Snimio Marko GRACIN
Na fešti od kilometra osjećalo se kilometarsko zadovoljstvo, ali i »si dihi, si zvuki i si gušti zavičaja«. More ljudi, more ponuđača i izvođača, što znači da je manifestacija zaživjela, ali i da novljanski kraj ima što predstaviti
NOVI VINODOLSKI Vino, rakija. pršut, masline, maslinovo ulje, sir, med, bribirski prisnac, potom brojne autohtonošću podvučene rukotvorine, tri punkta sa živom glazbom, odlična ugostiteljska ponuda, jedrilice kao posebna »podrška« s mora i pravi ljudski mravinjak, sve nabrojano činilo je scenografiju druge zaredom novljanske »Fešte od kilometra«, manifestacije čiji je cilj promovirati zvuke, okuse i mirise zavičaja, odnosno tradicije vinodolskog kraja.
Primorska priča
Na oko kilometar dugoj Obali Petra Krešimira IV., u narodu poznatoj kao Bribirskoj obali – more ljudi, more ponuđača što znači da je manifestacija zaživjela u narodu, ali i da novljanski kraj ima što predstaviti, neovisno radilo se o OPG-ovima ili pak udrugama nastalim u nakani očuvanja tradicije, kao i umjetničkim radionicama i ateljeima.
Snimio Marko GRACIN
Pa krenimo! Prvi štand koji naprosto ne možeš previdjeti je štand koji progovara šumom valova. Onaj na kojem je pisalo »nakit s plaže«. Riječ je o nakitu brenda »Pettite Bobo«, nakitu pri čijoj izradi Sandra Butorac Antonić itekako pazi da ispriča pravu primorsku priču.
Njezine narukvice nazvane »morska pjena«, pa ogrlice i sve ostale svakoj ženi drage »stvarčice« objedinjuju više tehnika izrade ali sve bazirane na tradiciji. Uistinu su posebne i zbilja pričaju priču ovog kraja.
Odmah do, evo čunka i čunčane čipke. Pa sad neka to izgovori netko čiji materinji jezik nije hrvatski! Udruga »Lodrica« putem filcane vune s motivima Vinodolskog zakona, domaćih kolača s pričom i već spomenute čunčane čipke uobličene u ogrlice, narukvice i slično, promovira autohtono.
– Samo ime naše udruge priča o tradiciji i životu Primorja. Lodrica je u Vinodolu naziv za bačvicu zapremnine od tri do pet litara u kojoj se koscima ljeti nosila voda ili vino za zajutrak. Ime simbolizira težački način života iz doba kad se živjelo u skladu s prirodom. Udrugu smo osnovali 2012. godine s ciljem promicanja tradicijskih vrijednosti vinodolskog i primorskog kraja, objedinjenih u Vinodolskom zakoniku, pojasnila je Ljiljana Selaković, a Biserka Popdankovski dodala priču o promoviranju ljekovitog bilja u hrani, originalnim receptima, priču o tri kolača suvenira – »kirica va kikljici«, »lončić moje stare matere« i »ćeškalice«, o knjizi koja će objediniti ne samo recepte već priču o kraju u kojem je nastala. Priču iz davnina.
Dagnje i inćuni
Priču iz davnina na štandu OPG-a Kršul iz Bribira putem bribirskog prisnaca ispričala je mnogima Ružica Kršul. Za njezin se prisnac moralo čekati u redu, a onako usput nam je dobacila kako ga je cijelu noć pripremala. Koliko je Mirjana Svetić pripremala dagnje na buzaru i frigala srdelice ne znamo, ali su nestale brzinom munje.
– Sve je otišlo, reče nam Željka Golec nudeći nam frigane inćune.
Na štandu Udruge »Ružica Vinodola« niste mogli naći »Ružice« ali naočite i po pitanju znanja o vinu i pršutu itekako obučene dečke, e to svakako. Nema pitanja vezanog uz vino koje bi ih moglo iznenaditi, a da im je ponude više nego dobra, a cijene primamljive dokazala nam je gužva oko njihovog štanda.
Gužvovito je bilo i ispred sva tri punkta sa živom glazbom. Na jednom je Joso Butorac, glasovni brend Novog Vinodolskog izvodio evergreene, na drugom su rasturali Bribirski tamburaši, a na trećem su mladi svirali za mlade. Nitko nikom nije smetao, svatko je imao svoju publiku i svatko od njih je vrhunski »odsvirao« tu novljansku večer.
Bribirski kutak
»Fešta od kilometra« negdje na petstotom metru smjestila je »Bribirski kutak«. Zašto baš Bribirski? Pa stoga što je, kako već rekosmo ovaj dio novljanske obale već desetljećima omiljeno kupalište Bribiraca, a i zato što TZ Novog Vinodolskog i TZ Općine Vinodolske fantastično surađuju. U to smo se osvjedočili još davnih godina pišući o projektu »Oči Vinodola«, to nam govori 14-godišnja suradnja vezana za »Ružicu Vinodola«, pa i ova kilometarska fešta.
– Vladimir Butković, direktor TZ Novog Vinodolskog, lani, pri osmišljavanju ove manifestacije pitao je bismo li mi bili dijelom fešte. Naravno da bi, pa ovo je ipak naš izlaz na more, pojasnila je Iris Bruketa, direktorica TZ Vinodolske općine i dodala da je u njihovom »kutku« najveselije, te naglasila da je u njemu sve bribirsko, od ugostiteljske ponude, preko tamburaša do načelnika Marijana Karlića i glavne sponzorice Izbora za Ružicu Vinodola, Katarine Hauptfeld vlasnice agencije Katarina line koja će »Ružici« omogućiti sedmodnevno krstarenje za dvije osobe.
A direktor TZ Novog Vinodolskog, glavni »krivac« za ovu kilometarsku feštu nije skidao osmijeh s lica. Pa i kako će, kad je sve išlo kao po špagu. Kao da je jubilarna pedeseta, a ne tek druga. Uglavnom, na fešti od kilometra osjećalo se kilometarsko zadovoljstvo, ali i »si dihi, si zvuki i si gušti zavičaja«. Vatromet? Ma, i on je postao autohton dočim je dotakao novljansko nebo.
