fotografije objavljene uz tekst snimili: Ivica Tomić i Vedran Karuza
Uvijek ponosna, čak i pomalo ohola, svjesna svoje ljepote i posebitosti u sustavu grada Rijeke, Kantrida je oduvijek imala drugačiju »vibru«. Pa onda nećemo pretjerati kad kažemo da je ona za Rijeku isto što – Kalifornija za SAD: jer poput kule od karata počet će se sve brže rušiti sve one silne godine čekanja da se sportsko-turističkim sadržajima spoji Rijeku i Opatiju u čemu najzapadniji riječki kvart ima – posebnu ulogu
Kantrida je kroz vrijeme uvijek bila skladan spoj industrije i – turizma. Ona je rasla zajedno s »3. majem« koji na tom istom mjestu postoji od 1892. godine. Istina, tada nije bila riječ gradu Rijeci već o njezinom susjedstvu, predjelu Brgudi. No, širio se grad, širila se i brodogradnja, da bi današnji naziv stekao 1948. godine, u spomen kad je tri godine ranije Rijeka oslobođenja od fašizma.
Zanimljivo, tadašnji čelni čovjek države u kojoj se rodio »3. maj«, Josip Broz Tito bio je – vršnjak jednog od najstarijih hrvatskih brodogradilišta. A ono je u vršnom momentu svog razvoja, po prilici prije 40 godina, s povezanim poduzećima rasprostrtim od Matulja do Senja, imalo više od sedam tisuća zaposlenih. Danas, manje od 20 posto te brojke, na žalost s tendencijom daljnjeg pada.
Privlačni kapitalu
Nešto zapadnije djeluje brodogradilište koje nosi naziv jednak kvartu u kojem se nalazi – »Kantrida«. Lokalitet vrlo živopisnog naziva Podkoludricu je već godinama u najavi – transformacije.
Foto Vedran Karuza
Dulje od desetljeća i s njime se zabavljaju novinski tekstovi pa je tako još 2006. najavljeno kako »sigurno postaje mjesto izgradnje hotela s pet zvjezdica«, da bismo lani čitali kako »bi vjerojatno to mogao postati«. Vrlo vjerojatno i hoće, ali tek kad se pokrenu i ostali sadržaji jer kapital naprosto – voli doći na sigurno.
Foto Vedran Karuza
I treća u nizu brodograđevnih točki Kantride, jedna je što je nastala u novije vrijeme.
• prometna i komunalna infrastruktura 4
• dostupnost zdravstvene zaštite 5
• dostupnost zelenih površina 4
• dostupnost škola/vrtića/jaslica 5
• dostupnost trgovina/banaka/poštanskih ureda 4
• raspoloživost parkirnih mjesta 3
• kulturna, zabavna, sportska i rekreacijska ponuda 5
Riječ je o Emiliju Sušnju, vlasniku Kvarnerplastike, stanovniku kuće na Kantridi koja je sa svog balkona često znala odašiljati zanimljive poruke, ponajprije povezane sa sportom, dok se sjedište same tvrtke nalazi u ulici Milutina Barača, onoj koja povezuje Kantridu i četvrt Sv. Nikole. A, uz silni životni i gospodarski optimizam, jedna je od njegovih misli posebno znakovita, pa i važna: »U Rijeci, na Kantridi se oduvijek živjelo uz more i od mora. Što se god događalo s brodogradnjom ili s bilo kojom drugom djelatnosti vezanom uz more u pojedinim ciklusu njezinog postojanja, sasvim je sigurno da ćemo i u budućnosti moći i morati samo tako – živjeti uz more i od mora«!
A njegove misli u tim svojim mijenama slijedi i Kantrida. Odnosno nekoliko njezinih točki, jako indikativnih za ono što bi mogla, odnosno sasvim sigurno – hoće postati.
