Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 4° 1
Sutra: 4° 4° 1
18. studenoga 2018.
Kuhar u sjedištu tvrtke Puma

Mladi Crikveničanin Filip Blažević kuhao Maradoni, Boltu i Rihanni

Pumin međunarodni kuharski tim – Filip Blažević s kolegama
Pumin međunarodni kuharski tim – Filip Blažević s kolegama
Autor:
Objavljeno: 4. ožujak 2015. u 16:47 2015-03-04T16:47:37+01:00

Filipovu odluku o odlasku iz hotela Slaven ubrzao je djed našavši mu posao i stavivši ga pred gotov čin. Filip radi u sjedištu Pume, u zgradi s oko 700 zaposlenika za koje priprema hranu, kao i za brojne slavne osobe koje se tu zateknu. Radi od 6 do 15 sati, vikendi su slobodni, a pokoja radna subota posebno se plaća

CRIKVENICA  Kao i puno mladih ljudi, 19-godišnji Crikveničanin Filip Blažević potražio je sreću daleko od doma. Barem na neko vrijeme. Kao i njegove vršnjake, u inozemstvo ga je usmjerila gospodarska kriza. Filip već pola godine radi kao kuhar u njemačkom gradu Herzogenaurachu, u sjedištu Pume.
  

– Radio sam u hotelu Slaven u Selcu i 1. kolovoza sam dobio plaću koja meni nije bila dovoljna. Požalio sam se jednu večer prije izlaska djedu, a on mi je rekao da je svugdje tako. Pričali smo duže, pričao mi je kako se nekad bolje živjelo, da je bilo više novca i pričao mi je o svom odlasku u Njemačku. Nakon nekih njegovih priča samo sam mu rekao da i meni pomogne, da bih i ja želio otići. Pogledao me i pitao: Sigurno želiš? Nisam mislio da je to nešto ozbiljno, ali drugi dan kada sam došao s posla, svi smo sjeli zajedno da bi mi djed rekao da se čuo sa svojim prijateljima i da trebam biti u Njemačkoj za 15 dana. Pet dana prije nego što ću krenuti počela me loviti panika i nisam htio otići. Bilo me strah. Ali na kraju smo sjeli djed i ja u auto to jutro i on me otpeljao do Njemačke i ostao sa mnom par dana. Istu večer smo otišli na večeru s njegovom prijateljicom i mojom sadašnjom šeficom. Drugo jutro sam sa šeficom otišao na posao i taj dan neću nikada zaboraviti. Kad me pokupila, bio sam u tenisicama i Adidasovoj majici. Poslala me da se presvučem. Dobio sam posao u Pumi, a ja došao u Adidasu. Prvi dan od 6 do nekih 11 sati nisam progovorio riječi od straha. Nakon par dana je djed otišao, a onda je počeo najgori mjesec u mom životu. Nazivao sam doma kad god sam stigao...
  

Susreti s poznatima

Filip radi u sjedištu Pume, u zgradi radi oko 700 zaposlenika, dizajnera, stručnjaka za marketing... Crikveničanin se brine da zaposlenici i partneri Pume uživaju u objedu.

   – Posao je super, ne može ga se usporediti s ničim jer nema sličnosti s restoranom niti s hotelom. Nema toliko stresa koliko sam navikao prije, radi se opuštenije i s puno ljubavi jer to je jako bitno u ovom poslu.

   Radim svakim danom od 6 do 15 sati, s tim da su vikendi slobodni. Zna se dogoditi radna subota ako nam dolazi netko, ali to se posebno plati.

   Posao u Pumi donosi susrete sa svjetski poznatim sportašima.

   – Puno poznatih nam dolazi. Pripremao sam hranu i upoznao Diega Maradonu, Usaina Bolta, Rihannu, Arsene Wegnera, Antonija Contea, Jurgena Klopa... Svi su se ponašali sasvim normalno, niti umišljeno niti uzvišeno. Moglo se popričati s njima. Jedino je Rihanna došla u pratnji pet-šest zaštitara i do nje se dolazilo malo teže. Kad nam dolazi neko važan, svi iz tima sjednemo i dogovaramo se. Znamo pričati po sat-dva jer ipak je to hrana za sportaše, mora biti na visokoj razini, i ukusom i izgledom. Kad dolaze sportaši, obično to bude lagana hrana i puno puno povrća.

   Jednom prilikom smo se iznenadili kad smo spremali ručak za jednu od najboljih ekipa na svijetu. Pred kraj večere su nam došla trojica igrača i zamolili da im u pecivo stavimo komad mesa jer da im je dosta povrća i gluposti. Nasmijali smo se, dali im po želji i popričali.
  

Utakmica za pamćenje

Kuhari često idu zajedno na utakmice, Puma osigurava ulaznice. Jednom su otišli na košarku.
   – Dočekali su nas kao kraljeve, dobili smo VIP sobu. Konobari su nam donosili delicije svako malo, imali smo svog barmena. Fenomenalno. Bio sam pod dojmom da nisam mogao pratiti utakmicu. Na kraju utakmice nam kažu da će nas posjetiti i netko od igrača. I stiže susjed u Crikvenici Dalibor Bagarić. Svi su počeli pričati s njim, a kad sam ga ja pitao na hrvatskom, ostao je u čudu. Kolegama je Bagarić rekao da je Crikvenica odlično mjesto za odmor i zabavu po ljeti. I tako je ekipa odlučila u Crikvenicu na ljeto.

Stigao i prijatelj

Filip odnedavno ima i društvo.

   – U prosincu sam došao na ideju da uzmem nekoga iz Hrvatske. I tako je stigao moj dobri prijatelj Vernes Omerašević, isto kuhar s kojim sam išao u školu. Rekao je – nemam što izgubiti – i došao. Bilo je teško prvih 15 dana, otišao je na dva razgovora i ništa. Već sam se bojao da će se morati vratiti. I kažem ja šefici za Vernesa, a ona meni da im treba još jedan kuhar. Dala mu je mjesec dana da se pokaže i sve je prošlo dobro. Sad zajedno radimo. U Pumi je još jedan Hrvat, glavni dizajner za odjeću i obuću u BMW-u. Naime, Puma je sponzor Mercedesu, Ferrariju i BMW-u u formuli, tako da se tamo dizajnira odjeća i obuća.

   Kuhaju li se hrvatska jela u Pumi?

   – Šef je Portugalac tako da se pripremalo dosta portugalskih specijaliteta, uz njemačke. U kuhinji rade Rumunj, Talijan i nas dvojica Hrvata. Često radimo jela iz tih država, pa tako i hrvatska jela. Na jednoj večeri smo kao desert ponudili crikveničke palačinke. Gosti, među njima i poznate ličnosti, bili su jako zadovoljni, moglo bi se čak reći i oduševljeni. Kad sam vidio kako se ovdje radi, mogu reći da su ljudi koji su me učili u školi, a hvala im jer sam bio dosta živ, vrhunski kuhari, priča crikvenički kuhar.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka