Stotinu godina tradicije: Kad zasvira tambura, evo klenovarskih maškarona

Foto: Anto Ravlić

Klenovari jedini sviraju tamburu, imaju kapetana Branka, čijim se stihovima ne može pobjeći. Običaji su svetinja, ali su prije 20 godina ipak dopustili i Klenovarkama da krenu s njima u obilazak

KLENOVICA Tradicija obilaska mjesta klenovarskih maškarona živi čitavo stoljeće. Tako je i ove godine. I najmlađi i oni najiskusniji znaju svoj raspored u trima subotama za vrijeme trajanja mesopusta. Tri subote rezervirane su za obilazak Klenovice, ali i susjednih mjesta koja na neki način pripadaju mjestu koje se diči svojom ribarskom tradicijom, ali i tamburom po kojoj su prepoznatljivi među mesopustarima na području svog grada, Novog Vinodolskog.

– Mi jedini imamo tambure, objašnjava klenovarski maškaron Tome Cvitković. I tako se već izdaleka, kad se zasvira, zna tko stiže.

Mladi čuvaju tradiciju

Klenovari prve subote najprije obilaze susjedstvo, Sibinj, Krmpote i Smokvicu. Potom se vraćaju u svoje mjesto i kreću maškaronskom rutom Gornji Kalanji-Donji Kalanji-Miletići. Sljedeće dvije subote 40-50 maškarona obilazi Klenovicu koja zimi broji oko 300 stanovnika.

Tradicija obilaska mjesta živa je stotinu godina, a da bi sve bilo u okviru iste brojke, obilazi se i stotinjak kuća. Običaji su svetinja, no ipak se malo popusti, tako su Klenovari prije dvadesetak godina »dopustili« da u pozdravljanje mjesta krenu i Klenovarke koje se ponose svojom specifičnom nošnjom. Kad je riječ o uzrastu, nema ograničenja. Ravnopravni su i najmlađa maškaronka, osam mjeseci mlada Mara Cvitković i najstariji maškaron Žarko Cvitković koji broji 66 godina. I pamti obilazaka i obilazaka.

– Po ledu, snijegu i buri. Debeli minus. Sjećam se 1963. godine. Gadno kao nikad, ali isto smo išli. I to ne autom kao danas već pješice. A ima do Krmpota. Nama ne smetaju ni vjetar ni snijeg, samo kiša. Ne ide se u posjet samo kad netko ode. Ne daj Bože, ako netko ode od maškarona, onda se uopće ne ide. I za vrijeme Domovinskog rata se išlo, bez obzira što su ljudi bili na ratištu. Za vrijeme Drugog svjetskog rata se stalo, prisjeća se Žarko Cvitković.

Baš je period Domovinskog rata bio kritičan za opstanak tradicije. Stari maškaroni hvale mlade. Kažu, mladi nisu dali da tradicija stane. Svi su stali u tri auta, ali krenulo se. Danas bi im trebao autobus. Kapetani klenovarskih maškarona su Branko Kalanj i Ivan Cvitković. Kapel majstor Žarko Cvitković vodi muziku. Mali bubanj, veliki, činele, veliki rog, mali rog. Nema pravila na koliko se biraju kapetani.

Već su nam četiri godine, da nisu dobri, mijenjali bi ih, komentiraju maškaroni apostrofirajući maštu kapetana Branka kad su u pitanju stihovi. Nema Klenovara koji se nije našao u stihu i na meti. Tko god je što činio preko godine, ne može se sakriti od dugih stihova kapetana klenovarskih maškarona.

Klenovari tradicionalno pozdravljaju Novi Vinodolski, Ledenice i Zagon. Prvu subotu su neizostavni u domu u Novom. Najdalje su stigli do samoborskog fašnika. Klenovari, kao i drugi maškaroni i mesopustari iz Novog Vinodolskog stupaju uz prve taktove pjesme »Još Hrvatska ni propala«. Oduvijek. Je li bilo problema u bivšem sistemu?– Nikad. Mi smo svoje svirali. I uvijek je na čelu išla hrvatska zastava, ističu Klenovari.

Sve napamet

– Pitaju me kako naučim napamet sve. Ne učim. Ne pišem nigdje. Složim, pamtim i pozdravljam, kaže kapetan Kalanj koji je na kraju dana ostao bez glasa.Srećom, tu je i drugi kapetan pa kad na kraju treba pozvati bubanj i muziku da pozdravi domaćine, stupa na scenu kapetan Ivan. Uz prethodni signal Branka da je glas dao svoje. Do sljedeće kuće i sljedećeg domaćina koji samo čeka svoj stih.

Kad je riječ o obilascima, maškaroni iz Klenovice poznati su po jednom. Uvijek nam je pun mjesec određivao kad ćemo u obilazak, mi smo ribari i po punom mjesecu smo išli doma, objašnjavaju vezu ribarske i maškaronske tradicije.

Klenovarski maškaroni ističu da nema prostora za egzibicije koje se ponegdje i ponekad vežu uz mesopust i maškare.– Red se poštiva, sluša se kapetane i kapelnika. Kad kaže krećemo, nema priče.