Senjska bojna

AKCIJA DRENJULA Članovi Udruge branitelja Uskok Senj prisjetili se Domovinskog rata: Znalo se ”Di su Senjani, to je sigurno”

Dorotea Prpić



SENJ Danas su se članovi Udruge branitelja Uskok Senj prisjetili ratne akcije Drenjula iz Domovinskog rata koja se je 4. studenoga 1991.g. odvijala u Drenovu klancu blizu Otočca. Nakon prvotne akcije Medvid u kojem je oslobođen prometni pravac Žuta Lokva, akcija je bila nastavak borbe Senjske bojne i senjskih bojovnika u njihovoj pobjedničkoj misiji. Nastavljena je borba i pobjeda malog običnog čovjeka koji je nesebično i hrabro ratovao te presudne 1991. g. kada su malobrojni stali u obranu i nisu kalkulirali što će biti s njihovim životima.


U listopadu i početkom studenoga srpsko-četničke i JNA jedinice svim raspoloživim naoružanjem napadaju i razaraju sve što im se nađe na putu. Tako je bilo i u okolici Otočca gdje je okupator bio preblizu i nanosio je štete svakodnevnim granatiranjem sa brojnim ljudskim žrtvama. Pošto je zbog jakosti neprijatelja i razvučenosti linije bojišnjice akcija oslobađanja u Drenovom Klancu i Starom Selu neuspjela, zapovjedništvo 133. brigade ZNG u Otočcu traži pomoć od zapovjedništva 111. brigade ZNG u Rijeci, u kojoj su senjani imali svoju Senjsku bojnu, za pomoć u odbrani Gacke doline i Otočca. Dogovorom između zapovjedništava, određeno je da 4. listopada 1991. krene zajednički napad sa tim da zona napada 111. br. ZNG bude Drenov klanac.


Od Senjske bojne na teren izlazi jedna pješačka satnija,bitnica minobacača 120 mm koja se razmješta na području Brloga, zajedno sa satnijom A bojne,uz potporu mješovite – oklopne postrojbe sa 3 tenka, 1 oklopnog vozila i 1 borbenog oklopnog vozila, protuzračne bitnice i voda minobacača od 82 mm.Na području Krivog Puta je razmještena još jedna satnija Senjske bojne, i satnija A bojne, druge bojne 111. Brigade ZNG i ostale postrojbe su bile razmještene od Povila, Krka, Rijeke i drugdje.To je značilo da satnija iz Senjske bojne uz A satniju 111. Brigade ZNG trpe glavni udar. Prvotno je zamišljeno da prva krene satnija A bojne 111.br.ZNG , da probiju prvu liniju fronte, a Senjani da budu u pričuvi i da preuzmu oslobođeni teritorij. Ali kako je lakše planirati nego ostvariti, pogotovo u ratu, dolazi do preokreta gdje se Senjani opet pokazuju u pravom svjetlu i da bez problema obavljaju zadane zapovijedi.

– Do sada nitko nije javno objavio pojedinosti ove akcije, a čak ni mnogi sudionici ne znaju detalje, kažu branitelji. Naime, satnija A bojne je po zapovijedi krenula i očekivano naišla na snažan i jak otpor, u prvom kontaktu imaju teškog ranjenog i dolazi do neočekivane situacije, postrojba staje,uz pomutnju,vraćaju se na početne položaje i zapovjednik 111.br ZNG traži da se Senjska satnija hitno uvede u bitku, što se u najkraćem vremenu i čini. »Tu smo se poslužili lukavstvom, jer se krenulo drugim pravcem i osim par ljudi koji su znali što se dogodilo, nitko drugi iz naših postrojbi nije to znao, da se postrojba možda ne bi demoralizirala«, kažu branitelji. Uvidjevši da Senjska satnija unatoč jakom trpljenu neprijateljske vatre ne odustaje i napreduje svojim pravcem A satnija se oporavlja od šoka, konsolidira i odlučno kreče u napad i nezaustavljivo napreduje. Ta se postrojba kasnije pokazala odlična i iskazala se u niz bitaka kasnije što u Drenovu Klancu, u Ramljanima, i ostalim ratištima Hrvatske – kažu branitelji.




Tom akcijom koja je okončana 7. listopada oslobodilo se 8 km teritorija i dosta rasteretilo Otočac od topničkih napada.


– Naša postrojba tada u prvom valu nije imala žrtava, čak ni ranjenih. Zadivljujuće je bilo u tadašnjim dramatičnim okolnostima gledati te naše smjele mladiće koji su velikog srca i bez mržnje, ali sa velikom ljubavlju, stavili sebe na raspolaganje svojoj Domovini. Naša Senjska Bojna je u to doba bila prava bojna što se tiče organizacije, ljudstva, logistike, osim vojne opreme i naoružavanja kojih je uvijek bilo malo, a znajući kakva je situacija bila, to nam nije stvaralo problem, popunjenost 120%, napadne akcije, držanje položaja, aktivan odbrana, sve je štimalo i sve je bilo pod kontrolom. Ispunjavali smo sve zadače od napada do aktivne odbrane i nikada nam nije došlo u pitanje linija fronta i ma kako teško bilo i znalo se »Di su Senjani, to je sigurno« ili što su neki naši sjeverniji susjedni gradovi govorili; »Ako Senjani padnu, mi ćemo se predat«, prisjećaju se senjski branitelji i ističu kako Senjanima nije trebala molba za odlazak u rat, to je, kažu, taj genetski Uskočki kod, koji ih prati stoljećima.


– I kako biva, kao i sa slavnim nam precima Uskocima, zakinuti smo po svim segmentima, ostajali bez radnih mjesta, dok smo ratovali drugi su otimali poduzeća i prodavali , bez vojnih činova , gospodarskog razvoja i mnogo drugih stvari . Bez obzira na sve navedeno, ostali smo realni, ne upotrebljavamo superlative , jer toga smo se nagledali i pokazujemo zrelost ne gledajući stvari crno-bijelo jer to ne vodi dobrom – kažu branitelji.Ne spominju imena, niti tko je bio više ili manje hrabar i odvažan, jer nitko ne bi bio taj da nije bilo onog drugog do njega i da zna da nije sam. Njihova snaga je bila u zajedništvu, cilju i volji da se nešto ostvari, bez obzira gdje su ratovali i da li su bili obični vojnici ili visoki časnici. Zato po svom doprinosu Domovinskom ratu i jesu cijenjeni diljem Hrvatske.