi dovesti i do jačeg zanimanja za sadržaje i kulturne aktivnosti unutar tih objekata.


Foto cas.uniri.hr


Foto cas.uniri.hr



Stvaranjem takvog prostora, otvara se novo mjesto pogodno za brojne dodatne sadržaje, poput festivala, čime bi se posebno privlačila mlađa publika.



I polaznici Ljetne škole primijetili su da su brojni riječki baštinski prostori iznimno filmični pa su tako kao jedan od načina podizanja svijesti o vrijednosti tih prostora naveli mogućnost da lokalne vlasti pozovu međunarodne zvijezde da u tim prostorima snimaju glazbene spotove. Naveli su kako takvi spotovi domaćih glazbenika već postoje (En Face, Let 3, Antonela Doko) te tvrde da se time promovira industrijska baština pogotovo prema mlađoj publici.



Zanimljiv detalj primijetili su polaznici Ljetne škole prilikom posjeta »Benčiću«; iako su, kažu, jasno postavljene tabele koje zabranjuju šetnje pasa tim područujem, veliki broj Riječana radi upravo to. Stoga predlažu ne samo da se ta zabrana ukine nego da se na tom prostoru uredi i park za pse čime bi se odgovorilo na očite potrebe građana. Za potrebe parka za pse uredila bi se dodatna zelena površina, moguće bi bilo i privezati psa u posebno osmišljenom prostoru kako bi vlasnik »skočio u knjižnicu« i slično.


Foto Anna Matsuk


Foto Anna Matsuk



Prilikom prezentacije, polaznici su naveli i zanimljivi podatak da generacije »milenijalaca« prije imaju kućne ljubimce, a tek onda djecu, stoga bi trebalo razmisliti i da muzeji, barem djelomično, budu »pet friendly«. S obzirom na to da je dio kompleksa »Benčić« i Dječja kuća, predlaže se i postavljanje dječjeg igrališta, ali i stolova za stolni tenis, instalacija za sportsko penjanje i slično, sve kako bi prostor bio privlačan što većem broju različitih društvenih skupina.


Relevantni primjeri 


Završni dokument polaznika Ljetne škole donosi ne samo povijesni pregled lokacija i njihove buduće namjene, već i primjere iz svijeta gdje su problemi zapuštenih i neiskorištenih baštinskih prostora riješeni vrlo uspješno postavši ne samo atrakcija za goste nego i sastavni dio svakodnevnoga gradskog života. Izvješće se može pronaći na stranicama Centra za napredne studije jugoistočne Europe Sveučilišta u Rijeci www.cas.uniri.hr.


Kina, Rusija, Čile…


Ljetnu školu inovativne interpretacije industrijske baštine organizirali su Centar za industrijsku baštinu i Centar za napredne studije jugoistočne Europe Sveučilišta u Rijeci u suradnji s organizacijom European Heritage Volunteers i platformom Culture Hub Croatia. Ljetna škola jedna je od aktivnosti koje Sveučilište u Rijeci provodi u sklopu projekta »Turistička valorizacija reprezentativnih spomenika riječke industrijske baštine« financiranog iz Europskog fonda za regionalni razvoj u okviru Operativnog programa »Konkurentnost i kohezija«. Sudjelovali su: Nargiz Aituganova (Rusija), Nóra Katona (Mađarska), Anne Kleinbauer (Njemačka), Valentina Araya (Čile), Jacopo Ibello (Italija), Jiawen Jiang (Kina), Wei-Hsin Tsao (Tajvan), Maja Kamenar i Danijela Grubišić (Hrvatska)