Predsjednik Obrtničke komore PGŽ-a o novom zakonu

Boris Vukelić: Danas ne bih imao obraza reći bilo kome da otvori obrt ili tvrtku za 10 kuna

Alenka Juričić Bukarica

Tvrdi se da se novim Zakonom o obrtu želi olakšati poslovanje, a ustvari se obrtništvo zatire liberalizacijom za druge. Obrtništvo nema samo tradicijsku vrijednost. Iza obrta stoje materijalne i ljudske vrijednosti obitelji. Otvaranju tvrtke za 10 kuna često slijedi tek tiskanje posjetnice osnivača, s dodatkom – direktor 



Obrt je danas potreban kao faktor socijalne stabilnosti, on zapošljava, samozapošljava i daje dodatnu socijalnu sigurnost kroz angažman članova obitelji, u gospodarske tokove ulaže zamrznutu obiteljsku imovinu. Danas obrtništvo zapošljava ipak između 20 i 25 posto svih zaposlenih u realnom sektoru i kada ga ne bi bilo, broj umirovljenika bi bio veći od broja radnika. Kazao je to na početku razgovora Boris Vukelić, predsjednik Obrtničke komore Primorsko-goranske županije s kojim smo razgovarali o novom Zakonu o obrtu, svemu što je prethodilo njegovu donošenju, ali i posljedicama poput otpuštanja ljudi iz komorskog sustava. 


 Zbog čega se, ustvari, išlo u zakonske promjene?


  – Promjene zakona je inicirala Hrvatska obrtnička komora (HOK) s osnovnim ciljem da se odgovornost obrtnika s njegove cjelokupne imovine svede na neku razumniju mjeru. Te su izmjene krenule izvanredno, odnosi s Ministarstvom poduzetništva i obrta, na čije osnivanje je utjecao i stav HOK-a, činili su se prijateljskima, razmjenjivale su se informacije, surađivalo se, osobito na razini ministar i predsjednik HOK-a. Da bi se onda počelo sve mijenjati. 


 Rad na crno




U kojem su se trenutku ti odnosi narušili? Što je na to utjecalo?


  – Ministarstvo obrta ima ingerencije nad HOK-om, Komora i postoji po Zakonu o obrtu koji ono predlaže. Uvidom u sustav su uočene i nelogičnosti i neprimjerenosti, pogotovo u uvjetima krize. Bilo je plaća većih od ministarskih, bilo je troškova nevezanih za osnovne zadatke. Tada se, kao i u životu, može potencirati nedostatke, a može ih se i uklanjati gledajući pozitivne elemente, rušiti ili graditi. Rekao bih da je izbor bio uvjetovan i osobnim odnosima ministra i predsjednika HOK-a, mada to ni jedan ni drugi neće priznati. No, tu se situaciju radi općeg interesa moralo nadići, a nije se. Dobili smo nekoliko konačnih nacrta Zakona pri čemu je svaki slijedeći za nas bio nepovoljniji. 



Hoće li se Obrtnička komora sada okrenuti tržištu? 


   – Ministar želi da se orijentiramo na usluge koje možemo ponuditi na tržištu. Međutim, mi smo i nadalje neprofitna organizacija i ne vidim kako bismo našim članovima, ma koliko plaćali doprinos, mogli nešto naplaćivati. Da li možemo raditi projekte za EU? Ne možemo, jer stručnjake moramo platiti nekoliko tisuća eura, a tog novca nema ni danas, a kamoli sutra. Izaći na tržište jednostavno nije imanentno ovakvoj organizaciji. Često se ističe kako obrtnici ne koriste naše usluge. Ja sam predsjednik Ceha trgovine već više od deset godina i znam da sam se izborio, primjerice, da trgovac ne odgovara za istinitost deklaracije proizvoda, već proizvođač ili uvoznik. Izborili smo se i za niz, na prvi pogled detalja, od obveze prijavljivanja promjene radnog vremena lokalnoj samoupravi do obveze dostavljanja podataka o marži Državnom zavodu za statistiku oko čega su se ljudi naplaćali kazni. Ugostitelji se još sjećaju priče o pušenju, ribari o plavom dizelu. Bez Komore kemijski bi čistači morali imati zaposlenog inženjera kemije. Dakle, ljudi nisu svjesni koliko bi bilo loše bez Komore. Mi smo tu da radimo na stvaranju zakonodavnog i praktičnog okvira. Mi bismo trebali biti u stalnom latentnom sukobu s Vladom, nažalost, događa se da smo u otvorenom sukobu i onda to nije dobro te ispašta slabija strana. Neuspješan ministar ide u Sabor, a neuspješan obrtnik u ovrhu, sada već, Bogu hvala, i zbog tisuću kuna poreznog duga.



 Što se konkretno mijenjalo?


  – Dosadašnjim Zakonom o obrtu je bilo definirano kako pravne osobe, ukoliko obavljaju obrtničku djelatnost, moraju ispunjavati uvjete stručne osposobljenosti. Toga se u praksi, međutim, nije striktno držalo. No imali smo mogućnost utjecati da inspektorat i druge nadležne službe postupe po zakonu. Ministar tvrdi da je to regulirano drugim zakonima, međutim nije, za najveću većinu djelatnosti. Potom, karakterističan je slučaj da je u Zakonu o obrtu pisalo kako obrtniku mogu pomagati članovi obitelji što je definitivno jedna od prednosti obrtništva. Na terenu se to najčešće tumačilo da mu mogu pomagati u njegovu prisustvu, ali ne i odsustvu jer se to tretiralo kao rad na crno. Sada, članovi najuže obitelji koji mogu pomagati su oni koji, valjda, žive na istom kućnom broju i jedu u istoj blagovaonici. Pritom, kod vezanih obrta moraju ispunjavati uvjet stručne osposobljenosti koji ne mora ispunjavati zaposlenik. 