Prva je unikatna kuća slikara svjetskog glasa Joška Eterovića. On za razliku od većine nije godinama najavljivao nego je – odmah krenuo u izgradnju. Uz sam ulaz u »3. maj« na temeljima propalog tvorničkog hangara sagradio je, na tragu svojevrsnog industrijskog stila, prostrani atelje koji se u gornjim kvartovima pretvara u atraktivni stambeni prostor. Te je tako zorno i hrabro pokazao kako na Kantridi skladan život mogu imati vile, turizam i brodogradnja. On je startao kad tu nije bilo ničeg sličnog, danas je ispod njegove kuće i lungomare i plaža, pa i početak transformacije kvarta.
Foto Vedran Karuza
Foto Ivica Tomić
Impresivni bazenski kompleks
Druga je svakako bazenski kompleks. Riječ je također o arhitektonski zanimljivo oblikovanom prostoru koji osim svoje primarne funkcije, bavljenja vodenim sportovima, predstavlja jednu od nezaobilaznih točki grada s kojom se domaći ponose, a gosti je obavezno žele vidjeti, boraviti u njoj ili blizu nje, osjetiti njezinu energiju. Da, često je zbog upravo takvog oblikovanja bazenskog kompleksa, odnosno zbog cijene izgradnje, bio napadan gradonačelnik Vojko Obersnel, no mi smo suprotnog mišljenja: kamo sreće da u čitavoj Rijeci ima više hrabrosti i iskoraka poput tog kompleksa! Vila Eterović i bazenski kompleks su naprosto mjesta koja bude samopouzdanje, koja tvrde: Kantrida je lijepa, Kantrida je puna potencijala, Kantrida je ona točka na kojoj će se morati vrlo brzo pokazati u kojem smjeru Rijeka putuje u svoju budućnost.
Foto Vedran Karuza
S obzirom na promjenu urbanističkog plana, sasvim je sigurno da će se na tom valu pojaviti i investitor za stadionski kompleks Kantrida koji će obuhvaćati hotel, restoransko-trgovački kompleks i toliko željeni stadion, da će se i brodogradilište »Kantrida« pretvoriti u hotel, da za manje od dvije godine Dječja bolnica i fizički prelazi u sustav KBC-a, te da su nam na Biviju graditeljski kranovi konačno zaparali nebo. Da, poput kule od karata srušit će se sve one silne godine čekanja da se i prelučki kamenolom konačno pretvori u »viseće vrtove«, specifični turistički resort koji će spojiti Rijeku i Opatiju.
Foto Vedran Karuza
A Kantrida? Pa uvijek je bila ponosna, čak i pomalo ohola, svjesna svoje ljepote, posebitosti u sustavu Grada Rijeke baš kao i golemih potencijala. Naprosto, Kantrida je oduvijek imala drugačiju »vibru«. Pa onda i nećemo pretjerati kad kažemo da je ona za Rijeku isto što i – Kalifornija za SAD. Pa nek me sad ubiju stanovnici drugih riječkih kvartova koji slično možda misle baš za –svoje četvrti!
Foto Vedran Karuza
Vratimo se mi ipak životu kao takvom, onom danas i ovdje. A i po tom je Kantrida mjesto na kojem se lijepo živi od kolijevke pa do, i to doslovno – groba. Uz dakako dječje vrtiće koji imaju mjesta po prilici koliko je i djece, mada uvijek takvog prostora nedostaje, pa preko škole koja se malo zavukla na sjevernije, granične obode kvarta, ali koja odiše iznimnim skladom. Ne pretjeranom napučenosti, ali zato da brojnim aktivnostima koje izlaze iz okvira same nastave, pa sve do – Doma umirovljenika Kantrida. Sasvim sigurno jednog od najljepših u Hrvatskoj. Mjestom koje na jedan plemeniti način zatvara životni ciklus.
Foto Vedran Karuza
Dinamičan razvoj
U trgovačkom smislu Kantrida nema mega centre, no to joj je i prednost. Ona zato ima manje trgovine koje su optimalne za sve što »naglo zatreba«, kao i odličnu prometnu povezanost s centrima u kojima se kupuje jednom ili nekoliko puta mjesečno. Ono što je dobro, ponuda je mjesta za druženje i zabavu. Restorani i kafići, ali i boćarije i portići kao i sadržajni Dom kulture što nosi naziv po Mirku Čurbegu, istaknutom antifašistu, idealistu koji je poginuo u dobi od 21 godinu.
