Zametena brda ponad Novog

TU NEMA NI PREMIJERA, NI VOJSKE Probili smo se do jedinog stanovnika Krmpotske Luke kojeg je zima odsjekla od svijeta

Anto Ravlić

Uz goleme napore ekipa je stigla u Krmpotsku Luku do 80-godišnjeg Frane Butorca (prvi slijeva)  / Snimio Anto RAVLIĆ

Uz goleme napore ekipa je stigla u Krmpotsku Luku do 80-godišnjeg Frane Butorca (prvi slijeva) / Snimio Anto RAVLIĆ

Na 800 metara, na minus deset stupnjeva, gdje bura ne posustaje, probija se cesta. Do Krivog Puta se nije moglo. Odlučilo se probiti put do Krmpotske Luke u kojoj sam živi 80-godišnji Frane Butorac



KRMPOTE U Krmpotama nema premijera, ministara, nema župana, političara ni gradonačelnika, načelnika ni sve putujuće svite. Nema naše Hrvatske vojske čiji heroj Damir Tomljanović Gavran spava u susjedstvu, u Krivom Putu, do kojeg se još ne može probiti od smetova koji se dižu u nebo.


Nema ni HTV-a koji prenosi uživo zimske muke s nekih lokacija kao da je finale svjetskog prvenstva. Ni drugih televizija ni novinara. Samo je nedostajalo da dovedu miss Hrvatske da štiklama i šarmom otjera snijeg.


Cesta nestaje


U Krmpotama su ljudi koji probijaju cestu, propadaju do pola kabine u snijeg jer po mećavi cesta nestaje. U zametenim brdima beskrajne ljepote su i HGSS-ovci koji su se dva puta probijali killometrima do bolesnih i usamljenih, novljanski vatrogasci i Hitna. Od dužnosnika se Krmpota sjetio predsjednik Gradskog vijeća Neven Pavelić koji se pokušavao bezuspješno probiti do Bila. I to bi bilo to. Ako smo zaboravili koga, pardon.





Da, zaboravili smo skoro desetak stanovnika kojima su bijele Krmpote dom. Jesu li uopće važni? Pa tko uopće zna za Krmpote? Božja ljepota 15 kilometara iznad Novog Vinodolskog. Pitajte ljude znaju li gdje su Krmpote o kojima sin Krmpota Joso Butorac pjeva kako ih voli i staro i mlado. Nekad bilo.


Nikad toliko malo ljudi nije bilo zahvalno toliko malom broju ljudi. Na 800 metara, na minus deset stupnjeva, gdje bura ne posustaje, probija se cesta. Do Krivog Puta se nije moglo. Odlučilo se probiti put do Krmpotske Luke u kojoj sam živi 80-godišnji Frane Butorac.



Nakon što su HGSS-ovci iz Podomara na nosilima iznijeli bolesnog stanovnika, ponovno su krenuli u akciju. Voditeljica Udruge pomoć u kući starijima i nemoćnima u Novom Vinodolskom Ljerka Franković zamolila je da se probiju do Butorca.


Metar po metar


Na raskršću za Krmpotsku Luku Petar Tomljanović koji drži obližnji kamenolom. Probija cestu.



– Moramo doći do Frane. Ne pamtimo ovakav snijeg. Sigurno 15 godina. Teško je čistiti. Stroj napreduje metar po metar. Tvrd je snijeg, bura ga je nabila. Jučer nismo mogli čistiti, smrzavala nam je nafta, stroj smo ostavili nešto niže, gdje su niže temperature, da ne smrzne, priča Tomljanović.


Sat vremena je trebalo da stroj probije tunel do Lovačkog doma Zvonko.




Dvjestotinjak metara od Lovačkog doma Zvonko još jedan dokaz surovosti. Smrznuti konj leži u snijegu. Još jedna žrtva vukova. Odnekud se pojavljuje čopor pasa. Iz snijega izviru krvavih njuški. Vuk je ostavio gozbu za slučajne prolaznike.



Tri sata su se Tomljanović i njegova ekipa probijali do kuće Frane Butorca. Metar po metar. Smjenjuju se u stroju koji nema grijanja. Noge ne osjećaju od zime u ljetnom bageru. Krmpote obilazi i Aril Štokić iz Ceste Rijeka i zabrinuto nadgleda proboj. Teško ide na njegovom terenu. Jednom od najtežih u Hrvatskoj. Uz Krmpote je briga kako preko Breza probiti Stalak? Kako spojiti Lukovo i Fužine?


Kažem Tomljanoviću da su heroji Krmpota.


– Heroji su poginuli 1991. Ma što je ova zima u usporedbi kad su po meni tukli avionima, raketama, puškama. Ništa, komentira Tomljanović.


Niste trebali…


Stižu do Franine kuće. Čeka jedini stanovnik sela na vratima.


– Čuo sam vas.



Nudi Gorana Katalinića iz Rijeke, Dejana Ošapa i Zorana Korena iz Like te šefa Tomljanovića pivom i rakijom, kao što je nudio i HGSS-ovce dan ranije.


– A gledam što je. Tko ide? Njih osmorica po mene. A hvala im, ali što su se mučili. Nije meni problem. Sve imam. Više od 20 godina živim sam. U šumariji sam radio u zadnje vrijeme, prije u luci. Gledam TV, napola sam gluh pa navijem TV. Sam kuham, donesu mi hranu. Nije ovako bilo snijega. Ma najmanje desetak godina, nonšalantno priča Frane.



Heroji iz naše priče sjeli su nakratko kod jedinog stanovnika Krmpotske Luke. Pa natrag na stroj.


Možda se netko od dužnosnika kad slučajno zaluta u Krmpote sjeti da bi bilo zgodno Tomljanovića i ekipu te HGSS-ovce počastiti ručkom i reći im hvala.