 Razočaran Jovanovićem


Što je s odgovornosti imovinom?


  – Zalagali smo se za francuski model koji odgovornost svodi na imovinu unešenu u obrt štiteći djedovinu. Obrtnik je zadnji u hranidbenom lancu, objektivno u velikoj opasnosti od neplaćanja, pa posljedično i obiteljske katastrofe. 


  U novom Zakonu stoji kako je od ovrhe izuzeta nekretnina u kojoj živi obrtnik te članovi obitelji koje je dužan uzdržavati, kao i poslovni prostor, odnosno radionica. Mi smo upozoravali da to može dovesti do toga da, ukoliko čovjek ima kuću s dvije etaže, a u jednoj od njih živi njegovo dijete sa svojom obitelji, ta etaža može na bubanj. Ministar kaže da se to nikad u Hrvatskoj nije desilo, no tako piše u zakonu i smatramo da će se to desiti. Da je radionica izuzeta od ovrhe, obrtniku ne znači puno jer nema zaštićeni dio primanja i ne može legalno raditi. Potom tu je i liberalizacija domaće radinosti i dopunske djelatnosti. Znam da je to napravljeno iz plemenitih namjera, s obzirom da većina umirovljenika ne može živjeti od mirovine, međutim nije rješenje u nelojalnoj konkurenciji legalnim subjektima. 


  Posebna priča je obrazovanje. Iz ingerencije Obrtničke komore, naime, izlazi trogodišnje školovanje. Osobno sam bio razočaran nespremnošću ministra Jovanovića na razgovor jer sam ga smatrao čovjekom dijaloga bar kada za sugovornika ima takvu osobu. Na nedavnom skupu posvećenom strategiji obrazovanja u Hrvatskoj sam, naime, pročitao nekoliko rečenica predsjednika Europske komisije Josea Barrosa koji se zalaže za uvođenje takozvanog dualnog sustava obrazovanja kakvog imaju Njemačka, Austrija, Danska i Švicarska, u sve ostale zemlje EU ga se želi uvesti jer Europi u ovom času nedostaje pet milijuna kvalificiranih radnika obrtničkih profila. Mi taj sustav imamo i upravo ga urušavamo. Komori, inače, ostaje ingerencija nad majstorskim ispitima koji koštaju 2.600 kuna što je cijena koju određuje Ministarstvo i nije mijenjana od 1996. godine, pa od toga danas samo izlist diplome košta 500 kuna. Interes za majstorske ispite će također biti sve manji jer možete za 10 kuna otvoriti tvrtku, a ne treba vam papir kojim dokazujete stručnost. Protiv toga ćemo se boriti. Prvi korak su oznake Majstorski obrt i Obrtnička kvaliteta da bi građani znali na čemu su. Sada smo, dakle, izgubili neke prednosti obrta, a izgubit ćemo još njih. Ovi amandmani su stavovi svih nas u HOK-u i odavno smo izrazili nezadovoljstvo načinom na koji su vođeni pregovori što se vidi po rezultatu koji je porazan. Već u tijeku pregovora, a i danas, se vode brojni razgovori i preispitivanje odgovornosti za ovakav rezultat pregovora. 


 Komorski doprinos


Što obrtnike još čeka?


  – Izgubit ćemo plaćanje PDV-a prema naplaćenoj realizaciji za najmanje, odnosno obveznike poreza na dohodak, i to od 1. siječnja 2015. Uvodi se doprinos za zapošljavanje, trošak veći od dosadašnjeg komorskog doprinosa, a naknadu na Zavodu po tom temelju nitko neće moći dobiti bar godinu dana, a ni tada, ako primjerice zatvori obrt zbog prijeteće, izgledne nelikvidnosti, već samo ako je već stvorio teške dubioze. Sve u svemu, da me danas netko pita da li otvoriti obrt ili tvrtku za 10 kuna, ne bih mu imao obraza reći da otvori obrt. 


 Dobro što se, onda, htjelo postići novim Zakonom o obrtu?


  – Ne znam, tvrdi se da se želi olakšati poslovanje, a ustvari se obrtništvo zatire liberalizacijom za druge. Obrtništvo nema samo tradicijsku vrijednost. Iza obrta stoje sve materijalne i ljudske vrijednosti obitelji. Otvaranju tvrtke za 10 kuna često slijedi tek tiskanje posjetnice osnivača, s dodatkom – direktor. 


 Novi zakon smanjio je i komorski doprinos. Kako će se to reflektirati na Komoru?


  – Prijedlog je bio 88 kuna što se dijeli na Udruženja (50 posto), Županijske komore (30 posto) i HOK na koji otpada 20 posto, a na kraju se došlo do 44 kune mjesečno što je nedovoljno za funkcioniranje sustava. Prije smo imali i određeni postotak iz dobiti što je odmah odbačeno. 


  Inače, puno je bilo govora i o prijedlogu dobrovoljnog članstva što je na kraju je odbijeno i mislim da se dobrim dijelom možemo zahvaliti ministru financija i nekim koalicijskim partnerima poput HNS-a i svima koji znaju da je ovakva institucija u obrtništvu nužna. Ni HUP nije potpuna alternativa HGK-u, HOK je uopće nema. Moram reći da smo mi, dakle Obrtnička komora PGŽ-a, uvijek bili korektni. Nismo mijenjali komorski doprinos od osnutka i bio je manji od tih 88 kuna te apsolutno najniži, izuzev Zagreba. Nakon velikih prijepora uspjeli smo u nakani da udruženjima obrtnika, najvećem organizacijskom bogatstvu sustava, pripadne većina od tih 44 kune – 23 kune, područnoj komori 11 kuna, a HOK-u 10 kuna.