(Ne)briga o obali Čabranke

Slovenska stabla prijete hrvatskim kućama

Željko Malnar

Slovenska obala svake je godine sve oštećenija, a klizišta su vidljiva na sve strane. Problem su i stabla visoka 20 i više metara koja se kod svakog jačeg vjetra ljuljaju. Slovenci su ih uredno označili za uklanjanje i – otišli, dok stanovnici strahuju od njihovog pada pod težinom snijega i leda



ČABAR » Desetljećima unazad stanovnike čabarskog kraja muči neodržavanje obale Čabranke od strane slovenskih institucija. Dok je hrvatska strana brojna klizišta na vrijeme i kvalitetno sanirala, kod Slovenaca to ide daleko teže. Sam obilazak, od izvora pa do kraja naselja Čabar, pokazuje najslikovitije kakva je slovenska (ne)briga za obalu Čabranke, koja je svake godine sve oštećenija, a klizišta su vidljiva na sve strane.


   Pored klizišta, stanovnici Ulice Petra Zrinskog, koja ide od središta Čabra prema izvoru Čabranke, upozorili su nas na još jedan problem. I oni se godinama muče ne samo s klizištima već i s visokim stablima sa slovenske strane obale, koja prijete okolnim stambenim naseljima na hrvatskoj obali. Dvadesetmetarska stabla se kod jačeg vjetra ljuljaju, a tijekom elementarne nepogode u veljači koja je zadesila čabarski kraj te stalnog pucanja stabala i grana, svi su stanari živjeli u stalnom strahu.



O potrebi ažurnije brige o obalama Čabranke te o sve većem problemu klizišta bilo je razgovora s obje strane, ali se po tome malo učinilo. Rezultat je da Slovenija svake godine na čabarskom području gubi komadić zemlje, jer bujične vode erodiraju okolno zemljište i ono »odlazi« s rijekom.





   Spomenuto zemljište podložno je klizanju, vlažno je i neuređeno, pa postoji bojazan da bi moglo uslijed većih oborina doći do pada stabala, pri čemu bi najlošije prošli stanari kuća na hrvatskoj strani. U to smo se i sami uvjerili prilikom nedavnog posjeta obitelji Branka Urha, čijoj kući najviše prijete stabla. Na nekoliko obližnjih stabala, viših od 20 metara, vidljive su oznake koje ukazuju na potrebu njihova uklanjanja, ali na žalost to je ujedno bilo sve što je učinjeno sa slovenske strane. Bez obzira na to radi li se o privatnom ili državnom zemljištu, Urh smatra da se proteklih godina ovo stanje moglo kvalitetno riješiti, samo da je bilo više volje za to.


   Pisanje brojnih pisama nadležnim institucijama u Sloveniji te slijedom toga posjeti njihovih stručnjaka za sada su rezultirali tek pukim označavanjem pojedinih stabala »zrelih« za uklanjanje. Zašto nakon toga nije došlo i do samog uklanjanja, Urhu nije poznato, no u skoro svakoj njegovoj riječi može se nasluti bojazan od crnih scenarija koji bi se mogli obistiniti tijekom predstojeće zime bude li obilnijih padalina.


   Hoće li možda tada, ako dođe do oštećenja kuća, biti lakše platiti nastalu štetu i njenu sanaciju, nego da se na vrijeme prišlo uklanjanju derutnih stabala koja svakodnevno prijete. Nada umire posljednja, no Urhu se čini da je svakim danom sve manje šansi da će se problem sanirati prije zime.