Marijan Štimac

KOPANJE PO PROŠLOSTI. Crnolužanin iskopao tajnu staru preko osamdeset godina

Marinko Krmpotić

Oživio sam stari bunar koji je, kako sam u međuvremenu saznao istraživajući, zatrpan najvjerojatnije 1935. ili 1936. godine po naredbi tadašnjih vlasti koje su tvrdile da se svi stari bunari moraju zatrpati jer prijeti epidemija tifusa. Povijesni podaci pak ne potvrđuju nikakvu epidemiju te bolesti..., objašnjava Štimac



Marjan Štimac, Crnolužanin s riječkom adresom, uspio je nakon četiri godine marljivog rada u dvorištu svog crnoluškog doma (Selska 24) otkopati i urediti stari bunar, starinsku vodospremu koja se ne koristi već više od osamdeset godina, bolje rečeno, još 1935. ili 1936. godine je zatrpana i u stvari je malo tko znao da tu uopće postoji stari bunar. A za otkriće je, govori nam Štimac, zaslužna njegova pokojna majka Štefanija koja se 1947. godine udala u kuću obitelji Štimac.


– U trenutku kad se ona udala, tu već desetak godina nije bilo bunara, ali su joj ukućani rekli da je tu nekada bio bunar te da u tom dijelu okućnice nije dobro skakati jer bi se moglo propasti u zemlju. Rukovođena time ona je nas djecu stalno na to upozoravala, a sama nije voljela šetati po tom dijelu vrta u što je, po zatrpavanju bunara, pretvoren taj prostor. Naravno, djeca kao djeca, mi joj baš i nismo vjerovali, a sve te priče ja sam nakon što sam odrastao i otišao iz Crnog Luga gotovo i zaboravio. No, nakon odlaska u mirovinu i nakon sve češćih povrataka na starinu, u meni su se probudila ta sjećanja i 2013. godine odlučio sam provjeriti je li u vrtu naše kuće nekada zaista postojao bunar.


I tako sam u travnju 2013. godine krenuo u svojevrsno istraživanje i to tako da sam lopatom i ostalim alatom provjeravao dubinu zemlje. I zaista, ubrzo sam baš u dijelu na kojem se ona bojala trčati i skakati, osjetio kamenu podlogu. Otkopao sam dio, vidio da je riječ o nečemu što je zidano, a nalazi se ispod površine i tako je počelo otkopavanje, priča nam Štimac napominjući da je cijeli posao dugo trajao budući da u Crnom Lugu boravi tek povremeno.




– A imam već i koju godinu pa nije išlo brzo, ali sam bio uporan i polako, poput pravog arheologa, pažljivo otkopavao dio po dio diveći se onome što sam nalazio jer su polako pred mojim očima nicali obrisi nekada povećeg bunara. Štoviše, kad sam vidio da bi moje otkopavanje moglo izazivati urušavanje zemlje na tu podzemnu građevinu, podigao sam mali zid da to spriječim i nastavio iz godine u godinu raditi.



Iskopavanje više od osamdeset godina stare tajne, govori nam Štimac, počela su 24. travnja 2014. godine, a završni je trenutak bio 24. lipnja 2017. godine. Gotovo sve je radio sam, a za određene dijelove imao je pomoć, ali bez njegove volje i upornosti priča o staroj šterni ne bi bila ispričana.



Priče o ovećem bunaru uskoro su potvrđene, a ja sam otkrio ne samo njegove vanjske dijelove, već sam ušao i u unutrašnjot, iskopao i uredio i prilaz kojim su se služili ljudi da bi došli do vode, uredio odvodni dio… Jednom rječju oživio sam stari bunar koji je, kako sam u međuvremenu saznao istraživajući, zatrpan najvjerojatnije 1935. ili 1936. godine po naredbi tadašnjih vlasti koje su tvrdile da se svi stari bunari moraju zatrpati jer prijeti epidemija tifusa. Povijesni podaci pak ne potvrđuju nikakvu epidemiju te bolesti pa je vrlo lako moguće da su tadašnje vlasti to radile kako bi na taj način što lakše kod ljudi proveli ideju o izgradnji suvremenog vodovoda. U svakom slučaju, uspjeli su i taj je bunar zatrpan, a meni je zadovoljstvo što sam njegovim iskapanjem oživio dio prošlosti moje obitelji i mog Crnog Luga, govori Štimac dodajući da ima namjeru taj svoj projekt nastaviti.


– Budući da je nakon što sam uredio bunare u njega počela ulaziti voda – a otkrio sam i mjesto izvora – prvi mi je sljedeći zadatak očistiti bunar iznutra, dezinficirati ga te prikupiti tu vodu i odnijeti je na analizu u Rijeku. Naravno, Crni Lug već dugo ima vodovod i nije mi namjera piti tu vodu, ali svakako želim saznati kakva je ta voda jer je očigledno da su naši stari itekako dobro znali što rade kad su na ovakvom mjestu sagradili bunar. Također, mislim da bi ovaj uređeni prostor svoje mjesto mogao imati i u turističkoj ponudi ovog kraja jer svakako predstavlja doprinos priči o povijesti Crnog Luga, pa i Gorskog kotara u cijelosti, smatra Marjan Štimac.