Ono što joj nedostaje, a to je boljka više-manje svih gradskih četvrti, broj parkirnih mjesta. No to će se, a pokazao je to i bazenski kompleks, vjerojatno rješiti budućim razvojem koji će, u desetljeću što dolazi, na Kantridi biti buran i brz kao malo gdje na Kvarneru.
Foto Vedran Karuza
PRELUK NA ČEKANJU
Za razliku od susjednog kamenoloma koji je prije više od stotinu godina pretvaranjem u stadion ispisao neke od najponosnijih stranica Rijeke, drugi takve prostor, smješten svega nekoliko kilometara na zapad – nije takva sreće. Istina, u godinama dok je na njemu bila startno-ciljna ravnina na kojoj su se vozile utrke najvišeg mogućeg ranga, one za svjetsko motociklističko prvenstvo, bio je Preluk na dobrom putu pretvaranja u jedno silno značajno mjesto, no nije u tome uspio. Ušao jeste u legendu, ali za sada u njoj i – stoji. Bezbrojni su novinski tekstovi koji su »najavljivali« njegovu preobrazbu u hotelski resort ili nešto slično, no kako to često s novinskim tekstovima i biva uglavnom su to bili – pucanj u prazno. Pa tako i nedavno, kad se krenulo s najavama dolaska i dalje mističnog »kanadskog biznismena« koji će od Preluka učiniti čudo. Bilo bi nam dakako drago, nastavit ćemo strpljivo čekati no da je Preluk jedan od najvrijednijih neiskorištenih resursa Kantride, i same Rijeke, apsolutno – jeste.
Foto Vedran Karuza
EUROPSKI KVART KULTURE
Jedan od zanesenjaka s Kantride je i Grobničan Damir Čargonja Čarli. Njegova četiri beach bara te ugostiteljski prostor koji se nalazi u lučici Kantrida, stvaraju permanentnu unikatnu kulturnu i zabavnu pozornicu dužobalnog prostora od plaže uz stadion a pa sve do Bivija. Specifičnu kulturu Kantride pronosi i kultni glazbeni sastav Kantriders čiji je pak vođa Nenad Krneta. A povezanost ta dva kulturna zanesenjaka, kao i mjesta na kojima djeluju nagnala je Čarlija na osmišljavanje projekta EKK – Europski kvart kulture Kantrida. Riječ je o procesu koji želi pokrenuti sve silnice ove gradske četvrti, ne samo u kulturnom nego i u turističkom – Kantrida već danas ima oko 1500 turističkih kreveta – smislu te napraviti prostor koji će pokrenuti renesansu, revival specifične riječke kulture. Dosadašnje njihove aktivnosti se nalaze u rasponu od vrlo osebujnih performansa Tajči Čekade pa sve do gastronomsko-humanitarnih događanja te pokazuju kako je EKK projekt na – pravom putu.
Foto Ivica Tomić
SIMBOLI
Kantrida, ili stolica – stolac, je dobila naziv, barem kako legende tvrde, po velikom kamenom bloku koji se nalazio na mjestu gdje je, uz današnji »zapadni ulaz« u 3. maj, u prošlom stoljeću bila tržnica. Na njemu je istodobno moglo sjediti nekoliko ljudi, a svakako, na jedan simbolički način, golemim kantridama bi se mogli nazvati i bivši kamenolomi gdje je dulje od stoljeća stadion te Preluk, ujedno i najveće riječko mjesto za vađenje kamena. Oni su pak nastali u drugoj polovici 19, i prvim godinama 20. stoljeća kad se ubrzano grade grad i, posebno, riječka Luka.
Današnjim simbolima Kantride, uz dakako plaže i stadion, mogli bi se smatrati i njezini neboderi koji su se nadvili nad samu obalnu crtu. Osim visine, ono što ih izdvaja iz nemalog broja sličnih je odlučnost njihovih stanara da ih nakon obnova fasada oboje u boje dresa HNK »Rijeka«, bijelu i plavu. Ujedno, to su i boje što u jednoj mjeri simboliziraju i grad sam.
