Prekretnica u skrbi za psihički bolesne

Psihički bolesnici sretni u obiteljskoj atmosferi

Mirjana Grce

Snimio Vedran KARUZA

Snimio Vedran KARUZA

U jednom stanu u Delnicama stanuje petero korisnika nekadašnjeg Radočaja, sada u novim uvjetima. Od 1. veljače 14 korisnika živi u kućama u Mrkoplju, odnosno Brodu na Kupi

DELNICE Jedno neobično kućanstvo – novi dom petero korisnika Doma Turnić, točnije nekadašnje njegove podružnice Radočaj jučer je u pratnji Martine Kalčić, ravnateljice Doma za psihički bolesne odrasle osobe Turnić posjetila novinarska ekipa našeg lista. Dočekala su nas sretna lica, tople riječi dobrodošlice i lijepe domaćinske geste, domaći kolači i kava, ugodan razgovor, atmosfera obitelji.    Radi se o organiziranom stanovanju za psihički bolesne odrasle osobe – o novoj socijalnoj usluzi u Primorsko-goranskoj županiji koja je funkcionirati počela 1. veljače. Osim u tom stanu u jednoj stambenoj zgradi u Delnicama, takvo organizirano stanovanje od prije nekoliko dana još postoji u Mrkoplju gdje sedam korisnika negdašnjeg Radočaja živi u jednoj kući te u Brodu na Kupi gdje je u jednoj kući također sedam korisnika. Svi su ti ljudi nekada živjeli u Dislociranoj jedinici Doma Turnić u Radočaju, a odlaskom iz Radočaja, svi su, i korisnici i djelatnici, zapravo odahnuli.   




Kvaliteta života korisnika sigurno je sada bolja jer je ovo prirodno okruženje, prirodna zajednica. U domu postoje svakodnevne rutine koje se ne može izbjeći, a ovakvo organizirano stanovanje je korak naprijed ne samo za socijalni rad, nego općenito za društvo u kojem živimo. Ipak, dosta se borimo sa stigmom izvana, jer općenito kao društvo nismo dostatno senzibilizirani za ove naše sugrađane, analizira Adisa Karahasanović, socijalna radnica u Domu Turnić.



Na tri lokacije


– Prije par godina morali smo napustiti Radočaj i bili smo podstanari u domu Domska vila Vinka u Delnicama. Krajem siječnja ove godine nam je istekao najam i preselili smo se u organizirano stanovanje. No pokretanje ove usluge, ovakvog načina skrbi, nešto je što odavno imamo u svom strateškom planu. U organiziranom stanovanju sada imamo 19 korisnika na tri lokacije, dok smo sedam korisnika koji su teško pokretni iz Radočaja preselili u Dom Turnić. Ovakvim stanovanjem želimo korisnicima omogućiti individualizirani pristup, život u malim zajednicama u kojima uz pomoć i podršku osoblja mogu biti relativno autonomni u svom životu, u odlučivanju o nekim svakodnevnim stvarima. Ovo je promjena i za nas, jer u potpunosti moramo promijeniti koncept pristupa korisnicima. Oni sada imaju u svakom trenutku priliku reći što i kako žele, i za njih je ovo velika promjena na bolje. U sve tri kuće, od kad su se preselili, kažu nam, da svi svaki dan sami peku kolače. Ljudima je i to nedostajalo. Stručna podrška se određuje prema potrebama stanara, a ovdje – u stanu koji smo za organizirano stanovanje iznajmili – sada imamo 24-satnu podršku. Možda će se s vremenom ta podrška, ovisno o potrebama ovih ljudi, smanjivati. U Osijeku, gdje više godina postoji organizirano stanovanje, imamo primjer smanjivanja podrške na par sati dnevno ili svakih par dana nekoliko sati. Ovakav tip skrbi želimo pokrenuti i u Rijeci, tumači ravnateljica Kalčić.   

Velike promjene


Ova deinstitucionalizacija je, već se sada na delničkom primjeru može reći, donijela velike i dobre promjene u živote korisnika.




   – Od ovuda više ne idem nikuda. Ni govora o tome, tako uglas kažu svi stanari stana u Delnicama – ljubazne gospođe Ruža Malnar, Anka Belobrajdić, Marija Štimac i Nevenka Milić, jednako tako i gospodin Josip Beljan.


   – Sada se sve dogovaramo. Za danas već znamo što ćemo kuhati za ručak, a kasnije ćemo dogovoriti što ćemo kuhati sutra. Ovdje je super. U Radočaju smo se bojali da će se sve srušiti na nas. Rado kuham, ali želim raditi i u vrtu i jako se tome veselim, kaže nam gospođa Malnar najavljujući da će čim počnu radovi u vrtu početi i ona. Dogovorila je komadić zemlje blizu stana na kojem će moći uzgajati što želi, kao nekada kod svoje kuće. »Posijat ću i posaditi svega pomalo: krompira da imamo svoj mladi krompir, pa salatu, mrkvu, kapulicu…«, isplanirala je gospođa Ruža i u tome ima podršku i asistenata i sustanara.


   I Josip Beljan svakim svojim pokretom i riječju izražava zadovoljstvo što je došlo do ove dobre promjene u njegovom životu: zadužen je za nabavu, donosi drva, isto tako odlično kuha i odličan je slastičar i uživa u svemu tome. Zapravo, malo je reći da je zadovoljan, treba reći da je sretan. Na pitanje je li bolje u Radočaju ili u stanu, Beljan je uzviknuo da je dom ovdje.   


Promjene koje su korisnicima dogodile sažela je koordinatorica organiziranog stanovanja Kristina Vidović.    – Ovo je velik iskorak u socijalnoj skrbi, posebno za ove ljude, a to mogu reći s obzirom na svojih 21 godinu rada u instituciji. Bilo je i mene malo strah kako će to korisnici prihvatiti i kako će se snaći jer neki su već 30 godina u instituciji. No ispalo je da su svi naši strahovi neopravdani, ispalo je kao da su oni nažalost tek sad pušteni na slobodu, što je strašno. Snašli su se bolje nego mi. U koji god od njihovih stanova dođem, svi me mole da zauvijek tu ostanu. Stalno kuhaju, stalno me pozivaju na ručak, da dođem na kolače. Moram zahvaliti i rodbini naših korisnika jer već smo imali prve posjete, zapravo počela se razvijati suradnja, poručuje Vidović.


Četiri smjene


Deinstitucionalizacija je stubokom promijenila i način rada zaposlenih u nekadašnjem Radočaju – svi su oni sada asistenti u organiziranom stanovanju, ukratko rečeno pomažu korisnicima sve što treba pa tako i u vođenju kućanstva.


U delničkom novom i zajedničkom domu petero korisnika četiri su smjene, četvero zaposlenih, a za vrijeme našeg posjeta »u smjeni« je bila asistentica Vela Miličić, kuharica iz Radočaja.


   – Svi smo sretni što smo tu. Korisnici uglavnom sami kuhaju, a ja sam im samo pomoć. Prava je obiteljska atmosfera. U Radočaju smo imali donekle obiteljsku atmosferu, a ovdje je zaista atmosfera takva. Uvjeti života u Radočaju su bili jako, jako teški. Ljeti smo znali biti i po pet mjeseci bez vode, zimi često bez struje, a nekad i bez vode. Bilo je zaista jako teško. Bojala sam se organiziranog stanovanja jer sam mislila da će korisnici to teško prihvatiti, ali prevarila sam se. Oni su oduševljeni, prezadovoljni, kaže Miličić.